Monografska izložba posvećena Ricku Owensu, jednom od najutjecajnijih dizajnera suvremene mode, otvorena je u pariškom muzeju mode Palais Galliera. Pod naslovom “Temple of Love”, izložba obuhvaća više od tri desetljeća Owensova rada, od ranih dana u Los Angelesu do avangardnih pariških kolekcija te pokazuje i demonstrira dosljedan razvoj njegovog prepoznatljivog modnog jezika.
Izložba je koncipirana u bliskoj suradnji dizajnera i muzeja, uz kustoski potpis Alexandrea Samsona, voditelja odjela za modu od 1947. do danas. Postav odstupa od uobičajenih retrospektivnih formata: fokus nije na linearnom pregledu, već na tematskoj i atmosferskoj interpretaciji Owensova stvaralaštva. Riječima samog kustosa, “simbolično, otvoreno, nježno”, oblikovan je prostor koji reflektira misaoni proces iza odjeće.
U prvom dijelu izložbe posjetitelje dočekuje mračna prostorija obložena tkaninama, gdje se siluete pojavljuju kao artefakti u polu-intimnim nišama. Fokus je na arhaičnim i arhetipskim elementima Owensove estetike: volumen, dekonstrukcija, produžene proporcije i minimalistička monokromija. Prikazani su rani radovi rekonstruirani u suradnji s bivšim suradnicima, kao i ključni lookovi s pariških revija, koji čine temelj Owensove modne filozofije.
Kakve ćemo sandale nositi ovog ljeta? Na sniženju u Zari ima efektnih komada po super cijenama:
Druga prostorija otvara se svjetlu. Prvi put u povijesti muzeja, prirodna svjetlost ulazi u galerijski prostor, ukazujući na promjenu tona i poetike. Ovdje je moguće pratiti razvoj Owensove forme, od grubih, kožnih komada prema sofisticiranijim, gotovo arhitektonskim strukturama. Fokus ostaje na produljenju siluete i reinterpretaciji tijela kroz konstrukciju: kosi rezovi, uski rukavi, skriveni jersey koji omogućuje pomak i transformaciju tijela u hodu.
Modni jezik Ricka Owensa temelji se na arhitekturi. Za razliku od skiciranog pristupa modnih dizajnera poput Lagerfelda, Owens ne crta, već gradi. Njegov dizajnerski proces bliži je onom kipara: volumen i masa u prvom su planu, dok forma proizlazi iz promišljene konstrukcije. Pariz je, prema riječima kustosa, pridonio razvoju tog jezika, uz utjecaje brutalizma, Le Corbusiera i katoličke ikonografije.
Religijske reference, simbolika Krista i liturgijska odjeća pojavljuju se u izložbenom narativu ne kao provokacija, već kao alat za istraživanje identiteta. Owensova osobna povijest, odrastanje u katoličkoj zajednici na periferiji američkog društva, u postav i njegov rad uvodi pitanje marginalnosti, transformacije i pripadnosti. Glazbena podloga, među ostalim i čitanje tekstova Jorisa-Karla Huysmansa koje Owens interpretira na francuskom, produbljuje atmosferu kontemplacije.
Izložba nema središnji komad; naglasak je na cjelini. Siluete nisu izložene kao individualni objekti, već kao dijelovi jednog narativa o tijelu, moći, spolu i različitosti. Owensova moda nije usmjerena prema sezonalnosti, već prema ideji kontinuirane reinterpretacije. U tom je smislu ova izložba istovremeno dokument i prostor dijaloga između dizajnera, kustosa i publike.
Rick Owens, američki dizajner meksičkog podrijetla koji od 2003. živi i radi u Parizu, ovom izložbom potvrđuje status autora čiji je rad važan za razumijevanje suvremene mode ne samo kao industrije, već i kao umjetničke prakse. Njegov doprinos dešava se u upornom propitivanju tijela, identiteta i društvenih normi, bez potrebe za prilagodbom tržišnim zahtjevima ili površnim trendovima.
“Temple of Love” tako funkcionira kao arhiv, ali i kao prostor osobne refleksije. Owensov vlastiti komentar “Nadam se da će svatko ovdje, na neki način, pronaći odraz sebe” ne poziva na identifikaciju, već na promišljanje o tome što odijevanje znači za svakog od nas. Izložba ostaje otvorena do 26. siječnja 2026.