Tijelo se mijenja. Ponekad brzo, ponekad polako. Tijekom trudnoće, te se promjene događaju pred očima javnosti, pogotovo kada ste Rihanna. No umjesto da se skriva ili prilagođava tuđim očekivanjima, ona svaki izlazak pretvara u stilski performans – kao što je to učinila i s haljinom iz arhive Isseyja Miyakea, prikazanom na pisti još davne 2000. godine.
Taj look nije slučajan. Miyakeova filozofija mode nikad nije bila samo o odjeći – bila je o prostoru između tijela i materijala, o fluidnosti pokreta i identiteta, o otporu modnoj industriji koja od žena često zahtijeva da se prilagode odjeći, a ne obrnuto. Njegova Pleats Please linija bila je revolucija: plisirana tkanina koja se širi, prilagođava i oblikuje uz tijelo, bilo ono XS ili XXL, bilo da raste, nosi dijete ili se jednostavno mijenja.
Zato Rihanna u ovoj haljini ne izgleda „neobično“ – ona izgleda kao budućnost mode. Izgleda kao žena koja posjeduje vlastito tijelo i vlastiti stil. A kad tabloidi i komentatori zbunjeno pitaju „što to nosi?“, pravi odgovor je: nosi modnu povijest, nosi poruku, nosi slobodu.
U vremenima kada se plus size moda još uvijek tretira kao zasebna niša, a trudnička odjeća često podrazumijeva uniformirane krojeve, ovakav izbor je subverzivan čin. Rihanna ne pokušava sakriti svoju figuru – ona je slavi. I pritom bira dizajn koji je davno najavio upravo ovu vrstu modnog oslobođenja.
Možda se ne možemo svi oblačiti uz pomoć stilista poput Jahleela Weavera, niti posjedovati arhivski komad iz Miyakeove kolekcije, ali ono što možemo naučiti od Rihanne jest stav. Stav koji kaže: moje tijelo nije trend. I ono ima pravo na eleganciju, na avangardu – i na modnu budućnost.