Pomisao na bljedunjave modele iz 90-ih godina još uvijek intrigira i daje nam misliti. Je li zaista Kate Moss 1993. bila toliko privlačna? Ili maloljetna James (danas Jamie) King toliko seksepilna? Najmračniji pravac modne industrije i dalje ostaje pomalo zaogrnut velom mistike, izaziva zgražanje, ponekad i strah, no zašto nam heroin-chic ipak golica maštu, čak i kad nema veze s drogom?
Trainspotting jedan je od onih kultnih filmova koje, ako već niste, morate pogledati. Potiče na razmišljanje, utjecaj koji je ostvario 1996. kada je izašao danas je teško pojmljiv. U vrijeme kada heroin nikad nije bio jeftiniji, strah od AIDS-a postoji, ali je umanjen inhaliranjem supstancija umjesto upotrebom igala, a modom patroliraju dugonoge fit ljepotice koje su predstavljale “neostvariv” ideal.
Mark Renton, antijunak Trainspottinga postaje novo pravilo. Moć je pronađena u kontroli vlastita tijela, u buntu spram prividna glamura i tradicionalno postavljenih granica, baš poput Renta koji stanuje sa starcima, živi za seks i izlaske, a heroin mu je svakodnevni suputnik. Upravo u traženju ljepote u krhkosti i smrtnosti pronađen je ideal heroin-chica koji je vjerno prikazivao prosječnu djevojku koja nema čistu kožu, ima podočnjake, nema savršene obline ili zube ni novca da prati aktualne modne trendove kojima su kraljevali zlato i krzno.
Okreće se pojednostavljivanju ljepote, pronalazi je u prirodnosti, a snagu u potpunom ogoljenju. Tada smo zamijetili i Kate Moss, djevojku koja je tijelom više podsjećala na maloljetnog mladića nego li na ženu, no njen atipičan izgled izaziva simpatiju i poistovjećivanje. Otkrila ju je fotografkinja Corrine Day, jedna od bitnijih osoba u pokretanju trenda heroin-chica. Uz Nan Goldin, legendarnu fotografkinju koja razborito odbija predznak “modni” fotograf, razvila je “snapshot” stil fotografije koji trenutno, uz poneke smetnje i nerijetko mutnu sliku, prikazuje iskonski, vrlo životni trenutak.
Ono što kod heroin-chica ne možemo definirati jest godina početka, no oko 1993. počinje ulaziti u pore modne industrije, hvata fokus alternativnih modnih časopisa poput I-D-a i fotografa Maria Sorrentija te Davida Simsa, no tek uz Sorrentijeva mlađega brata, Davidea, oko 1995. postaje mainstream. Upravo tada stil Marka Rentona, kao i manekenke Georgine sa šokantne fotografije Corrine Day “Georgina, Brixton”, predstavlja novi, ironičan look kakav promovira i belgijski dizajner Martin Margiela – redizajn i glamur u otrcanosti.
Pret a porter se i dalje stvara, no svi nose staru odjeću, kupuju u second handu, nije ih briga ako je struk na hlačama previše spušten, a majica prekratka, kao ni hoće li se naramenice s negliže-haljine u trenutku divljanja na kakvoj ludoj zabavi spustiti i otkriti više no što bi trebale... Mladež je otvoreno govorila “ovo sam ja i ne trudim se uljepšati baš ništa”. Ovo skandalozno razdoblje modne industrije i njeno koketiranje s drogom ostavilo je takav pečat da javnost i danas na modnu industriju gleda kao na epicentar narkomanije i nezdrava životna stila.
Kraj heroin-chica obilježila je upravo smrt predoziranjem Davidea Sorrentija, velike ljubavi manekenke James King koja ga je u svijet droge i uvela, a koji je i najviše zaslužan za svjetsko populariziranje “heroinska” stila. No možemo li reći da je heroin-chic zaista gotov?
Najava izlaska Trainspottinga 2, dvadeset godina nakon izlaska prvog filma, podsjetila nas je na to kako je okretanje prema mračnome u srži ljudskoga bića, jer kako inače objasniti skopofiličan pogled na djevojke koje izgledaju kao da su na samrti?
Povratkom mode 90-ih i ponajprije grunge stila oblačenja, bilo je naivno misliti kako se u tren neće vratiti i ono “najgore” od mode. Dolazak dizajnera Hedija Slimanea na čelo modne kuće Saint Laurent dalo je naslutiti kako moda više neće biti čisti “glitz and glam”, već ćemo okusiti i ono surovo. Iako njegovo koketiranje s heroin-chicom postoji od prvih kolekcija, vraća ga za resort kolekciju 2014., dok za ljeto 2016. najavljuje njegov veliki comeback.
Gola, ispijena lica manekenki, s “nepočešljanom” kosom i vidljivim podočnjacima tek su uvertira onog što će se dogoditi. Industrija ljepote ponovno vraća ovaj anti-beauty look, prigušeno seksepilni izgled, dok se u trendovima za predstojeće ljeto itekako osjeća povratak “waif” mode. Goli trbusi, niski struk, nenošenje grudnjaka, prozirna odjeća, istrošenost, traper jakna i neizostavna bijela potkošulja postat će imperativ novog/starog trenda kojemu je tako lako prikloniti se. Napokon, sve te komade već posjedujemo, čime uistinu zaslužuju taj pretjerano korišten epitet “chic”.
Možda tijekom proteklih deset godina nismo osjećali prisutnost velikog realiteta u modi, više smo bili okrenuti njezinoj “plastičnoj” strani, no pojedine modne kuće i dalje su igrale na kartu smrti i droge za promociju svojih proizvoda. Pamtimo Sisleyjevu kampanju “Fashion Junkie” iz 2007. gdje djevojke šmrču odjeću ili kampanju za CK parfem iz 2011. s Larom Stone koja neodoljivo podsjeća na njegove provokativne vizuale s početka 90-ih.
Danas Victoria Beckham u reklamnoj kampanji za ljeto 2016. prikazuje manekenku u pozi koja asocira na smrt, dok se Yves Saint Laurentov parfem Black Opium reklamira u maniri ovisnosti - manekenka traži parfem poput “shota” heroina jer bez njega ne može.
Prisjetimo li se da živimo u društvu koje tek izlazi iz recesije, teži petominutnoj slavi, savršenom Instagram profilu i figuri koja prelazi iz 90-60-90 mjera u groteskno, prirodno neostvarivo tijelo. Zvuči li povratak heroin-chicu onda tako nemoguće?
Frustracije mlade generacije ponovno bi slamku spasa mogle pronaći u buntu i ranjivosti, gdje će u maniri romantičarskih anti-junaka, poput Rentona i njegove ekipe, uživati u onome što je tu i sada, drogirajući se ili ne. Živeći u svijetu jake pop kulture, reality showova s iluzijom glamura i bogatstva kao i Kardashian filozofije, možemo pomisliti da je nemoguć povratak sirovosti mode i životnog stila, no pritom ne smijemo zaboraviti da u modi uvijek postoje dva oprečna stilska smjera koja su podjednako aktualna, no povijest na kraju pamti samo jedan. Jesmo li pogriješili u prognozi?
Vjerojatno nismo.