Ako volite trgovine u kojima je šoping i više od šopinga, mjesto gdje ćete porazgovarati sa zaposlenicima, dobiti dobar savjet uz šalicu kave, Clan Store jedno je od onih mjesta kamo ćete se rado vratiti. Smješten u samom centru, u Frankopanskoj ulici, već je 11 godina mjesto gdje ljubitelji mode rado svraćaju. Iza Clana stoji Koraljka Medić, dama koja je nedavno navršila 50 godina, no, kako sama kaže, ima osjećaj kao da joj je 30.
– Godine su samo broj i treba ih nositi s ponosom. Majka sam dvojice sinova, Filipa i Jakova. Oni su već odrasli ljudi i na njih sam najviše ponosna. Blažena sam među muškarcima u kući. Volim svoj život, svoju obitelj i prijateljice. I da, obožavam pse! Uz mene je uvijek neki četveronožni ljubimac. Sad imam Lolu i ona je stalno sa mnom u Clanu – započinje priču vlasnica trgovine i osvrće se na svoju proslavu 50. rođendana. Kaže kako je jako ponosna što su na proslavi bile i prijateljice iz vrtića:
– Kažu, bogat si koliko imaš prijatelja. Mislim da sam onda jako bogata. Prijateljice su, uz mog supruga Andriju, moja snaga. Bez njih ne bih mogla naprijed i puno su mi puta u životu bile velika potpora. Gotovo sam ih sve okupila na velikom slavlju i to je bio jedan od najljepših događaja u mom životu. Pjevalo se i plesalo do jutra, a oko mene su bili svi ljude koje volim i koji su mi obilježili život. Moji su sinovi pjevali sa mnom, a emocije su bile nestvarne. To je za mene – sreća.
Koraljka je rođena u Čakovcu. Opisuje ga kao nekad najbogatiji kraj u Hrvatskoj, kao kraj u kojem ljudi drukčije razmišljaju i rade odmalena jer su ih roditelji tako naučili. – Žele učiti i jako su vrijedni. I mene su roditelji odmalena učili da se samo radom može nešto postići, ništa ne pada s neba. U školi sam počela raditi preko praznika, to je mojoj generaciji bilo normalno – prisjeća se Koraljka i dodaje kako bi novac potrošila na krpice. Uvijek ih je voljela. Tada se šopingiralo u Trstu, gdje bi potrošila sve što je zaradila.
– Oduvijek sam znala što želim i sa 17 sam godina došla na fakultet u Zagreb. Izabrala sam Pravni jer su moji roditelji pravnici pa je bilo nekako logično da i ja studiram nešto što mi je poznato – govori, no vraća se na ljubav prema modi, koja je na kraju ipak prevladala:
– Još sam u srednjoj školi sama smišljala svoje haljine koje mi je onda šivala mamina šnajderica. Uvijek sam voljela imati nešto drukčije pa sam nosila tatine sakoe i košulje, a čizme mi je radio djedov brat, postolar. Bile su to prave vojničke čizme. Ponekad sam i sama nešto šivala, ali nisam bila neki majstor. Uz fakultet se zaposlila u butiku Olja u Frankopanskoj, jednom od najposjećenijih butika u gradu.
– Radila je prekrasne kreacije koje su kupovale žene koje su imale stila. Voljela sam taj njezin dizajn, ona još uvijek radi posebne stvari u svojem dućanu. Uživala sam radeći i mnogo sam naučila. Uvijek sam bila jako komunikativna i upoznala sam puno ljudi. Dobila sam ponudu za rad u jednoj dobroj stranoj računalnoj firmi i prihvatila sam je. Već sam s 20 godina kupila stan u Zagrebu na kredit. Prijateljice su bile šokirane. Nisu ni znale što je kredit, a ja sam već živjela u stanu koji sam kupila svojim novcem – prisjeća se. U to je vrijeme upoznala i supruga koji je tada imao dućan Replay u Preradovićevoj ulici. Govori nam kako su vlasnici Replaya voljeli njezina supruga i željeli mu pomoći da otvori veliki Replay country store, a Koraljki se učinilo logično da ostavi posao i krene raditi s njim:
– Uredili smo dućan, a oni su ga napunili robom. Bila su to neka druga vremena, kakva se u poslu s tekstilom nikada više neće vratiti. Bili smo najpopularniji butik u gradu. Svi su kupovali kod nas. Nekad sam i nedjeljom za neke ljude iz estrade znala otvarati dućan. Sve što se proizvelo, prodalo se i za vrijeme rata i poslije njega. Ljudi su pod uzbunom kucali na vrata da kupe traperice, nije se pitalo za cijenu. U to sam vrijeme dogovorila s Ninom Badrić da bude lice za Replay Hrvatska. Tad je imala svoj veliki hit i sve su cure željele ono što ona nosi. Sa Sandrom Vranješ i njezinom agencijom organizirala sam veliku modnu reviju Replaya u Mimari. To je bio događaj godine. Jako se dobro živjelo tada, ali ništa ne traje vječno. Replay su kupili neki fondovi, htjeli su drukčiji posao, puno dućana, a nama to nije odgovaralo, suprug i ja smo imali neke druge ideje. Počela sam raditi kao agent za druge brendove i tako smo doveli i Sweet Years u Hrvatsku. Otvorili smo dućan i prodavali robu po cijeloj Hrvatskoj. Bio je to jako dobar brend koji je jako brzo našao svoje mjesto na tržištu. Promoteri brenda bili su Vedran Ćorluka i Zoran Mamić jer se brend vezao uz talijanske nogometaše Maldinija i Vierija. Formula za uspjeh. Nažalost, brend se nakon nekoliko godina ugasio.
S vremenom je počela osjećati sve veće nezadovoljstvo u poslovanju s Replayom i poželjela je nešto promijeniti. U to vrijeme počele su se otvarati multibrend trgovine, a Koraljki se takav način poslovanja učinio jako zanimljivim i nekako drukčijim, iako njezin suprug nije htio čuti za to. Ipak, Koraljku to nije spriječilo u ostvarivanju njezine ideje.
– Moja se šogorica Jelena Šimić tada vratila iz Milana, a prijateljica Jasmina Bagarić još je uvijek živjela na nekoliko adresa. Odmor smo provodile u Crikvenici. Ona mi je puno pomogla, zajedno smo pisale mailove, a Jelena je imala prijateljicu iz Milana koja ima najbolji dućan u Milanu (Antonia) i ona nam je dala neke kontakte za brendove. Nije bilo lako. Svi su imali neke posebne uvjete i budžete koje smo morali potrošiti da bi nam dali brend. Sjećam se Golden Goosea, morala sam uzeti njihovu robu da bi mi dali tenisice, koliko robe toliko tenisica. Roba je bila preskupa i nije se prodavala tako da sam na kraju i odustala od njih. Moj je muž tu vrlo rigorozan. On se brine o financijama i vlasnik je firme, ja sam samo djelatnica i moram ga slušati…. To su bila zlatna vremena, iako se teško dolazilo do robe koju sam htjela – prisjeća se.
Clan je otvoren u ožujku 2010., i u pandemijskoj 2020. godini trebao je proslavili okruglu godišnjicu. Koraljka je ime imala još puno prije nego je počela s odabirom robe za trgovinu. Kaže, čula je negdje ime, i rekla suprugu da, ako ikad bude imala dućan, zvat će se Clan. Prvo biranje odjeće bilo je u Parizu i trajalo je tjedan dana:
– Ne znam što smo radile u Parizu tjedan dana, ali danas robu izaberem za dva dana. U početku je Clan imao Acne, Rag and Bone, Helmut Lang, MSGM, Golden Goose i birala sam sve ono što bih i ja nosila. Imali smo prekrasno otvorenje, Zagreb je u 10. ožujka 2010. dobio novo mjesto za kupnju odjeće, izmjenjivali su se brendovi, poslovalo se jako dobro, a onda je došla kriza i sve se promijenilo. Uz krizu su počeli rasti web shopovi i mojim je klijenticama bilo interesantnije kupovati na stranim stranicama nego u Clanu. Općenito kod nas još uvijek vlada mišljenje da je izvan Hrvatske sve bolje i jeftinije, vjerujte mi, nije. Stalno to pratim i vidim da je neki komad robe skuplji na poznatim stranicama nego kod mene. I ona s njemačkog web shopa, i ja, Self-Potrait i druge marke biramo na istom mjestu u Parizu i cijene su preporučene za sva prodajna mjesta u Europi. Razlike su jako male. Vidim da neke stranice za tražene komade znatno dignu cijenu jer si to mogu priuštiti.
U jednom je trenutku odlučila promijeniti brendove jer je primijetila da se neki boje ući u Clan zbog straha da je sve jako skupo. Znala je da će se to promijeniti kad bi dovela neki brend koji je svima dostupan pa joj je na pamet pao Nike, ali ne bilo kakav, nego onakav kakav je u Collete u Parizu, s tenisicama koje su posebne i koje se prodaju u samo nekoliko dućana u Europi, no po prihvatljivoj cijeni.
– To je bio brend koji sam najteže dobila. Šest mjeseci sam čekala. Došao je i glavni direktor marketinga za Europu iz Nizozemske da vidi dućan i na kraju sam uspjela. Imala sam tenisice koje nitko drugi nije imao i njima sam dobila publiku koja inače nikad ne bi ušla u Clan. Osluškivala sam što ljudi žele i shvatila da cure traže moderne haljine za maturu i svadbe koje mogu poslije obući i za večernji izlazak. To je bio Self Potrait koji je došao u Clan prije nego na Net-A-Porter. Zapravo dosta se toga promijenilo u Clanu od njegova početka, danas je prilagođen zahtjevima kupaca. Nije preskup, a ponuda je šarolika. Ako hoćete vrhunske traperice, udobne čizme, haljinu za maturu, kupaći kostim, naočale, dobru kozmetiku za kosu i lice ili možda bižuteriju od koje nećete dobiti alergiju, dođite u Clan. Nisam pobornica brze mode i jeftinih komada koji se bacaju nakon nekoliko pranja. Mislim da se mijenja svijest o ulaganju u kvalitetniju i dugotrajniju odjeću kojom gradiš vlastiti stil i svoju osobnost – kaže. Ideje za brendove dolaze sa svih strana, s interneta, od prijateljica, ali i mušterije. Ideje dijeli s Anom i Sinišom, svojim suradnicima koji su s njom 20 godina:
– Mislim da je veliki uspjeh imati prodavače toliko dugo, oni nekad bolje mogu izabrati nego ja. Iako sam stalno u dućanu, ne mislim da sve najbolje znam i jako cijenim njihovo mišljenje. Tu je i Jasmina koja radi PR, Jelena koja je naš model i Simona koja uređuje web shop. Naravno, i moj suprug Andrija bez kojeg sve to ne bi funkcioniralo. On je zadužen za financije i tehničku podršku.
O otvaranju web shopa razmišljala je dugo jer ga je htjela otvoriti još prije osam godina. Željela je nešto kvalitetno, poput Net-a-Portera, no s obzirom na to da je riječ o velikoj investiciji, zaključila je kako joj je to potpuno neisplativo.
– Ipak nisam odustala i prije tri godine napravili smo web shop koji je dovoljno dobar da predstavi Clan na internetu. Stalno se nadograđuje, ali s obzirom na uloženo, zadovoljna sam kako on izgleda i kako radi. Nemojte misliti da je to mali ulog. Shvatila sam da žene jako puno gledaju web shop i uspoređuju cijene. Dolaze u dućan sa slikom s web shopa što znači da smo ih zainteresirali. Cijene kod nas nisu ništa veće nego na drugim web shopovima, sve je to približno isto. Neke stranice su čak i skuplje, u to sam se puno puta uvjerila, a sad sve češće čujem: „Evo došli smo kupiti kod vas, draže nam je ostaviti novac u Hrvatskoj.“ To je moj moto koji zagovaram jako dugo. Kupujte u Hrvatskoj jer tako novac ostaje tu i cirkulira među nama. Nijemac nikad neće kupovati izvan svoje zemlje. To je ispravno razmišljanje za isti proizvod koji može kupiti u svojoj zemlji. Kad to shvatimo, bit će nam bolje i bit ćemo bogatiji. Ja odlazim kod frizera, zubara i kod svih koji dolaze kod mene jer mislim da je to u redu. Ako poštujem njihov posao, i oni će moj. Zagreb ima sve i ljutim se kad čujem da neko kaže da u Zagrebu nema ništa – kaže Koraljka, iako svjesna da se mnogo toga treba promijeniti, pogotovo u centru:
– Prije dvanaest godina radila sam kampanju Vratite život u centar grada, po uzoru na neke druge europske gradove. Tražili smo da dućani subotom rade do 20 sati, da na izlozima u centru grada nisu oblijepljeni izlozi s popustima na početku sezone, da se urede fasade, da imamo subotom iz 14 sati besplatno parkiranje i još puno toga. Od tada neki dućani u centru rade do 20 sati, ali za nešto više od toga nismo imali ni potporu grada ni Obrtničke i Hrvatske gospodarske komore. Njih to nije zanimalo. Zato danas imamo neuređen grad jer se dućani u gradu ne otvaraju planski, odnosno otvara se što kome padne na pamet bez reda i smisla. Ta neka ideja o udruzi trgovaca još postoji pa, tko zna, možda se i realizira.
Kao i na većinu, pandemija je utjecala i na Clanovo poslovanje. Prošle se godine odlučila za njegov makeover, za što je angažirala mlade arhitektice Sonju i Maju. One su, prema ideji Koraljke i njezina supruga, napravili moderan i funkcionalan dućan s puno prirodnog zelenila.
– Clan je trebao proslaviti svoj 10. rođendan velikim partyjem s puno gostiju i poznatim stranim dizajnerskim imenima. Sve je bilo spremno i onda je stigao koronavirus koji nas je okrenuo naglavačke. Izgledalo je kao smak svijeta u našem poslu. Međutim, stvari su se ipak posložile. Nije kao prije, ali radi se. Trud je puno veći i sve se radi preko interneta što jako otežava izbor robe, ali navikli smo se. Preživjet ćemo, to je najbitnije u ovoj situaciji. Imamo web shop koji radi svakim danom sve bolje i puno stalnih mušterija. Kod nas se kupci osjećaju ugodno, vole doći pogledati što ima novo, popiti s nama kavu i malo se maknuti od stvarnosti. Atmosfera je pola prodaje. Neki dan mi je jedna mušterija rekla da jako voli doći kod nas jer je dobra atmosfera pa jednostavno mora nešto kupiti. Naši su kupci žene od 15 do 75 godina. Nema pravila. Moja je karta u borbi s ostalim dućanima i web shopovima odnos s kupcem i na nju igram sa svojom ekipom. Usluga, usluga i samo usluga uz naravno dobar odabir robe.
Kad je u pitanju Koraljkina garderoba, kaže kako stil pokušava prilagoditi godinama i figuri. Budući da veći dio dana provodi u trgovini, udobnost stavlja na prvo mjesto. Obuća, osobito čizme i sandale, njezin su fetiš, a od dizajnera izdvaja brend Rixo, čijih je haljina velika ljubiteljica. Kaže, da joj stoji, vječno bi bila u svijetlim trapericama i bijelim košuljama:
– U mojim godinama trebate paziti što ćete odjenuti. U Clan uvijek dolazim našminkana. Sretna sam sa svojim životom i znam da ne mogu izgledati kao da imam 30. To ne znači da se ne brinem o njezi kože, ali želim normalno starjeti i nositi svoje godine, a ne se boriti protiv nečeg što ne mogu zaustaviti.
Odjeću kupuje isključivo u Clanu, u druge trgovine ni ne ulazi. Kaže kako mora biti ogledalo vlastitog dućana jer kakvu bi poruku slala kupcima kad bi nosila komade koji nisu iz Clana. Kaže kako voli šetati po gradu i nije velika obožavateljica web šopinga, kao ni trgovačkih centara koji je beskrajno umaraju.
– Kad biram odjeću, volim osjetiti materijal, a internetska kupovina je za mlađe generacije. Jako volim Zagreb i taj njegov šušur subotnje špice. Uređene ljude na sunčanim terasama Cvjetnog i Bogovićeve. Zagreb smatram svojim gradom – zaključila je Koraljka čiji je plan stalno u Clan dovoditi nešto novo:
– Ne mislim se širiti, možda otvoriti neki ljetni dućan na Jadranu i ulagati u marketing za web shop. Sinovi nisu zainteresirani za moj posao pa se nadam da ću dobiti snahu koja će ga jednog dana preuzeti, a ja ću sa suprugom nekamo na more. To je moj san.