Kristina Milković Čilić došla je na studij iz rodnog Dubrovnika u Zagreb, a kako se nije mogla odlučiti što želi raditi u budućnosti, upisala je dva fakulteta paralelno – psihologiju na Filozofskom fakultetu i politologiju na Političkim znanostima. Još dok je studirala, upoznala je svog današnjeg supruga Marina Čilića, ali unatoč njegovoj iznimnoj teniskoj karijeri, od svoje nije odustala. U Monaku ima kompaniju za konzalting u području ljudskih potencijala, a najviše radi s manjim IT firmama koje su ili u intenzivnoj fazi rasta ili planiraju rast. Ona ne iskače iz “paštete” i svoju pojavnost u medijima itekako dozira. Njezini intervjui najčešće su vezani za Zakladu Marina Čilića koja je nedavno dodijelila stipendije šestoj generaciji stipendista. Ova diplomirana psihologinja i politologinja svoj ritam najčešće kreira prema željama dvaju sinova, Vita i Balda, a samim time tome prilagođava i svoj modni stil.
U razgovoru za Divu dotakla se raznih tema, od odrastanja sa sestrama s kojima je iznimno povezana pa sve do toga koliko drži do samoodrživosti u svakodnevnom životu.
Ožujak je prošao u znaku stipendista šeste generacije – na koji ste dio kroz sve ove godine rada u Zakladi najponosniji?
– Prije nekoliko dana sam pročitala komentar da je biti stipendist Zaklade Marin Čilić postao san svakog mladog glazbenika i sportaša upravo zbog naših strogih i poštenih kriterija odabira. To mi je bilo iznimno drago pročitati jer naša želja, otkako smo osnovali Zakladu nije se promijenila: ustrajemo u tome da malim koracima mijenjamo stvari nabolje. Ponosna sam na brojke od 128 stipendista, 6 obnovljenih školskih laboratorija, 3 izdanja humanitarnog turnira Gem Set Hrvatska zbog kojeg su izgrađena četiri multifunkcionalna igrališta i peto koje jedva čekamo napraviti u Stankovcima čim dobijemo zeleno svjetlood škole. Sve ovo postigli smo sa samo jednom zaposlenom osobom i s puno ljudi dobrog srca koji nam poklanjaju svoje vrijeme, ekspertizu i financijska sredstva da bismo zajedno učinili promjenu.
Brojni su stipendisti izjavili da im je stipendija Zaklade dodatan vjetar u leđa, koliko i vas u svakodnevnom radu i životu inspiriraju priče te vrijedne djece koja ponekad u jednom danu provede šest sati u automobilu radi odlaska na trening ili sat glazbe?
– Povratne informacije koje dobivamo od naših stipendista, njihovih roditelja, trenera ili profeso- ra je upravo to da je simbolička važnost stipendije u mnogim slučajevima veća od financijske. Poruka koju šaljemo tim mladim, predivnim ljudima jest da vidimo njihov trud te da ne moraju sve sami. Želimo biti tu za njih kada im je teško. Naravno da još uvijek većinu posla odrađuju oni sami, njihovi roditelji i obitelj, ali lijep je osjećaj da je tu još netko tko to vidi i cijeni. Meni su osobno stipendisti i njihove priče velika moti-vacija. Ponekad nam se prepreke koje prolazimo čine velike, ali su u stvarnosti minorne naspram onih koje oni svakodnevno prelaze da bi ostvarili svoje snove.
Koje su vaše dužnosti u Zakladi, a koje Marinove i kako se nadopunjujete kada je u pitanju funkcioniranje iste?
– U Zakladi smo oboje aktivni, ja sam više operativno uključena gotovo svakodnevno dok je Marin više strateški i marketinški. Svako toliko imamo i brainstorming radionice oko unapređenja koje možemo napraviti ili oko novih projekata koje planiramo. Kada se planira hu- manitarni turnir Gem Set Hrvatska, onda smo svi angažirani 24/7.
I Gem Set Hrvatska mijenja svakodnevicu brojne djece diljem RH, koliko je teško organizacijski i logistički okupiti najveće hrvatske sportske zvijezde na jednom mjestu?
– Toliko je teško da dok se ne dogodi mislimo da je nemoguće :) Malo se šalim, ali zaista je tako. Mislim da smo jedinstven projekt u svijetu kojiokuplja toliko vrhunskih sportaša jedne zemlje na jednom mjestu. To je logistički izrazito zahtjevno jer većina njih živi i igra negdje u inozemstvu, a kada dođu u Hrvatsku, to je na jako kratko s pregršt obveza tako da smo uvijek prezahvalni što naši sportaši svoje dragocjeno vrijeme poklanjaju Zakladi, ali najvažnije – djeci Hrvatske zbog kojih je i projekt nastao.
Upravo na takvom projektu kada vam najveće svjetske zvijezde daju svoje vrijeme, shvaćamo važnost istog – vjerojatno i stipendisti zapravo najviše cijene vaše uloženo vrijeme u njihov razvoj – koja vas je njihova priča razoružala?
– Svaka priča je posebna na svoj način, stvarno mi je teško izdvojiti jednu. Od djece koja su ostala bez roditelja i žive na sat-dva od sporta kojim se žele baviti pa sami idu svako jutro prije i poslije škole na trening, od onih koji zbog sporta ili glazbe odu na drugi kraj Hrvatske živjeti u učeničkom domu, samo da bi se bavili onim što vole, do nekih nevjerojatno teških, ali prekrasnih životnih priča koje ću radi osiguravanja anonimnosti zadržati u okviru Zaklade. Ono što svaku od priča povezuje je što ti mladi ljudi prepričavaju svoj život bez želje da ih se sažalijeva. Oni te životne okolnosti često vide kao put koji im je pokazao koliko vole to čime se bave, jer im nijedna prepre- ka nije prevelika na putu ka njihovom cilju. Mene, osobno, najviše dirnu priče djece koja žele kupiti opremu ili glazbalo kako bi je posuđivali onima koji si je ne mogu priuštiti. To je poanta Zaklade. Iako je prečesto u fokusu uspjeh i oni koji postižu rezultate, nama je važno da se dobrota množi i da pokažemo primjerom da možemo i moramo drugačije.
Sport je najtransparentnija stvar na svijetu, koliko daješ, toliko i dobiješ – kako se vi nosite s Marinovom karijerom i svim usponima i padovima koje sport stvara?
– Upravo zbog ovoga što ste naveli – sa sportskim usponima i padovima se nosim dobro jer je uglavnom to poštena razmjena za razliku od mnogih drugih životnih situacija. Sport je težak u vidu da osim onoga koliko dajete ima i nekih nepredviđenih okolnosti poput ozljeda pa je ponekad to teško prihvatiti, ali opet nas i to uči onome da se treba moliti za zdravlje, a sa zdravim rukama i nogama možemo postići sve drugo sami.
I sami imate svoju tvrtku za HR consulting, koji su najveći izazovi kada vam je ured najčešće avion/aerodrom?
- Tehnologija mi doista olakšava život. Da sam vezana za ured, jako bih teško uskladila obitelj, svoj posao i Ma- rinovu karijeru. Ovako bez obzira gdje sam, ako imam stabilnu internetsku vezu, mogu raditi svoj posao i rekla bih da više od 80% posla odrađujem online.
Imate istančan stil, pratite modu, u čemu se najbolje osjećate?
– Iskreno, modu ne pratim posebno. Na društvenim mrežama vidim otprilike što se nosi, ali mislim da su to samo neke sezonske smjernice, a da je osobni stil vezan isključivo uz osobu i da je najbolji stil onaj u kojem se vi najbolje osjećate. Trenutačno je moj modni izričaj pov- ezan s djecom tako da nosim što mi je udobno, što se može prati bezbroj puta i što me ne sputava u različitim aktivnostima. Moram priznati da sam nedavno “otkrila” mušku modu, tj. Marinov ormar tako da me sve češće možete vidjeti u njegovim stvarima. To je valjda ta udob- nost koja mi treba kada sam s djecom na putu.
Kako i gdje najčešće kupujete odjeću? Jeste li više vjerni online kupovini ili volite isprobati sve?
– Uglavnom online zbog manjka vremena, no imam jedno pravilo – na svakom putovanju, posebno ako sam negdje prvi put, moram kupiti nešto od lokalnog dizajnera, idealno da je i proizvedeno u istoj zemlji, pa mi je ormar kao zbirka uspomena s putovanja.
Odrasli ste i s dvije sestre, koliko su one utjecale na vaš stil?
– Kako je razlika u godinama između sestara i mene jako mala, rekla bih da konstantno utječemo jedna na drugu. Odmalena sam kupovala stvari za koje sam znala da će ih i moje sestre moći nositi. Čak i danas kad nešto kupim pomislim: “O.K., ovo bi se i sestri svidjelo, možda će joj zatrebati nekada iako živimo u različitim državama.” Na taj način, mislim da sam odmalena bila pobornica održivosti u odijevanju.
Ostatak intervjua pročitajte u DIVI STYLE.
DIVU STYLE potražite na kioscima s dva senzacionalna dara - narukvicom Bisou X BORBOLETA i ružom AVON. Paket stoji 7 eura. Požurite, količine su ograničene!