Ako ste posljednjih tjedana proveli imalo vremena na TikToku ili Instagramu, sigurno ste primijetili poplavu zrnatih fotografija i snimaka iz ne tako davne prošlosti uz natpis: "2026. je nova 2016.". Kolektivna čežnja za godinom koja nam je donijela Snapchat filtere sa psećim ušima, viralne Vine klipove i masovni lov na digitalna stvorenja u igri Pokémon GO preplavila je internet. No, ova nostalgija nije usmjerena na turbulentne političke događaje poput Brexita ili tadašnjih američkih izbora. Umjesto toga, ona priziva specifičnu atmosferu i osjećaj zajedništva koji su vladali u digitalnom svijetu, prije nego što su nas algoritmi u potpunosti podijelili u izolirane odjeke komora. Bio je to trenutak kada se činilo da jedan viralni trenutak, bio to Mannequin Challenge ili Chewbacca Mom, može doprijeti do svih i stvoriti osjećaj globalne interne šale.
Ta čežnja za "posljednjom dobrom godinom" neizbježno se prelila i u svijet mode. Estetika iz 2016. godine bila je sve samo ne tiha i minimalistička. Ormarima su vladale crne baršunaste choker ogrlice, bomber jakne, poderane traperice, predimenzionirane majice s kapuljačom i čizme iznad koljena. Beauty scena bila je još glasnija, definirana ritualom iscrtavanja kontura lica inspiriranim Kim Kardashian, debelim i oštro definiranim obrvama te mat tekućim ruževima koje je proslavio Kylie Jenner Lip Kit, pretvarajući lansiranje šminke u kulturni događaj. Topovi i haljine spuštenih ramena bili su ljetni imperativ, a cijeli je stil odavao dojam pomalo buntovničke, ali zaigrano sređene estetike koja se danas vraća na velika vrata.
No, 2016. nije bila značajna samo zbog pojedinih komada odjeće. Bila je to godina velikih potresa u modnoj industriji. Gruzijski "enfant terrible" Demna Gvasalia svojim je brendom Vetements okrenuo pravila luksuza naglavačke, dok je istovremeno preuzeo kreativno vodstvo u modnoj kući Balenciaga, unoseći u nju svoju prepoznatljivu subverzivnu estetiku. U isto vrijeme, Alessandro Michele je u Gucciju pokrenuo maksimalističku revoluciju, probudivši modni svijet iz sna minimalizma svojim eklektičnim, retro dizajnom. Bio je to i trenutak kada je Virgil Abloh sa svojim brendom Off-White uveo streetwear u svijet visoke mode, a ulični stil i Instagram influenceri postali su glavni kreatori ukusa, demokratizirajući modu kao nikada prije.
Za generaciju Z, koja danas predvodi ovaj trend, 2016. godina predstavlja emocionalno sjećanje na formativne godine. Stariji pripadnici te generacije tada su tek ulazili u svijet odraslih, dok su mlađi otkrivali društvene mreže i pop kulturu. To je zajednički trenutak prije pandemije, prije beskrajnih naslova o krizama i prije nego što je digitalni život postao iscrpljujuć. U njihovim očima, to je bilo vrijeme kada je tehnologija bila uzbudljiva, ali ne i opterećujuća, a online život zaigran, a ne stresan. Povratak ovoj estetici stoga je pokušaj oživljavanja ne samo mode, već i tog osjećaja bezbrižnosti i kolektivne zabave.
Kako nositi 2016. u 2026.?
Ipak, povratak trendova iz 2016. nije doslovno kopiranje. Riječ je o profinjenijoj reinterpretaciji, prilagođenoj današnjem vremenu. Kako ističu stilisti, ključ je u modernom stiliziranju i samopouzdanju. Uske traperice, možda najkontroverzniji povratnički komad, više se ne nose s uskim kratkim majicama, već se kombiniraju s predimenzioniranim sakoima ili masivnim pletivom kako bi se stvorio kontrast i igra proporcija. Choker ogrlice više nisu usamljeni statement komad, već se nose slojevito s dužim, tanjim lančićima za vizualno zanimljiviji izgled. Topovi spuštenih ramena, umjesto da budu dio ležernih festivalskih kombinacija, sada se tretiraju kao elegantni komadi i uparuju s krojenim hlačama, stvarajući sofisticiraniji dojam. Razlika između zastarjelog i suvremenog leži u namjeri, u odabiru koji izražava osobni stil, a ne slijepo praćenje trendova.
S druge strane, neki kritičari upozoravaju da ovako ubrzani modni ciklus, u kojem se trendovi vraćaju nakon samo deset godina, nije znak nostalgije, već zvono za uzbunu. Takva brzina guši kreativnost dizajnera, onemogućuje evoluciju ideja i potiče hiperprodukciju. Ipak, u svijetu suočenom s političkom, ekonomskom i ekološkom neizvjesnošću, teško je zamjeriti generaciji odrasloj u digitalnom dobu što traži utjehu u vremenu koje se činilo lakšim i frivolnijim. Povratak estetici iz 2016. stoga nije samo modni hir; to je način da se kaže da zabava i dalje vrijedi i pokušaj da se povrati osjećaj da pop kultura pripada svima. Možda se ne možemo vratiti u prošlost, ali možemo posuditi njezin osjećaj optimizma.