Neki dan sam prebacivala programe dok je vani neumorno padala kiša te sasvim slučajno naletjela na početak „Notting Hilla“ i u naletu adrenalina počela skakati u gaćama po stanu. Ruke u zrak tko je gledao “Notting Hill”, odnosno “Ja u ljubav vjerujem” kako smo ga mi preveli (autorica teksta drži ruku visoko u zraku). A sad ruke u zrak oni koji su ga gledali 2 ili više puta (autorica diže i drugu ruku). Predlažem da mi koji smo ga gledali više od 5 puta ne dižemo ruke (a i nemam više ruku).
Uglavnom, prošlu nedjelju nabasala sam na „Notting Hill“ i uživala k'o prase. Obožavam zbunjenog Hugh Granta koji sa svojim čudnim cimerom živi u neurednoj kući s plavim vratima. Tako i ja živim sa svojim dragim, samo nije kuća nego stan. I nema plava, nego bijela vrata. Zapravo kad bolje razmislim, samo nam je nered zajednički. Cijela ta suluda ideja u kojem se velika filmska zvijezda zaljubi u običnog dečka iz kvarta mi je apsolutno očaravajuća, jer je ona ispod sve te slave i bogatstva „samo djevojka koja želi dečka da je voli“. To je to. Nema tu nikakve filozofije. Samo ljubav. I ovoga puta netremice sam odgledala film do kraja, do one zadnje scene u kojoj je Julia trudna i leži naslonjena na svog muža u parku prepunom zelenila i djece. The End.
Osjećala sam se kao i uvijek na kraju ovog filma – ugodno, toplo i fluffy. Smiješila sam se i uživala u tom osjećaju sve dok nisam začula posprdni komentar dežurnog kućnog cinika. „E, možeš misliti koliko je ta idila trajala.“ Njegov komentar nakon ovakvog feel-good filma došao mi je kao hladan tuš. Kao pljuska. Kao pljuskanje pod hladnim tušem. Nisam htjela dozvoliti da dalje vrijeđa Hugha, Juliju, a ni mene pa sam samo odmahnula rukom na njegov glupi komentar (okej, možda sam napravila i jednu ne tako damsku gestu rukom, ali zaslužio je). Svakako se nisam namjeravala upuštati u daljnje rasprave s njim, kad je tako jasno da se vole i da će dobiti bebu.
Pomislila sam na njihovu budućnost. Hoće li dobiti curicu ili dečka? Hoće li beba biti mali Britanac ili Amerikanac? Što ako će Hugh inzistirati da se dijete rodi u Engleskoj, dok bi Julia navaljivala da se rodi u SAD-u? Stvarno ne znam tko bi prevagnuo. Možda ipak Julia kao majka. A ne treba zaboraviti ni to da je ona ta koja zarađuje više i donosi masnu lovu u njihovo domaćinstvo, dok je on taj koji vodi propalu knjižaru. Kako izgleda njihov kućni budžet? Sigurno ima situacija kad Julija mora snimati nekoliko mjeseci na drugom kraju svijeta, a Hugh možda nema para za aviokartu. Zanima me svađaju li se ikada oko love njih dvoje? Recimo, kefaju se oko nečega i onda on njoj spočitava kako uvijek mora imati zadnju riječ, jer je milijunašica, dok se ona dere na njega da je neambiciozan. To je dosta gadno. Ne volim kad se svađaju.
Ako je Hugh zadržao svoju knjižaru, a Julia i dalje snima punom parom onda su sigurno i često razdvojeni. A nikad nije dobro biti razdvojen dok se svađaš s partnerom oko para i djece. To može dovesti do zahlađenja odnosa. Lako je moguće da se Julia uslijed toga zaljubi u kolegu sa snimanja, a i znamo da voli kamermane. To nikako ne bi bilo dobro, jer za sobom povlači nove drame i medijski cirkus. Sve oči bile bi uprte u njih i paparazzi bi ih opsjedali sve dok ih ne bi gurnuli do točke s koje nema povratka – razvoda. E, tu se onda upliće žuta štampa, sudovi i odvjetnici. Julia bi si sigurno mogla priuštiti najbolje odvjetnike koji bi satrali Hugha. Kaos!
Ali, okej, ne mora biti tako. Možda bi sve to bilo puno lakše. Hugh bi participirao u Julijinoj karijeri, putovao s njom i uživao u plodovima njena rada, kao što mislim da je i red. Možda se ne bi svađali oko državljanstva njihova djeteta i Julia bi pokrivala sve troškove na obostrano zadovoljstvo. Možda bi se i Hugh malo više oslobodio i uživao u prednostima koje nudi život svjetskog jet seta. Postao bi pravi šminker koji uživa u dobrim autima, cigarama i viskiju. Možda bi čekajući Juliju ponekad popio koju čašicu više i malo po malo, odao se alkoholizmu. Postao bi ogorčen i grub i zamjerao joj što mu ne posvećuje više vremena, dok se ona samo trudila sve mu omogućiti. Djeca bi svemu tome svjedočila, dok Julia jedan dan, nakon savjetovanja s Angelinom, ne bi napokon odvela djecu od njihova podbuhla i neosjetljiva oca. Jako tužno.
Toliko je scenarija u kojima bi njihova budućnost mogla krenuti po zlu. Svašta je moguće. Moguće je da se jednog dana pogledaju i ne vole se više. Moguće je da ih njihovi različiti životi potpuno otuđe jedno od drugog. Moguće je da se stalno svađaju. Tu se slažem s dežurnim cinicima, šanse za to su prilično velike.
Ali znate što? Moguće je i da se ne svađaju. Moguće je da se vole i da im se jedna beba rodila u Engleskoj, druga u Americi, a treću su posvojili iz Kazahstana. Moguće je da se ne svađaju oko para i da si stalno govore slatke stvari. Moguće je da ju Hugh dočeka doma s čašom vina, dok ona mu prepričava kako je bilo na snimanju. Moguće je i da žive skladno i sretno.
Eto u to ja biram vjerovati, jer ja u ljubav vjerujem, a vi kako hoćete.