Dok smo radili ovaj intervju, Lana Barić je s veseljem pakirala kovčege za odlazak na Mostru. Ove godine na festivalu u Veneciji, u natjecateljskom programu “Horizonti” i kratkometražni je film “Belladonna“ redateljice Dubravke Turić, u kojem ova glumica, uz Aleksandra Naumova, Nadu Đurevsku, Anitu Matković i Dražena Kühna ima glavnu ulogu. Lana Barić ime je koje se veže uz sve više dobrih projekata. Rođena Splićanka glumački se obrazovala na sarajevskoj Akademiji, a od manje uloge u serijalu “Stipe u gostima” i nagrade Breza za najboljeg debitanta na pulskom festivalu 2010. za “Žuti mjesec” prošlo je više godina i još više uloga. Zadnji put smo je gledali u “Ti mene nosiš” Ivone Juke, a novi projekti dolaze.
Snimate Trampolin, u HNK pripremate Bellu figuru u režiji Borisa Liješevića... Recite nam nešto više o tim projektima.
Snimanje Trampolina je završeno 1. kolovoza i to je jako lijepo prošlo. Volim snimati filmove, volim snimanja uopće, taj ritam rada mi leži. Probe za Bellu Figuru upravo su započele. Još se uhodavamo, ali je atmosfera super. Nisam se previše odmarala ovo ljeto, voljela bih da sam imala veću pauzu, ali me veseli rad na manjoj predstavi. Ima nas samo pet u podjeli, riječ je o novom tekstu Yasmine Reze, napisanom ove godine, koji je u Berlinu nedavno premijerno postavio Thomas Ostermeier tako da je ovo zapravo tek druga inscenacija tog komada.
Kakvi vas projekti privlače i uzbuđuju? U kojem ste filmu, predstavi posebno uživali?
Nastojim naći užitak u svemu što radim, u svaki projekt uđem s dobrom voljom i namjerom da to bude fenomenalno. Po putu se čovjek spotakne o ovo i ono i onda to na kraju ispadne kako ispadne, dobro ili manje dobro. Mnogo je faktora i nije sva odgovornost na glumcu. Puno radim, pa sam nekako izbirljivija jer sam imala sreću da sam radila na nekim jako dobrim projektima pa me trenutačno malo toga zapravo uzbuđuje na onoj razini na kojoj smatram da je to nevjerojatan izazov. Ali to je zamka. Tom logikom bih malo toga i radila. I nikad ne znaš kako će nešto na kraju ispasti. Tako da se nastojim držati ovog s početka odgovora. Tako uvijek uživam u procesima. Imam sreću da se bavim poslom koji zaista volim. Treba biti pametan pa ne postati nezahvalan ili čangrizav. I treba znati napraviti pauzu.
Koliko slobode smatrate da kao glumica trebate imati u kreiranju uloge?
Uvijek je dobro imati okvir djelovanja, razumjeti se s redateljem, usuglasiti vizije, pogotovo kad je riječ o zadanom tekstu, ali i kad se radi o autorskim projektima. Na taj se način determinira smjer i štedi energija. Apsolutna slobodna ne znači ništa u tom smislu. To meni više zvuči kao da se ne zna što se radi, pa hajdemo što bilo, onda ćemo vidjeti. Nemam više živaca za to. Sloboda da, ali u dogovorenim okvirima.
U kojoj je vašoj ulozi najviše vas?
Ne znam kako odgovoriti na to pitanje, u omjerima? Ne znam, u svakoj sam ulozi, jer je radim ja, a ne neko drugi. Opet se radi o razumijevanju uloge. Ne razmišljam o licima isključivo na način bih li ja tako ili ne bih. Nastojim razumjeti.
Glumac-redatelj-scenarist, koliko je poticajnog, a koliko sputavajućeg u tom trojstvu?
Trebalo bi da je poticajno, zato smo svi tu.
Više su vas puta opisali kao jednu od najtalentiranijih glumica. Kako se mjeri talent?
Nemam pojma. Uvijek sam mnogo radila, za glumca je bitno da radi, da je u procesu, iako ovaj posao može nevjerojatno iscrpiti čovjeka jer je puno kopanja po sebi, radi se o ljudima i s ljudima, na jednoj razini posebne intimnosti, i to može zamoriti. Treba naći dobar balans.
Kako ga vi mjerite? Kako biste ocijenili svoj rad?
Ja ga cijenim sa “zadovoljna sam” ili “nisam zadovoljna”. I time koliko ja mogu napraviti da budem zadovoljna. I da ljudi koji su oko mene budu zadovoljni.
Jeste li strogi dok ocjenjujete rad svojih kolega?
Čini mi se da nisam. Težak je ovo posao. I mnogo faktora utječe na to hoćeš li ćeš ga napraviti dobro. Općenito ne volim suditi, a pogotovo ne kriviti. To je bezveze. Ali me uvijek raduje kad ljudi naprave dobru stvar. To me istinski usreći, jer smo na koncu konca zato i tu.
Smatrate li se još “mladom glumicom” kako često u novinama tituliraju glumice sve do četrdesete?
Osobno mi se čini, ako doista niste još uvijek u dvadesetima, da to zvuči pomalo podcjenjujuće, kao da nemate ni dvije uloge iza sebe. Ili kompliment mlada uvijek laska?
Ne opterećujem se tim kategoriziranjem, ali realno nisam više mlada glumica. Imam 35 godina, u Hollywoodu glumice od 25 danas igraju majke s dvoje djece. Nedavno je bila polemika oko toga kako su fenomenalnoj glumici Maggie Gyllenhaal koja ima 37 godina rekli da je prestara igrati ljubavnicu frajeru od 55. Općenito su kriteriji kad su žene u pitanju puno suroviji, pogotovo kad se govori o fizičkom izgledu. Čak i kod nas, jer se medijski nameću suludi standardi. Ali usudila bih se reći kako još uvijek nismo toliko zaglavili. Problem je što se mladost postavlja kao najbitnija stvar na svijetu, a starenja, koje je potpuno prirodan proces, moramo se sramiti. Tom logikom bismo si odmah mogli propucati glavu jer koja je poanta živjeti ako si manje vrijedan jer, jednostavno, dišeš.
Ima li uloga koje biste odbili?
Ima. Ako sam radila nekoliko sličnih, ako mi se projekt ne čini zanimljivim ili ako sam umorna.
Kako biste opisali svoj lifestyle?
Što ja znam. Dobro mi je. Dosta mi je dobro u životu :)
Živjeli ste u Splitu, Sarajevu, Engleskoj, sad ste u Zagrebu. Idete kamo vas život nosi ili volite iskušavati nove sredine?
Imam dijete i stalan posao tako da sam vezana za Zagreb dvama faktorima koji me čine manje fleksibilnom u vezi s mobilnosti, ali uvijek sam voljela putovati, kretati se, mijenjati pejzaže. Volim to. Energije novih sredina. Naravno da je komforno živjeti u istom ritmu i čovjek se na to lako navikne, ali ja još uvijek volim promjene, imam dosta energije, ovo ljeto sam se često kretala; Karlovy Vary, Pula, Split, Korčula, Sarajevo, Mostar, Murter. Uskoro ću na festival u Veneciju i to me raduje. Nekako je ispalo da nikad nisam bila u Veneciji, a realno je jako blizu.
Ipak, rekli ste jednom da se u Split ne biste vratili. Zašto?
Uh. Tu bi, čini mi se, bilo materijala za jednu omanju knjigu. Ali bit ću konstruktivna i reći da je, ako se baviš ovim poslom, puno bolje biti u Zagrebu. To je realno tako.
Koje su sitnice koje vas u životu vesele, male stvari koje čine život mimo svakodnevnih obaveza?
Raduje me što ne radim od 9 – 17, to ne bih mogla izdržati. Kad snimam, radim i po 12 sati, i više, ali ne bih mogla provoditi dane na istom mjestu i u istom ritmu. Zato sam sretna što se bavim nečim što volim i što ne dođem kući mrzovoljna jer većinu dana provedem zatvorena u nekom uredu. Znam da većina ljudi tako živi, ali mene bi to ubilo. Sve što Mirej i ja radimo me veseli, volim svoj život i ljude koji su u njemu. Veseli me i kad ne radim, nego dan samo ide, bez obaveza. I ništa. To valjda svakog veseli. Mirej sad kreće u školu tako da ulazimo u novu fazu, bit će veselo. Zadovoljna sam na svim poljima, nije ono kao umirem na poslu 8 sati dnevno pa čekam godišnji da se “rekuperam”. Ne bih htjela ni mogla tako živjeti. Da mi život prođe u htijenju da sam negdje drugdje...
Čini se da volite mijenjati imidž. Posljedica glumačkog posla ili jednostavno uživate u svojoj ženstvenosti?
Oblačim se prema raspoloženju. Ne opterećujem se odjećom, dosadno mi je to, ne bih mogla investirati previše vremena u to, pogotovo jer ne volim shopping i sve mi je to naporno. Imam sreću da surađujem s Lanom Puljić i Lukom Grubišićem iz Lokomotive, oni rade divne stvari i znaju što volim.
Koliko pozornosti poklanjate izgledu? Je li vam važno da budete lijepi i uređeni i kad nije neka posebna prigoda u pitanju?
Ma ne. Rijetko se baš sređujem ako nije neka prigoda. Često izađem i bez šminke. A i kad se našminkam, to je uvijek neka “radna” verzija. Bitno mi je da se osjećam dobro i da mi je komotno.
Pratite li modu i koliko?
Slabo. Gotovo ništa.
Osjećate li da vam je kao relativno poznatoj osobi ugrožena privatnost? Komentira se vaš dekolte, nova veza... Ili ne hajete previše za to?
Ne brinem se previše oko toga.
Što biste u životu promijenili da možete? Zapravo, izaberite tri stvari, kao da ste ulovili zlatnu ribicu?
Ne bih ništa mijenjala. Nisam osoba koja se previše osvrće na ono što je bilo, nastojim uvijek gledati naprijed. Dobro mi je. Zadovoljna sam.