Unatoč sve većem interesu za održivu modu i kupnju rabljene odjeće, stručnjaci diljem svijeta koji se bave tamnom stranom modne industrije uporno upozoravaju na zabrinjavajući trend. Naime, količina tekstilnog otpada u stalnom je porastu, a većina odjeće nije dizajnirana za reciklažu. Iako mnogi vjeruju da će odjeća odložena u kontejnerima za tekstil završiti u procesu recikliranja, stvarnost je daleko složenija i manje optimistična. U to se možemo uvjeriti i sami – sve više odjeće bacamo, sve je više dućana s rabljenom odjećom, a brojne platforme nude mogućnost prodaje nošene odjeće. No, cijene su sve niže, a ponuda sve veća – očito je da viška ima posvuda.
Prema podacima tvrtke SWD Clothing iz Boltona, tijekom 2024. godine prikupljeno je čak 15.500 tona odjeće, što je zapravo oko 60 milijuna komada. Iako se čini da je ta odjeća pravilno zbrinuta, stvarni izazov tek tada počinje – velik dio prikupljenog tekstila ne može se adekvatno obraditi.
"Vrlo je teško jer odjeća nije dizajnirana za reciklažu, već da se kupi, nosi i zatim baci", rekao je Peter Page, voditelj reciklaže i održivosti u SWD-u, za BBC.
Bliži se sezona vjenčanja: Izdvajamo najljepše haljine za goste iz high street dućana!
Rastući problem dodatno pogoršava ekspanzija brze mode, modela proizvodnje temeljenog na brzoj i jeftinoj izradi velikog broja kolekcija. Proizvođači nastoje odgovoriti na viralne trendove s društvenih mreža i modnih pista u roku od svega nekoliko tjedana, a cijenu tog ubrzanog ciklusa plaćaju okoliš i radnici.
Proizvodnja jednog para traperica, primjerice, zahtijeva više od 7.500 litara vode, dok je za jednu pamučnu majicu potrebno oko 2.650 litara. S druge strane, sintetički materijali poput poliestera i najlona troše značajne količine energije i dodatno onečišćuju okoliš, jer tijekom pranja otpuštaju mikroplastiku. Prema izvješću Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN), čak 35% mikroplastike u oceanima potječe upravo iz tekstila.
Kako bi se ublažila šteta, SWD dio neiskoristive odjeće preusmjerava u druge industrije – koristi se kao materijal za zvučnu izolaciju, podloge za tepihe ili krpe za autoindustriju. No, takva rješenja nisu dugoročna i ne mogu u potpunosti riješiti problem gomilanja otpada.
Ključnu ulogu mogu odigrati i potrošači, odnosno svi mi i to prvenstveno kroz informirane izbore. Primjerice, oznaka „reciklirani poliester“ često znači da je materijal dobiven iz plastičnih boca, a ne iz stare odjeće, kako se često pogrešno pretpostavlja. Osim toga, prilikom kupnje preporučuje se birati prirodna vlakna poput pamuka, lana, konoplje ili svile. Takvi su materijali trajniji, lakše se razgrađuju i bolje podnose proces reciklaže. U svijetu koji sve više zagovara održivost, promjena modnih navika više nije izbor, već nužnost.