Krajem travnja sud u Milanu uspostavio je pravni nadzor nad poslovanjem tvrtke Valentino Bags Lab Srl, dijela modne kompanije Valentino. Razlog su sumnje na radne zloupotrebe u radionicama kojima su upravljali kineski poduzetnici. U tim pogonima, prema navodima istrage, radili su neprijavljeni i neregistrirani radnici, uključujući i osobe bez reguliranog boravka.
U kući čiji je kreativni direktor Alessandro Michele, jedno od najvećih modnih imena novijeg vremena, pažnja modne industrije sada je usmjerena na proizvodni lanac, odnosno taj tihi i ponekad u sjeni, ali opet ključni dio modne mašinerije koji sve češće pokazuje znakove ozbiljnog pucanja. Tema radne eksploatacije nije nova, no i dalje je jedna od najvećih rana modne proizvodnje.
Dakle, prema izvješćima Državnog odvjetništva i specijalizirane jedinice Carabiniera za zaštitu rada, Valentino Bags Lab nije uspostavio dovoljne kontrole nad uvjetima rada i tehničkim mogućnostima svojih kooperanata. Taj propust, iako nenamjeran, doveo je do uspostave sustava u kojem se radna snaga iskorištava bez ikakvog nadzora.
Istraga, započeta u ožujku 2024., obuhvatila je sedam radionica na području Milana i pokrajine Monza i Brianza. U svima su zabilježeni brojni prekršaji. Ukupno je identificirano 67 radnika, od kojih je devet bilo neprijavljeno, a troje bez valjanih dokumenata. Pojedini pogoni sadržavali su ilegalne spavaonice, a rad je bio organiziran u smjenama koje su uključivale i noćne sate te rad tijekom praznika.
U galeriji pogledajte najbolja street style izdanja sa zagrebačkih ulica u svibnju:
Radni uvjeti koje su istražitelji zatekli uključuju prekovremeni rad za plaće ispod zakonskog minimuma, neosigurane strojeve, nehigijenske uvjete i potpuni izostanak edukacije. Prema dostupnim podacima, torbe koje su se u takvim uvjetima proizvodile koštale su između 35 i 75 eura po komadu, dok su se u maloprodaji prodavale po cijenama između 1.900 i 2.200 eura.
Dodatno zabrinjava otkriće postojanja triju fiktivnih tvrtki bez zaposlenika, koje su služile isključivo za izdavanje lažnih računa i prikrivanje stvarne proizvodnje, čime su se sustavno onemogućavale inspekcije i nadzor.
U konačnici, razotkriven je paralelni proizvodni sustav, koji je zapravo nevidljiv i nereguliran, temeljen na ekstremnom outsourcingu i kontinuiranom iskorištavanju ranjivih skupina radnika. Vlasnici tvrtki koje su upravljale radionicama, svi kineski državljani, prijavljeni su zbog kršenja zakona o radu i sigurnosti te su im izrečene novčane kazne u ukupnom iznosu većem od 320.000 eura.
Iako Valentino Bags Lab zasad nije kazneno gonjen, sud u Milanu utvrdio je njihovu odgovornost zbog nedostatka nadzora nad dobavljačima, unatoč tome što su morali biti svjesni rizika povezanih s takvim načinom proizvodnje. Kako navodi The Fashion Law, sudac je istaknuo da tvrtka "nije poboljšala unutarnje sustave nadzora, iako je nastavila suradnju s dobavljačima za koje je bilo poznato da krše radna i sigurnosna prava".
Ovaj slučaj smješta se u širu sliku kriznog stanja oznake „Made in Italy“, pojma koji je sve češće simbol luksuza, ali sve rjeđe stvarno jamstvo domaće proizvodnje. U kontekstu gdje velike modne kuće prelaze u vlasništvo stranih konglomerata, a manji proizvodni pogoni bore se za opstanak, postavlja se ključno pitanje za raspravu – koji je danas više uopće smisao labela „Made in Italy“.
Modnu kuću Valentino u većinskom vlasništvu drži Mayhoola for Investments, privatna investicijska grupa u sektoru luksuza kojom upravlja katarska kraljevska obitelj. Osim Valentina, u njihovu portfelju nalaze se i brendovi kao što su Balmain, Pal Zileri te lanac turskih robnih kuća Beymen. No, 30 % udjela u modnoj kući Valentino od prije par godina ima i francuski luksuzni konglomerat Kering (drže i Yves Saint Laurent, Gucci, Balenciaga, Bottega Veneta, Creed, Maui Jim, Alexander McQueen).