Gledajući tvoj stil, čovjek bi na prvi pogled pomislio da radiš u modi, no ti zapravo radiš na fakultetu. Što točno radiš i kako bi opisala svoj posao?
– Da, ljudi se doista često iznenade, no ja sam se još tijekom studiranja pronašla u poslovnom obrazovnom segmentu i tu nastavila svoju karijeru. Tijekom studiranja radila sam neke poslove koji su bili vezani uz modu, fashion weekove i evente, no čak bih se i u takvom okruženju na kraju našla u PR ili marketing odjelu i “žicala” da me se za to iskoristi. Za vrijeme MBA-a i boravka u Bruxellesu upoznala sam se detaljnije s Europskom komisijom i fondovima koji su na raspolaganju svim zemljama članicama i razvila daljnji interes za to područje. Sada radim kao voditeljica EU projekata na fakultetu. To je posao koji zahtijeva koliko puno menadžerskih, toliko i onih manje seksi administrativnih kompetencija, upravljanje svim segmentima projekta, prevađanje kreativnih ideja u potencijalne izvedive projekte koji ostvaruju ciljeve uključenih sudionika, hendlanje kroskulturalnih razlika jer je svaki projekt sastavljen od međunarodnog partnerskog konzorcija, dosta putovanja. Kako radim u visokoobrazovnoj instituciji, projekti su usredotočeni na spajanje tržišta rada s obrazovanjem, odljev mozgova, razvoj studentske prakse, socijalne inovacije, osmišljavanje novih studijskih programa. I tu upravo leži najdraži dio mi posla, činjenica da je svaki projekt drukčiji i da omogućava da konstantno nešto novo naučiš i razvijaš se.
Česta si gošća street style rubrika, jednostavno te se mora zapaziti. Otkud strast prema modi? Je li te to oduvijek zanimalo ili je došlo s vremenom?
– Moda je oduvijek bila dio moje osobnosti, a roditelji će posvjedočiti da sam još kao dijete imala čvrsto razvijene stavove glede toga što ću odjenuti, čime, naravno, nisu bili oduševljeni i poprilično ekscentrično modno izražavanje, hehe. U nižim razredima osnove škole sam prolazila kroz “zelenu” fazu, što je značilo da sam određeni vremenski period inzistirala da odlazim svugdje od glave do pete obučena u specifičnu nijansu, pogađate – zelene boje. S godinama se taj stil malo “unormalio” pa su začuđene poglede zamijenili, kako spominješ, street style susreti, no oduvijek sam se voljela izražavati kroz modu do te mjere da danas to više baš ni ne percipiram dok mi netko na to baš ne skrene pozornost ili postavi recimo ovakvo pitanje.
Koja su tvoja zlatna pravila šopinga? I kako zapravo najviše voliš kupovati (online, offline, na putovanjima...)?
– Online, online i online. Mogućnost filtriranog pregleda, čitanje osvrta drugih kupaca, dostava na kućnu adresu, artikli direktno iz skladišta bez prethodnog isprobavanja x ljudi prije tebe. Teško je nadmašiti aplikaciju nekog brenda i komociju koju online šoping pruža. Nemam živaca za fizičke trgovine, ulazim u njih samo s već prepisanim kodom artikla s weba pa zamolim prodavače da mi donesu ili me odmah upute gdje se artikl nalazi i jedina iznimka je kada sam na putovanju pa naletim na trgovinu koja ne postoji kod nas. No u današnje vrijeme globalizacije, rijetkost je doista naći store kojem nemamo pristup ako ne već uživo, onda online, pa se najčešće na putovanjima nađem u dućanima lokalnih proizvođača. Nastojim kupovati planski i birati komade koje znam da ću htjeti i moći nositi godinama i barem na taj način malo umanjiti grižnju savjesti zbog povezanosti tekstilne industrije i zagađenja okoliša.
Imaš li u glavi uvijek unaprijed složenu kombinaciju za neku priliku ili to ostavljaš za zadnji čas? Imaš li neke favorite u ormaru koji uvijek spašavaju situaciju?
– Voljela bih reći da je ovo prvo slučaj, no najčešće se odluka donosi u zadnji tren i ovisi o trenutačnom raspoloženju, no dobre traperice ili kožne hlače i par dobro krojenih i strukiranih bluza uvijek spase stvar.
Što ti je najvažnije kod odijevanja, funkcionalnost, estetika, dress code...? Imaš li neke omiljene brendove, koje?
– Estetika i funkcionalnost, ali i originalnost. Ne volim uniformiranost i nastojim čak i ako imam neki ekstra trendy komad interpretirati ga na svoj način i uklopiti u kombinaciju u kojoj nisam vidjela već nekoliko cura tijekom subotnje kave. Naravno, prilagodim stil ovisno o prilici i situaciji i nastojim ne odskakati previše od dress codea ako je propisan ili se podrazumijeva u poslovnim situacijama, no čak i tad „varam“ s cipelama koje odaju ostatke onog ekscentričnog stila koji se stvorio u djetinjstvu. Cipele su mi najslabija točka, kao što si vjerojatno primijetila na snimanju, i tu padaju sva moja pravila, želja za funkcionalnošću, pravilo da mi trebaju doista biti potrebne.. Iako si volim racionalizirati da su mi svake cipele u koje se zaljubim doista i potrebne.
– Postoje tjedni kada je to teže, no nastojim svaki dan uloviti barem malo slobodnog vremena za stvari koje me vesele i za ljude koje volim i to vrijeme mi je iznimno važno. Živim za vikende koje provodim u prirodi s mužem, kavama (iako sada većinom virtualnim) s prijateljicama; trčim, čitam, učim kuhati nove recepte uz vjerojatno preglasno navijenu kubansku glazbu, pišem, snimam sigurno preduge glasovne poruke, a ako je zbilja dobar vikend, bindžamo neku odličnu seriju. Ako imam mogućnost za nekoliko slobodnih dana i godišnji, najveći gušt u životu mi je provesti ih s mužem na putovanjima i istraživati nove kulture, mjesta i stvarati doživotne uspomene, mislim da te rijetko što u životu može oplemeniti, nadahnuti i razviti kao putovanja.
I za kraj – kako podnosiš sve što nam se izdogađalo ove godine, kako su korona i potres utjecali na tebe?
– Iako mi je 2020. krenula dobro, s medenim mjesecom (na koji smo, sad shvaćam, otišli u zadnji tren), ostatak godine mi je sve samo ne očekivano kao vjerojatno i većini ljudi. Početak korone popraćen potresom stvarno je ostavio traga na meni i mislim da smo svi imali kolektivno isti odgovor i osjećali paniku i nemoć. Čitala sam nedavno kako nas je biologija kreirala tako da se obračunavamo s prijetnjama na način da ih identificiramo i onda odgovorimo na njih najčešće na dva načina – bježanjem ili borbom. No nismo pripremljeni da se borimo s nečim što je “skriveno” i nepredvidljivo kao korona i potres i mislim da je tu bio izvor moje panike, činjenica da smo svi zajedno u tako jedinstvenoj situaciji koja je bez presedana i da se događa nešto duboko prijeteće naročito za ljude koje voliš, za tvoju obitelj što je ujedno i nevidljivo (poput korone) i (nepredvidljivo) poput potresa. No srećom svi smo dobro i nadam se da će tako i ostati i da će drugi dio 2020. biti blaži prema svima.
Tea Gagro Held voditeljica je EU projekata na jednom zagrebačkom fakultetu i nova zvijezda naše naslovnice ✨
Diva vas čeka u subotu na kioscima, ekskluzivno uz Večernji list: