U Maleziji mi se najteže bilo priviknuti na ljeto koje traje 365 dana

Antonija Roskam, 28-godišnja novinarka, koja radi kao PR-ica na sveučilištu u Kuala Lumpuru, posljednje tri godine živi u Maleziji, a Divi je otkrila što joj se najviše sviđa u toj zemlji te što joj najviše nedostaje iz Hrvatske
Vidi originalni članak

Već su pune tri godine prošle otkako sam s tadašnjim dečkom, a sadašnjim suprugom, otišla na drugi kraj svijeta, u Maleziju. Budući da je on nogometaš i tada je potpisao ugovor s jednim nogometnim klubom u Kuala Lumpuru, preselila sam se s njim u predivnu Aziju - priča nam 28-godišnja Antonija Roskam, diplomirana novinarka, koja trenutačno radi kao PR na fakultetu Limkokwing University of Creative technology u Kuala Lumpuru.

Kada nije u malezijskoj metropoli, putuje na Borneo, gdje joj je muž, koji igra za klub Sarawak FA.

- Točnije, to je malezijski dio otoka, regija Sarawak, grad Kuching, pa mogu u šali reći kako živim u pravoj džungli. No, posao u Kuala Lumpuru zapravo zauzima veći dio vremena, a u Kuching putujem kad god imam slobodne dane. Iskreno, teško mi se bilo priviknuti na odvojen život, u stranoj državi, i to nakon toliko vremena provedena zajedno sa suprogom, no uživam u novom poslu - iskrena je Antonija te dodaje kako ima dvije obitelji - muža na Borneu i cimerice u Kuala Lumpuru.  

- Na život u Maleziji sam se priviknula praktično odmah, no ipak, najvažnije je izdržati prvih nekoliko dana, i to ponajviše zbog svima poznate teške vlage u zraku. Budući da sam došla u naše zimsko vrijeme, ipak mogu priznati da sam imala stalan osjećaj gušenja, a i žeđi. No sad gotovo obožavam tropsku klimu i ljeto koje je 365 dana u godini. Međutim, nedostaju mi jesen i zima u mojoj Hrvatskoj. Ova klima nije idealna jer evo, nakon nekoliko mjeseci, a posebice zbog posla, prate me prilično visok stupanj umora pa u toj okolnosti i osjećaj vrućine postane naporan, što je vjerojatno manje poznato turistima, kojima je glavni cilj odmor - priča Antonija te dodaje kako su je u Maleziji lokalci izvrsno prihvatili. 

- Malezijci su divni ljudi, posebni, uvijek spremni pomoći i jako tolerantni za druge i drukčije. Krasi ih osobita nježnost i poniznost. Građom su sitni, i to pripadnici oba spola, pa sam se bez problema stopila s masom! Malo se šalim, ali zapravo i ne, jer vidjeti osobu visine iznad 180 cm prava je rijetkost! Posebno zato jer vole Europljane i naš izgled: boju kože, građu, a ako imate plave oči i kosu, postat ćete im zvijezda - kaže Antonija, koja se privikla i na malezijsku hranu, iako radije bira nešto laganiju tajlandsku i vijetnamsku kuhinju. 

- Malezija je država u kojoj su u suživotu tri rase i osobe tri vjere, pa se to ogleda i u hrani, koja je iznimno ukusna, a najviše je kineske, malajske i indijske provenijencije. Riža je glavni obrok u svakom dijelu dana, od doručka do večere. Malajska hrana ponekad je jako masna i teška, prevladava pržena, pa je izbjegavam jesti svakog dana, lako se dobiju neželjeni kilogrami. 

Ipak, izdvojila bih meni najdraže jelo - nasi lemak. Nasi je malajska riječ za rižu, dakle glavni sastojak je riža, a sa strane dobijete kikiriki, slane ribice, skuhano jaje, komadic svježeg krastavca i sambal umak, specijalitet sam po sebi. Umak je iznimno ljut, a glavni je sastojak chilli i prawn paste (smjesa od škampa). Volim i indijsku hranu, primjerice roti chanai, a to je vrsta kruha koji zapravo izgleda kao tijesto od bureka, no hrskavije i ukusnije - govori Antonija, koja se, bez obzira na divote Azije, ipak planira vratiti kući.

- Eh, doma… Da, planiram se vratiti jer doma je doista najljepše. Iako sam slobodna duha, gdje god bila, bez obzira na tropske, pješčane plaže, posebno tirkizno more ili predivne tropske šume i džungle, prekrasna, živopisna mjesta, primjerice Bali ili Maldive, za mene je Hrvatska najljepša zemlja na svijetu - sigurna je Antonija. 

- Najviše mi nedostaje obitelj, ponajviše mama i tata, sestre, moji nećaci i prijatelji. Nedostaje mi i moj rodni grad Vrgorac, ali i Orebić, mjesto na našem prekrasnom poluotoku Pelješcu, gdje sam provela praktično svako ljetovanje u životu. O takvoj ljepoti i posebnosti krajolika u kojima sam odrasla zapravo nemam pravih riječi, njih gledam srcem - iskrena je. 

Kada govori o atrakcijama Malezija, prvo preporuča pojetiti Kuala Lumpur i njegove znamenite Petronase, ali svakako i otoke.

- Otoci su lijepi, posebni, poput Maldiva, a takav je, primjerice, Perhentian, otok koji okružuje savršeno plavo more i posebno čiste i prijateljske pješčane plaže. Idealno je roniti na otok Sabah, koji još nisam potpuno istražila, ali planiram otići ponovno jer nekim se odredištima doista vrijedi vratiti. Spomenut ću i Langkawi te Penang, otoke na koje ćete otići zabaviti se i odlično pojesti. 

Kuching je jedan od gradova koji svakodnevno posjećuju turisti jer je prepun nacionalnih parkova i trekking tura, a ako želite doživjeti svim osjetilima pravu džunglu, provest ćete cijeli dan s probiscus majmunima koji žive samo na Borneu - kaže Antonija, koja se u Maleziji sporazumijeva na engleskom, budući da je ondje taj jezik praktički službeni.- Malajski jezik zaista nije kompliciran. Na žalost, znam pričati svega 20 posto, jer svi govore engelski, čak je i dnevni tisak na engleskom. Malo sram što nisam bolje naučila malajski, ali još stignem - kaže. 

Pogledajte na Diva.hr
diva.vecernji.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice diva.vecernji.hr slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice diva.vecernji.hr kliknite na "Slažem se".