Nominacija za Divu godine me je iznimno razveselila jer sam dobila priliku ispričati svoju priču i dati mladim djevojkama i ženama do znanja da se trudom i radom može uspjeti i u zanimanjima koja su za žene netipična, priča nam Ivana.
- Nikada nemojte sumnjati da ste moćne i nezaustavljivo trčite za svojim snovima! Ipak, na tom putu nemojte zaboraviti zastati kako bi pomogle i inspirirale druge žene. Život nije kompeticija, nego putovanje na kojem bi trebale jedne drugima pružiti ruku kako bi zajedničkim snagama stigle do cilja.
Ivana je znanstvenica na prestižnom njujorškom Sveučilištu Columbia.
- Moja znanstvena karijera počinje s dobitkom Erasmus stipendije za uspješne studente, koju sam iskoristila za boravak u Laboratoriju za HIV i hepatitis na Medicinskom fakultetu ljubljanskog sveučilišta. Oduvijek me fascinirala kompleksnost ljudskog tijela i željela sam naći posao u kojem će biti moguće integrirati biologiju i medicinu. Željela sam se baviti istraživanjem koje će u cilju imati boljitak čovjecanstva. Koliko god pompozno i grandiozno ovaj cilj zvučao, smatram da svatko od nas malenim koracima ostavlja trag iza sebe. U znanosti možda ponekad i nećemo uspjeti dovršiti započeti posao, ali uspjet će oni koji dolaze iza nas. Bitno je imati zadani cilj i uporno raditi na njegovom ostvarenju, te nikada, ali baš nikada ne odustajati - priča nam ova ambiciozna Slavonka.
Akademsku karijeru je nastavila u Njemačkoj. Doktorat je za nju bio ogroman izazov u koji je uložila bezbroj sati osmišljavanja ekperimenata, čitanja literature, učenja i provođenja svega u djelo. Ivana je jedna od rijetkih žena u STEM svijetu. Pojam STEM dolazi iz engleskog jezika, a zapravo je akronim stvoren od početnih slova četiriju područja – science, technology, engineering i mathematics.
- Ponekad su znali proći tjedni, pa čak i mjeseci bez rezultata koji bi vodio ka nekom daljnjem zaključku, ali to me nije obeshrabrivalo. Znanost je jednostavno nepredvidiva, u tome i je njezina ljepota. Ipak, najvece oduševljenje slijedi kada nakon mjeseci i godina mukotrpnog rada dođes do relevantnog otkrića. Moj doktorski rad se fokusirao na proučavanje gena zvanog Plexin, prisutnog u matičnim stanicama epitela debelog i tankog crijeva. Kruna rada i centralno otkriće je da se „nokautiranjem“ odnosno inaktivacijom navedenog gena smanjuje nastanak kanceroznih polipa u tankom i debelom crijevu za čak 91%! U tijeku je rad na razvoju antitijela kojim bi se moglo krenuti u daljnu borbu protiv kolorektalnog raka, opake bolesti koja je sveprisutnija - priča nam Ivana.
Nakon doktorata odlučila se kako kaže, isprobati život preko bare.
- Dobila sam tri ponude za postdoktorat, jednu sa Stanforda, jednu za Albert Einstein College of Medicine i naposlijetku onu za prestiznu Columbiju u New Yorku koju sam i prihvatila. Pozicija postdoktorandice je u akademiji zadnja stepenica do pozicije sveučilišne profesorice i vođenja vlastite istraživačke grupe i labosa. Trenutno se bavim istraživanjem pulmonarne fibroze, nemilosrdne kronične bolesti koju karakteriziraju stvaranje ožiljaka i zadebljanja na plućnom tkivu. To otežava prolazak kisika kroz alveole ili drugim riječima, pacijenti imaju ekstremno otežano disanje i završavaju fatalno samo dvije do pet godina od postavljanja dijagnoze. Bolest je rijetka i nedovoljno istražena, pa se simptomi često mogu previdjeti. Rana dijagnoza je od velike važnosti, jer se progresija može usporiti lijekovima dostupnim na tržištu, ali lijeka nema.
- Moj cilj je otkriti i ispraviti mutacije povezane s nastankom ove opake bolesti, te pokušati transplantirati zdrave stanice oboljelim osobama s ciljem izlječenja - objasnila nam je.
Ivana nam priča kako je malo žena u STEM-u.
- Zašto je u današnje vrijeme tako malo znanstvenica i inženjerki? Žene su u znanosti, tehnologiji, inženjerstvu i matematici nedvojbeno pisale povijest. Kako je onda moguće da je njihova prisutnost u navedenim granama uvijek niža u usporedbi s muškarcima? Nekoliko je ključnih faktora, među kojima je najznačajniji faktor socijalna barijera, uključujući stereotipe, spolnu pristranost i “klimu” odjela za znanost i inženjerstvo na fakultetima i sveučilištima, koji i dalje blokiraju napredak žena u STEM-u i uzrokuju strasan spolni disbalans. Iz vlastitog iskustva mogu potvrditi da se kao žena nije lako dokazati. Usudila bih se reći da žene većinom rade više sati tjedno od muškaraca. U kapitalističkoj Americi je situacija ekstremna. Na primjer, ja radim sedam dana u tjednu s minimalnom satnicom od oko 60-65 sati u prosjeku, pa i na više. Odmah ću navesti podatak da Sveučilište Columbia ženama daje samo osam tjedana porodiljnog dopusta i to ne nakon poroda, nego sveukupno u tijeku trudnoće i nakon. Žene rade do zadnjeg dana prije poroda jer im kapitalizam ne dopusta da stanu. Vjerojatno i ova činjenica masovno doprinosi napuštanju akademskih i znanstvenih poslova, jer fakulteti ne nude adekvatnu potporu, te majke, sasvim logično, biraju brigu o djeci. Također, diskriminacija i stereotipi idu “ruku pod ruku”. Dokazano je da odbori fakulteta favoriziraju muške kandidate za čelne pozicije. Paradoksalno je i da žene uspjesno završavaju fakultete i doktorate, ali teško dolaze do pozicije lidera vlastitog labosa. To su uglavnom muškarci. Sjetimo se samo primjera Rosalind Franklin, žene koja je prva prezentirala slike molekule DNA, ali su Nobelovu nagradu za njezino otkriće podijelila dva muškarca. U zadnje vrijeme su osnovane brojne organizacije s ciljem ohrabrivanja žena da se upuste u poslove u predominantno muškom STEM području - jasno je objasnila ova znanstvenica.
U Ameriku se doselila sa svojim, kako kaže, novim suprugom, starim dečkom iz srednje škole, s kojim je već 14 godina.
- Moj suprug Mislav je bivši profesionalni nogometaš, sadašnji nogometni trener koji uz FIFA licence posjeduje i diplomu iz sportskog menadženta. Preseljenje u Ameriku je doživio kao izazov jer je mislio da nogomet zbog veće popularnosti ostalih sportova, kao sto su košarka i baseball, neće bit tako tražen. No, dogodilo se upravo suprotno. Amerikanci su ludi za njim i europskom školom nogometa! Trenutno radi kao glavni trener u French Football Academy, a u skoroj budućnosti planira otvoriti vlastitu nogometnu akademiju u kojoj ce trenirati djecu i biti ‘’lovac’’ na talente. U slobodno vrijeme se bavi proučavanjem i ulaganjem u dionice i kriptovalute, te i mene nagovara da osim regularnog posla pokrenem i vlastitu biotech kompaniju. On je moj najveći fan i stopostotna podrška, bas kao i ja njegova.
U veljači su se i vjenčali pred 45 uzvanika, najuže obitelji i prijatelja, a Ivana se, za razliku od klasičnih mladenki, udala u - odijelu!
- Bilo je predivno, slavili smo do zore i ne bih mijenjala niti jedan detalj tog dana. Da, udala sam se u odijelu, jer tko kaze da mladenka može biti ženstvena jedino u haljini? Ja sam se osjećala lijepo i moćno. To sam bila ja. Prisjetimo se da je ženama ne tako davno bilo zabranjeno nositi hlače u ovom društvu, koje čak i danas u 21. stoljeću nastavlja biti kontrolirano patrijarhatom. No, ako mogu oni, zašto ne bi i mi mogle?
U slobodno vrijeme Ivana voli šetnje, čitanje, Skypanje s obitelji i prijateljima, a priznaje da je ovisna o Neflixu.
- Ako mogu spojiti nekoliko slobodnih dana onda biram putovanja. Kada putujem, uvijek proučavam destinaciju do najsitnijih detalja. Volim znati kakva je povijest zemlje i grada, kako ljudi žive, kakvi su običaji i koja se tradicionalna jela preporučuju. Putovanje te možda osiromaši u financijskom smislu, ali te obogati utoliko da upoznavanjem novih ljudi, običaja i načina življenja zapravo, upoznaješ i otkrivaš samog sebe - priča Slavonka s adresom u New Yorku.
- Mallorca mi je ostala u sjećanju kao jedna od dražih destinacija jer smo moj suprug i ja rentali auto i sami istraživali otok koji je prema sjeveru brdovit, dok jug obiluje skrivenim calama do kojih se ponekad mora pješačiti i po sat vremena. Moja velika i do sada neostvarena želja je posjetiti Afriku i vidjeti uživo sve one divne kadrove iz National Geographica. Putovanja su se smanjila otkako smo se preselili u New York, što zbog okupiranosti poslom, ali i zbog činjenice da ovdje postoji sve što vam “padne na pamet”. Tako možete u jednom danu pogledati Picassovu sliku, pojesti tradicionalno jelo iz Kenije, pa na koncert portugalske fado glazbe. Volim reći da je New York cijeli svijet u jednom gradu.