Riječ je o trendu istog imena, no njegova je primjena nešto drukčija, upravo zbog vremena u kojemu djeluje. Naravno, svaki je trend u svakoj dekadi drukčiji, jer vremenski, socijalni i ekonomski okvir nije isti…
Logomanija u osamdesetima bila je fokusirana uglavnom na modne dodatke, poput torbica, cipela i remenja. Sjećam se, svi su polovicom devedesetih u kultnoj zagrebačkoj diskoteci The Best pokazivali svoj remen sa zlatnim slovima Moschino (koji je Jeremy Scott, naravno, oživio i u ovom mileniju!), torbice Gucci bile su must have, a šetalo se po špici i ime Louis Vuitton.
U toj bogatoj i ekonomski snažnoj dekadi logomanija je bila više statusni simbol, nije bilo ironičnog pristupa kao što je to danas. Tada je ona bila u kombinaciji s večernjim stilom, a danas se divimo kombinaciji Balenciaga koja izgleda kao da je spremna za teretanu ili trčanje. Istodobno, torbica oblikom i bojom evocira papirnatu vrećicu za kruh. A košta kao cijeli pekarski pogon.
Iako, dio ovog trenda i danas je svijet luksuza i finoće – salonke Dior koje oko gležnja imaju trakicu s natpisom spadaju među najljepše i najelegantnije cipelice već nekoliko godina. Forma je inspirirana pedesetima, jedna od najljepših ikad, a vrh je našiljen.
Fendi je još jedan predivan brend koji ima super torbice, jer njihova dva F, baš kao i dva C za Chanel, simbol su visokog društva. I onih koji se poistovjećuju s njime! Inicijali su to koje svi žele nositi od jutra do mraka, pa i uz trenirku.
Ipak, jedan od brendova koji ima veliku ulogu u ovoj priči i ujedno je djelomično zaslužan za povratak ovog trenda – Gucci, odnosno kreativni Talijan i spretni mikser svih mogućih artističkih utjecaja Alessandro Michele. I on voli ironiju. Kad taj dugokosi vizionar nakiti manekenku i pošalje je na pistu, na njoj ima toliko odjeće i detalja da se logo pretvori u – uzorak. No, kad je torbica Gucci dio neke street style scene, to je već druga priča. Ona postaje simbol vremena u kojemu je sve fotografirano, objavljeno, jer ako nije – kao da ne postoji. Logo je reklama i ako vidite nekoga u imenima brendova od glave do pete, možete pretpostaviti da je to ili plaćeno ili osoba nema baš previše ukusa. S logomanijom ne treba pretjerivati, predlažem jedan logo po kombinaciji. Manje je više!