Elsa Schiaparelli najistaknutija je talijanska modna dizajnerica i osoba kojoj je početkom 20-ih godina prošlog stoljeća jedina prava konkurencija bila Coco Chanel. Počevši s dizajnom pletenine i najpoznatijom od svih, vestom s ovratnikom u obliku mašne, 1927. godine dizajn Schiaparelli je procvao. Njene pulovere voljeli su nositi sportski prvaci, baš kao što su njezine klijentice bile glumica Mae West i nasljednica Daisy Fellowes, a zanimljivo je da Elsa Schiaparelli nije željela prilagoditi svoj dizajn modi nakon Drugog svjetskog rata te je zatvorila svoj atelijer već 1954. godine. Ali u tih tridesetak godina Elsa je za dizajn učinila ono što nitko drugi nije.
Kao plemićka kći studirala je filozofiju i za studija objavila svezak senzualnih pjesama, što je vrlo neugodno djelovalo na Elsinu konzervativnu plemićku obitelj pa je poslana u samostan u kojem je štrajkala glađu. Nakon toga otišla je u London u kojem se zaposlila kao dadilja. Schiaparelli je vodila lijep život s dozom luksuza, uzmemo li u obzir njezin visoki društveni status i roditeljsko bogatstvo. Ipak, bila je uvjerena da upravo taj luksuz guši njezinu kreativnost pa se preselila u New York u kojem se divila suvremenoj arhitekturi. Iako se tamo udala i dobila dijete, suprug grof William de Wendt de Kerlor ubrzo ih napušta, a Elsa sa svojom kćeri Marijom Luisom odlazi u Pariz.
Kombinirajući ljubav prema umjetnosti i dizajnu, Elsa je sa svojim dizajnom bila ispred svog vremena te postaje vrhunski Couturier i vrlo poznata po suradnjama s legendarnim umjetnicima nadrealizma i dadaizma poput Salvadora Dalija i Marcela Duchampa. Velik utjecaj na nju imao je i Jean Cocteau, koji je s njom radio na jesenskoj kolekciji za 1937. godinu. Haljine iz te kolekcije visoke mode bile su ukrašene ručno vezenom čipkom, dugom plavom kosom na jednoj strani te izvezenom figurom osobe na drugoj. S Dalijem je radila na svoje četiri haljine: “Jastog”, “Suze”, “Kostur” i “Štikla-šešir”. Haljina “Jastog” bila je poprilično jednostavna duga bijela haljina s velikom izvezenom mašnom u grimiznoj boji. “Kostur” je haljod bež materijala s prošivenim ljudskim kostima, od rebara do kralježnice, zdjelice i nogu. Šešir u obliku štikle bio je zaista najšaljiviji dio Elsinog dizajna, jer se doimalo kao da velika predimenzionirana cipela koja stoji naopako na glavi i djeluje vrlo ludo. Inače, uz malo ohrabrenja bliskih prijatelja, 1926. godine osnovala je svoju vlastitu tvrtku, a nakon dizajna pletenine, kolekcije širi i na kupaće kostime, haljine i opremu za skijanje.
Zaista, Elsa je najveću popularnost stekla 1929. godine kada je prvi put u svoje odjevne komade umetnula patentni zatvarač koji je u početku imao samo funkcionalnu ulogu, a zatim i dekorativnu te je od tada ušao u širu uporabu i konfekciju. Poboljšala je i jednodijelni kupaći kostim te u njega umetnula grudnjak, što je izazvalo šok. Ipak, najveći je skandal izazvao njezin dizajn sportske suknje iznad koljena ispod koje je virilo donje rublje, a prva je u njoj na Wimbledonu zaigrala tenisačica Lili de Alvarez 1931. godine u Londonu. Iste te godine počela je dizajnirati večernje haljine, što je zaokružilo opus stvaralaštva Schiaparelli. Osim toga, dizajnerica je voljela oštre linije, istaknuta ramena i sve zajedno stisnuto u struku, dok je sve to opisivala kao vrlo chic. U tom razdoblju dizajnirala je nešto poput preteče ženskog Yves Saint Laurent odijela. Na Elsinu žalost, to se promijenilo u modernom dizajnu probijanjem na scenu dizajnera Christiana Diora i njegove poznate siluete“New Look”, a uzročno -posljedična veza bilo je zatvaranje tvrtke Schiaparelli.
Godine 2006. tvrtka Tod’s je prepoznala priliku i kupila kuću Schiaparelli, a tek u siječnju 2014. ponovno zaživjela. U rujnu 2013. godine dizajner Marco Zanini imenovan je glavnim kreativnim direktorom te kuće. Sukladno s tim, u siječnju ove godine predstavljena je i nova kolekcija modnom revijom na Pariškom tjednu visoke mode. Kolekcija je bila vrlo iščekivana u modnim redovima te je zadovoljila sve modne sladokusce, od glumica i pjevačica do glavnih trendseterica.