U 92 godine dugom životu Eileen Ford priznala jeda je požalila samo jednom: “Netko me pitao želim li zastupati Grace Kelly i rekla sam ne. To je bilo zaista glupo, jer ona je bila jedna od najljepših žena svih vremena. No, ja sam tad bila u dvadesetima i jako tvrdoglava. Grace je bila komercijalni model, nije je nimalo zanimalo da radi u modnoj industriji.” Sve ostalo što je Eileen u životu poduzela pokazuje nevjerojatnu intuiciju, nos za dobar posao, kao i moralnu čvrstinu i smisao za fair-play. Prije nego što je Eileen ušla u svijet manekenki, dame iz višeg ili visokog društva slikale su se za časopise i reklamne kampanje iz zafrkancije, a djevojke iz nižih slojeva društva nadale su se da će tako zaraditi koji novčić. Taj je bio mizeran, a honorari su se znali čekati i po godinu dana. Ako ih je uopće bilo, jer stajanje na kiši, zimi, beskrajno čekanje na užarenom suncu, ukočeno poziranje koje bi trajalo satima mnogi uopće nisu smatrali poslom. Eileen, koja je došla iz dosta bogate njujorške obitelji te i sama dok je studirala psihologiju na uglednom koledžu Barnard zarađivala kao model, sve je to promijenila. Čekajući da joj se suprug Jerry vrati iz vojske nakon Drugog svjetskog rata, počela je bukirati poslove dvjema prijateljicama. Ostala je trudna, pa je Jerryju i njoj novac bio još potrebniji, ali “sitnica” kao što je trudnoća i porod Eileen nisu bili nikakva zapreku u poslu: “U to su vrijeme rodilje ostajale u bolnici 10 dana nakon poroda. Mene su izbacili nakon pet jer su stalni bukinzi koje sam obavljala iz bolničkog kreveta potpuno zauzeli sestrama telefone.”
Nisu prošle ni dvije godine, a Eileen, kojoj se u poslu pridružio i Jerry, uvela je nova pravila. Djevojke su plaćane najviše sedam dana nakon obavljena posla. Dobivale su dio honorara i ako bi snimanje bilo otkazano zbog kiše ili bilo kojeg drugog razloga. Zaštitila ih je od dotad vrlo čestog seksualnog zlostavljanja. Eileen je imala vrlo čvrste stavove o tome kako bi njezini modeli trebali izgledati: preferirala je plavuše dugih nogu, vitka stasa, razmaknutih očiju, a djevojke niže od 1,70 m nisu se trebale ni pojavljivati u uredima agencije Ford. Direktoricanje smatrala da je to ideal američke žene, koji je promovirala do kraja života. Ne da nije u tome popuštala, pogotovo kad su pitanju boja kose i kože. Eileen je promovirala ili započela karijere legendarnih brineta poput Dorian Leigh ili Brooke Shields, a s njezinim su instrukcijama put modnih pista i fotografa krenule i Naomi Campbell i Grace Jones. Ono što Eileen nije voljela bile su preobilna poprsja i stražnjice, no izgladnjeli izgled modela poput Kate Moss iz 1990-ih apsolutno nije podnosila. Gospođi Ford nije pri zapošljavanju i promoviranju modela bio važan samo izgled. Dva puta godišnje odlazila je na skautska putovanja u Europu, najčešće u Skandinaviju (ipak su joj visoke plavuše uvijek bile prioritet), ali je isto tako znala neku djevojku koja bi joj zapela za oko pratiti gradom, proučavajući njezino držanje, hod, izraz lica prije nego što bi je odbacila ili joj prišla da joj ponudi posao života. Njezine su djevojke, a ubrzo i dečki, morale imati ono nešto što ih je, u pogledu ili načinu na koji drže ramena, izdvajalo iz mase. Istu je važnost za Eileen imalo i ponašanje.
Svojim modelima nije dopuštala poslove u kampanjama za donje rublje, alkohol ili cigarete, a partijanje, kasni noćni izlasci i druženje s muškarcima nisu dolazili u obzir. Štoviše, kako je Eileen vrlo često zapošljavala još malodobne djevojke, mnoge su od njih svoj proces odrastanja dovršile u kući Fordovih, što u New Yorku, što u njihovoj ladanjskoj vili, s vrlo jasnim kućnim redom. Objedovale su s Jerryjem i Eileen, rano odlazile na spavanje, pomagale u kuhinji i vrtu. “Ne želim biti ta koja će nekoj majci reći da ne zna gdje joj je kći u dva ujutro”, govorila je Eileen. Jedna je mlada Šveđanka, o trošku Fordovih, dovedena u New York, nakon mjesec dana vraćena je kući uz pismo roditeljima u kojem Eileen objašnjava da “ne namjerava njihovu kćer učiti što je to promiskuitet”. Naomi Campbell četiri je puta napuštala agenciju zbog strogih pravila. Legendarna i tragična Gia Carangi potpisala je za Ford nakon što je već zbog droge i tulumarenja počela gubiti kredibilitet u modnom svijetu. Eileen joj je bila spremna pružiti šansu, ali je nakon samo par tjedana nepromijenjenog ponašanja izbacila Giu iz Forda. Christie Brinkley u Ford je došla sa samo 16 godina i bila jedna od onih kojima je Eileen zamijenila majku. No, djevojka je htjela iskusiti i malo razonode uz posao, pa bi se navečer spustila u pidžami iz svoje sobe i rekla da ide prati rublje. Presvukla bi se, svoju pidžamu skrila u pećnicu i iskrala se van. Međutim, očito nije bila previše “zločesta”, jer Eileen joj nikad ništa nije zamjerila i tek je kasnije doznala od samog supermodela što je Christie radila.
Svatko drugi tko bi se na poslu pojavio s podočnjacima, nezdrave boje kože i umoran, dobio bi jezikovu juhu. Jednoj je djevojci Eileen naložila da bira između posla i ljubavnika koji joj je odvlačio previše pažnje, a tko bi tražio odobrenje za dečka morao bi dotičnog dovesti na uvid, pri čemu bi mladi gospodin prošao pretres stroži nego pri molbi za zelenu kartu. Čvrstu ruku gospođa Ford nije koristila samo na poslu. Njezin brak s Jerryjem trajao je 64 godine, do njegove smrti 2008., imali su četvero djece, i samo jednu ozbiljnu krizu. Kako je voljela svima govoriti što i kako da rade, tako se na početku uspjeha agencije Ford, ranih pedesetih, i prema mužu počela ponašati kao general: “Bila sam mlada i jako tvrdoglava”, priznala je Eileen. “Jerry nije namjeravao trpjeti takvo ponašanje i rekao mi je da se upristojim ili ćemo se rastati. Pa sam se upristojila.” Eileen je pazila i na to što djevojke jedu, debljanje nije dolazilo u obzir, a kako je govorila njima, takvu je dijetu koristila i sama, pa kolačići i keksići nisu dolazili u obzir. Čak je izdala i knjigu o prehrani koja zagovara unos dosta proteina, zdrave žitarice, grejpfrut i, najvažnije od svega, male porcije. U prvih 15 godina postojanja agencije Ford svi ti Eileenini principi doveli su kuću gotovo do monopola na području tzv. fashion modelinga. Jean Patchett, Suzy Parker, Mary Jane Russell, Dovima samo su neka od kultnih imena manekenstva koja su uspjela zahvaljujući Eileen.
Dorian Leigh, još jedna legenda, bit će i prva Eileenina neprijateljica. Manekenka burnog privatnog života tražila je od Fordovih da joj pomognu otvoriti agenciju u Europi, što su i učinili, a onda im je počela krasti posao: “Ona je jedna od najvrednijih, najupornijih osoba koje znam pa mi je bila dobra prijateljica, ali kasnije i neočekivani neprijatelj”, rekla je Dorian. Dorian kao konkurencija bila je za Fordove gotovo zanemariva, pa su u sljedeća dva desetljeća zvijezde napravili od Marthe Stewart, Jean Shrimpton, Ali MacGraw, Candice Bergen, Jerry Hall, Rene Russo, Wilhelmine Cooper, Kim Basinger, Brinkley, Lauren Hutton... Wilhelmina će se osamostaliti i prva ozbiljno zaprijetiti agenciji Ford, a prijetnja će se pojačati pojavom Johna Casablancasa i njegove agencije Elite, koju je Eileen tužila za preotimanje modela. Gospođa Ford prezirala ga je jer je smatrala da je olakim ponašanjem ponovo doveo modele na loš glas. Manekenke iz Elitea i Wilhelmine redovito su viđane u Studiju 54, a Gia nije bila jedina koja je podlegla heroinu i promiskuitetu. Eileenin odgovor na te prijetnje bilo je proširenje posla na muške modele, a potom i pokretanje dječjeg odjela čiji je najpoznatiji izdanak Brooke Shields. Početkom osamdesetih počelo je i natjecanje Ford Supermodel of the World, svjetska potraga za novim licima. Eileenina upornost u pročišćavanju manekenskog posla rezultirala je time da su kreatori i drugi klijenti počeli u širokom luku zaobilaziti drogirani izgled sedamdesetih i scena se otvorila za Cindy Crawford, Christy Turlington, Elle Macpherson, te kasnije Bar Refaeli. Eileen je otišla u mirovinu 1995., uz 50. obljetnicu agencije, koja je prodana 2007. Bez obzira na to, do kraja je bila na raspolaganju svimakojima je trebao modni savjet, pogotovo manekenski: “Modeli su biznis, i same se prema sebi moraju ponašati kao prema biznisu. Cure koje su uspješne, uspješne su jer naporno rade.”