Predstavite se ukratko, koliko imate godina, što radite, što radite u slobodno vrijeme?
LORENA: Imam 27 godina i radim u reklamnoj agenciji Bruketa&Žinić&Grey kao accountica. Ukratko, vodim projekte, surađujem s dizajnerima, copywriterima i produkcijskim kućama na marketinškim kampanjama.
Obožavam putovati, o tome sam ovisna. Kad putujem, najviše volim probavati lokalnu hranu i kupovati začine koje kasnije isprobavam doma, nekad uspješno, nekad malo manje uspješno. Dora i Tena već se navikle na moje eksperimente u kuhinji. Velika sam obožavateljica arapske kulture, nekoliko puta bila sam u Egiptu koji smatram svojim drugim domom. Nekoliko mjeseci radila sam u Kairu kao event manager na američkom sveučilištu što je uvelike utjecalo na moju fascinaciju tim gradom neobične ljepote i kaosa. Svaki svoj slobodni trenutak provodim s obitelji i prijateljima na vikend-izletima ili ispijajući kave u gradu.
TENA: Srednja sam sestra, od Lorene mlađa 15 mjeseci, a od blizanke Dore starija čak pet minuta. Radim u marketingu City Centera One pa zapravo i dosta slobodnog vremena provodim u šopingu i glumim osobnog stilista sestrama. Nakon posla provodim vrijeme s prijateljicama na kavi, aktivno vježbam u teretani i učim španjolski jezik u koji sam se zaljubila nakon što sam provela jedan semestar u Španjolskoj na studentskoj razmjeni. Osim jezika, zavoljela sam sve vezano za tu zemlju – ljude, hranu, pića, modne brendove, filmove, serije i drugo.
DORA: Najmlađa od sestara, imam 26 godina i trenutačno pišem diplomski na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Radim u osiguravajućoj kući Allianz kao aktuarka (procjeniteljica rizika) i povremeno kao model. Modelingom sam se počela baviti prije 10 godina kada me na izletu u srednjoj školi primijetio modni scout koji me preporučio Tihani Harapin Zelepugin. Kako mi je fokus uvijek bio na obrazovanju, modellingom sam se bavila samo u Hrvatskoj i više sam ga doživljavala kao hobi koji mi je donosio džeparac. Slobodnog vremena gotovo i nemam, ali kada god mogu, provodim ga u društvu s prijateljima i dečkom.
Kako je imati dvije sestre? Koje su dobre strane, a koje one možda malo manje dobre?
SVE: Odlično! Ne možemo se zamisliti jedna bez druge i, iskreno, ne znamo kako je ljudima koji nemaju braću i sestre, mora da im je jako dosadno. Često smo zajedno, a barem jednom godišnje planiramo zajednički odlazak na more. Nema osobe s kojom se bolje zabavljamo i razumijemo nego jedna s drugom. Međusobno se nasmijavamo kada smo tužne, savjetnice smo si za ljubavne probleme, podrška, banke za posuđivanje novca za putovanja, stilistice za posebne prigode, taksistice, liječnice kada smo bolesne i još sto drugih stvari. Tijekom godina, nekako je svaka postala ekspert za nešto pa je Tena dežurni IT ekspert kad su u pitanju kompjutori, Lorena se brine da nikad nismo gladne, a Dora je brižna organizatorica i vozačica. A koje su malo manje dobre strane – to što nikad ne znaš u čijem ti je ormaru baš ona vesta koju si danas odlučila nositi, ali to su slatke brige.
Imate li neku anegdotu iz djetinjstva? Jeste li imale zajedničku sobu, jeste li išle u iste škole?
SVE: Odrasle smo na Bukovcu u ulici s puno djece naših godina, tako da smo djetinjstvo zaista provele na livadi, igrajući graničara s ostalom djecom, organizirajući predstave, natjecanja i slično.
DORA: Kada sam bila klinka od 5-6 godina, voljela sam se odijevati samo u plavo, a znala sam obući odjeću naopačke, ali to me nije diralo. Danas mi se to ne bi dogodilo.
TENA: Sad kad se vraćam na to i jasno mi je da je postala matematičarka, uvijek je bila posebna i otkačena u svojoj šašavosti. U osnovnoj školi znala je samo ustati i otići nakon satova ne uzimajući sa sobom knjige pa sam ja za njom pobirala sve što je imala na stolu. Znala sam joj pomagati oko jezičnih predmeta i lektira, a ona meni oko matematike. Kako je razlika među nama mala (15 mjeseci), Dora je s Lorenom učila za državnu maturu iz matematike, ali je uvijek bila nerazumljiva instruktorica jer je sve računala u glavi i nije joj bilo jasno kako mi ne razmišljamo na isti način. Dora i ja uvijek smo imale poseban odnos, a u jednoj fazi čak smo imale i poseban jezik koji smo samo mi razumjele.
LORENA: Joj, to za zajednički jezik bilo je stvarno smiješno. Mislim da su na tu ideju došle dok su gledale Harryja Pottera.
TENA: Ja sam u početku osnovne škole voljela nositi nekakve dječje sakoe da se osjećam kao poslovna žena, bila sam malo šašava kad je o tome riječ. Obožavala sam odjeću, neumorno sam crtala modele s najrazličitijom odjećom i stilom, imitirala crtežima slavne dizajnere. Uvijek sam izrezivala najbolje fotke iz maminih časopisa, nekad i prije nego bi ih ona stigla pročitati, i radila svoja posebna izdanja, imala su rubrike samo s odjećom i reklamama (kao da sam znala da ću danas upravo raditi kampanje).
DORA: Što se tiče škola, Tena i Lorena išle su u istu gimnaziju, a ja sam išla u matematičku. U srednjoj školi više smo se povezale, a s igranja vani prebacile smo se na duge razgovore prije spavanja u zajedničkoj sobi. Nakon srednje škole Tena i Lorena krenule su na isti faks (EFZG), a ja opet put matematike (PMF).
Znaju li ljudi kada vas vide da ste sestre ili misle da ste prijateljice? Prepoznaju li neke zajedničke geste ili govor s obzirom na to da fizički ne nalikujete, čak ni blizanke?
TENA: Većina ljudi ne shvati odmah da smo sestre. Najsmješnije je kad ih pokušavamo uvjeriti još da smo Dora i ja zapravo blizanke, to nam nitko ne vjeruje. Ako su neke dvije i morale biti blizanke, onda su se kladili na Doru i Lorenu jer su kao djeca stvarno bile jako slične.
DORA: Osim fizičkog izgleda, gdje nemamo toliko sličnosti, kad počnemo govoriti i gestikulirati, onda se vide neke sličnosti u pokretima i načinu govora.
LORENA: Imamo sličnosti, ali na prvu smo dosta i različite, samo gledajući visinu izgledamo kao braća Dalton. Mami se moramo predstavljati kad je zovemo na mobitel jer nam ne razlikuje glasove.
Kakvi ste karakteri? Jeste li slične ili ste sasvim suprotne?
LORENA: Različiti smo karakteri koji se odlično nadopunjuju. Tena je oduvijek bila najozbiljnija, iako nije najstarija, uvijek je probijala led u obitelji, s prvim putovanjima, poslovima i slično. Danas nam je veliki oslonac i za veće odluke i savjetnica za karijere.
TENA: Dora je maskota obitelji, svi je obožavamo jer ima dobru narav i šašav karakter, jako je povezana sa svim članovima i veliki je emotivac. Njoj ćemo prvo doći kada nam treba emotivna podrška, rame za plakanje ili slično.
DORA: Lorena je najotvoreniji član obitelji, pustolov, jako je orijentirana na ljude, isprobavanje novih stvari, luda putovanja u Egipat, Katar i egzotične zemlje. Raspored joj je uvijek zatrpan s tisuću stvari, učenjem plesa, hodanjem po prirodi, vinskim radionicama, studentskim udrugama, učenjem jezika, ma nema što ona nije isprobala. Zato nam se ponekad i čini da ne živi s nama.
Mislite li da su ona djeca koja imaju braću/sestre na neki način privilegirana u odnosu na jedince? Je li ljepše odrastati, a i je li kasnije u životu ljepše kada imaš brata/sestru? Zašto?
TENA: Ne znam kako je odrastati kao jedino dijete u obitelji, ali sigurna sam da je nama bilo poprilično zabavno i nikada nismo poželjele biti jedinice da bismo imale više pažnje, ljubavi ili materijalnog samo za sebe. To je potpuno nevažno kad imaš nekoga s kim provodiš sve vrijeme i s kim možeš podijeliti sve o čemu razmišljaš. Zanimljivo je da su nam roditelji oboje jedinci, a dan-danas nam mama zna reći da joj je žao što nas nema još. Tata je pak okružen četirima ženama, njemu je svaki dan Dan žena.
Dijelite li garderobu? Posuđujete li stvari?
LORENA: Da, dijelimo na veliko. Prijateljice se svaki put iznenade kad nas vide u nečem novom, ali mi ih uvijek uvjeravamo da nije novo, nego sestrino. Nema tko nam ne zavidi na tome što dijelimo odjeću.
TENA: Kako ja stvarno volim kupovati i ormar samo što mi se ne raspadne, obje najčešće zalutaju u moj ormar. Ali moram priznati da je Dora ta od koje posuđujemo torbice i cipele.
DORA: Kako nam je Tena i naš osobni stilist, često tražimo da ide s nama u šoping. Ima odlično oko pa nas savjetuje da kupimo baš određeni komad koji će nam super stajati, a onda je prva koja ga posuđuje.
LORENA: Tena dobro procijeni da će mi neki komad biti odličan za neku nadolazeću sezonu i time mi pomaže da smanjim hirovitu kupnju nepotrebnih stvari i sve pažljivo promisli umjesto mene. To mi uvelike pomaže da ujutro ne stojim pred ormarom 15 minuta jer ne mogu kombinirati svoje lude komade.
Pogledajte kako je bilo na snimanju naslovnice s curama: