Vlasnica si jedne od najboljih i najpoznatijih slastičarnica u Zagrebu, top ocjene na Woltu imaš od korisnika, ali i od samog servisa. Kako je uopće došlo do toga da otvoriš slastičarnicu? Vrlo si se rano upustila u poduzetničke vode...
– I meni je uopće teško sjetiti se kako sam točno krenula, prije pet godina bila sam hrabra, moram priznati, ali mislim da nisam bila svjesna u što se točno upuštam ni koliko je cijela ta situacija ozbiljna. Bio je to period kad sam završila faks i onda se postavilo pitanje što dalje, za što ću se specijalizirati i, umjesto marketinga ili financija, ja sam se odlučila za slastice. Upisala sam Kul IN, nakon toga sam kupila sve moguće knjige na Amazonu o kolačima, sve sam pročitala, počela sam isprobavati i kombinirati hrpu recepata i tako sam počela stvarati neku bazu recepata za slastičarnicu. Roditelji su me podržali u svemu i financijski i moralno i omogućili mi da krenem u taj projekt, nikada nisam bila sama zahvaljujući njima i pomažu mi sa svime. Ponavljam, ja u tom trenutku uopće nisam bila svjesna svega toga i nisam bila spremna, ali sve sam naučila, iz dana u dan i super je ispalo. Još uvijek učim i vjerojatno s 28 ne bih bila tako hrabra kao što sam bila s 23, ali drago mi je da sam bila takva.
– Nema nekog pravila, sve ovisi o inspiraciji, zato postoji razdoblje kada nema nikakvih novih kolača, a onda odjednom izbacim nekoliko novih okusa. Uvijek se trudim svakih nekoliko mjeseci ubaciti nešto novo u vitrinu. Odlučim se za neki bazni okus, neku sezonsku namirnicu ili neki okus koji nije zastupljen u drugim kolačima i onda prema tom baznom okusu kombiniram okuse koji se nadopunjavaju. Nakon okusa smišljam teksture i komponente, što će ići u biskvit, kakav će biti biskvit, koje vrste krema, koji omjeri, itd. Kada smislim sve to, onda ide moj najdraži dio, a to je izgled kolača. Želim sve te okuse upakirati u neko lijepo ruho, da sve to izgleda kao mala skulptura koja skriva hrpu raznih tekstura i okusa koji se na prvi pogled ne vide, tako da se svatko tko proba kolač iznenadi što se sve unutra nalazi. Moje pravilo je da, ako mi kolač ne uspije iz prve, onda ga ne dorađujem nego prelazim na neku drugu varijantu i recepturu. Ne volim forsirati okuse, oni jednostavno moraju funkcionirati na prvu. Sam proces od ideje do realizacije je zapravo vrlo kratak, samo je bitno da imam inspiraciju i dobijem tu ideju.
Koji je tvoj omiljeni kolač?
– Nisam neki veliki fan čokoladnih kolača, uvijek ću izabrati nešto voćno ili karamelasto prije nego čokoladno. Neki vječni klasik je Cheesestachio, kolač koji je u vitrini od prvog dana, a koji je kombinacija cheesecakea, pistacija i malina. No moram priznati da u zadnje vrijeme često biram Saint Honore, kolač koji smo počeli raditi prije nekoliko mjeseci, a savršen je spoj karamele i vanilije. To su neki moji favoriti, dok većina naših gostiju bira čokoladu prije svega, nekako su svi uvijek vjerni kombinaciji čokolade i lješnjaka u kolačima kao što su James Bond i Queen Niki.
Mia je nova zvijezda naše naslovnice, a od subote vas na kioscima čeka paket Dive, Večernjeg lista i Borboleta narukvice za 49,90 kn:
Otkud strast prema slasticama? Je li te to oduvijek zanimalo ili je došlo s vremenom?
– Uvijek sam ja nešto prčkala po kuhinji, pekla kekse, kolače i razna čuda. Svima sam radila rođendanske torte tako da to me uvijek zanimalo. U sam koncept slastičarnice koja nudi i peciva i neke slane zalogaje sam se zaljubila u filmu “It’s Complicated” s Meryl Streep koji u principu vrlo kratko prikazuje tu njenu slastičarnicu, ali meni je to bilo nešto savršeno i u tom trenutku dobila sam želju otvoriti neki takav koncept. Kod nas to nije postojalo, imali smo ili pekarnice ili slastičarnice ili restorane, ali mjesto gdje su i kolači i sendviči i kroasani i keksi bili domaći i ručno rađeni, tako nešto nije postojalo. Htjela sam stvoriti ugodan prostor, s dobrom atmosferom gdje imaš toliko izbora da ne znaš što bi prije pojeo.
– S obzirom na to da sa slobodnim vremenom nisam baš na “ti”, najviše volim kupovati online. Doma u miru prije spavanja kada mogu prelistati što je novo na Zarinoj ili Massimo aplikaciji mi je najveći gušt. Najbolja stvar kod toga mi je što prvo sve što mi se sviđa stavim u košaricu pa lijepo prespavam i onda sutra ponovno pogledam odabir i izbacim stvari za koje nisam sigurna, tako da nema impulzivne kupovine i svaki komad odjeće iskombiniram u glavi s ostatkom stvari u ormaru da znam kako ću ga isfurati. I to mi je najbitnije kod šopinga, da svaki komad kupujem promišljeno i da ga mogu kombinirati s ostatkom odjeće. Još jedna odlična stvar kod online kupovine je što mogu kupovati na sniženjima bez gužvi i stajanja u redu, a uvijek ima odličnih komada na stranim stranicama.
Imaš li u glavi uvijek unaprijed složenu kombinaciju za neku priliku ili to ostavljaš za zadnji čas? Imaš li neke favorite u ormaru koji uvijek spašavaju situaciju?
– Imam, uvijek smislim unaprijed i točno znam što ću obući i onda dođe trenutak kada se obučem i shvatim da mi se ta kombinacija uopće ne nosi (smijeh). Tako da uvijek završim probavajući sve živo iz ormara i na kraju obučem ili trapke i bijelu košulju s nekim fora cipelama ili neku od svoje tri najdraže haljine. Neki jednostavni komadi koje podignem s nakitom, cipelama (na koje sam posebno slaba ) i torbicama uvijek spase svaku situaciju. Bitno je da su cipele dobre, sve ostalo je sporedno.
– Sve mi je bitno. S obzirom na to da sam cijeli dan u pokretu, trčim u kuhinju, pa iz kuhinje na sastanke, tako da se presvučem po nekoliko puta dnevno iz kuhinjske odjeće u dnevnu odjeću. Jako mi je bitno da mi je sve na meni udobno, da se mogu brzinski presvući, a opet kad se pojavim na nekom sastanku da ne izgledam kao da sam tog trenutka izašla iz kuhinje. Volim odjeću, volim kombinirati odjeću i to me opušta i veseli, isto kao kad smišljam kako će kolač izgledati. Kao i većina cura, kupujem u Zari i jako volim Massimo Dutti. Imam i taj privilegij da mi je susjeda Loredana Bahorić s Charlie dućanom, koja ima odlične komade. Njeni komadi svaku kombinaciju učine posebnom.
– To je definitivno upornost. Mislim da bez toga ne možeš daleko stići. U svakom poslu ima uspona i padova, dobrih i loših dana, ali moraš ići kroz sve to. Zacrtaš si neki cilj i gaziš dok ne dođeš do njega. Za svaki problem treba tražiti rješenje, izmisliti nove situacije ako postojeće ne funkcioniraju i ne smiješ odustati. I to je to. Budi uporan.