Malo je modnih imena koja tako uvjerljivo utjelovljuju američki stil kao Ralph Lauren. Tijekom gotovo šest desetljeća njegov je brend prolazio kroz gotovo sve njegove moguće interpretacije – od preppyja i WASP estetike do western inspiracije, ulične mode i profinjene elegancije. Nova kolekcija još jednom potvrđuje upravo ono po čemu je Laurenov dizajn poseban: prepoznatljiv je na prvi pogled, ali istovremeno dovoljno otvoren da ga svatko može nositi na vlastiti način.
Prikladno je, stoga, da je upravo Ralph Lauren otvorio ovogodišnji Tjedan mode u New Yorku. Njegov je brend već desetljećima svojevrsna kronika američkog odijevanja, no Lauren nikada nije bio zainteresiran za samo jednu definiciju stila. Njegov je svijet istovremeno zapadnjački i urbani, preppy i robustan, profinjen i opušten. Upravo ta širina, uz nepogrešivu estetiku koja se provlači kroz sve njegove kolekcije, omogućuje odjeći da postane osobna.
Revija održana u srijedu navečer u galeriji Jack Shainman u Tribeci nastavila je istu ideju, ali joj je dodala romantičniji, gotovo intiman karakter. Umjesto savršeno uglađenih komada, Lauren je predstavio odjeću koja izgleda kao da iza sebe već ima neku priču. Materijali su djelovali antikno i namjerno iznošeno, a pojedini komadi kao da su pronađeni u nekom dobro čuvanom vintage ormaru.
Posebnu ulogu imale su tehnike koje su odjeći davale osjećaj ručnog rada i nesavršenosti. Pojedine pune suknje oblikovane su obrtničkim tehnikama gužvanja, dok su se drugdje pojavili ručno oslikani detalji i efekti izgaranja. Čak su i šljokice izgubile svoj uobičajeni blještavi karakter – namjerno su matirane kako bi djelovale suptilnije i manje savršeno.
Uz zvuk Andree Bocellija i pjesme „Love in Portofino“, revija je započela izgledom koji je odmah postavio ton cijele kolekcije. Top od svilenog brokata stegnut u struku kombiniran je s odgovarajućim hlačama u optički bijeloj boji. Bio je to vrlo Ralph Lauren trenutak – raskošan, senzualan i klasičan, ali istovremeno dovoljno opušten da ne djeluje kao pokušaj demonstracije luksuza.
Nakon toga kolekcija je nastavila razvijati istu ideju kroz neočekivane spojeve. Traper se susreo s namjerno iznošenim jaknama od svilenog brokata, dok su se na pojedinim komadima pojavljivali detalji od krzna. Fluidne haljine na omatanje, izrađene gotovo minimalistički, s jednim šavom, pratile su tijelo i naglašavale pokret. Bile su senzualne bez potrebe za pretjeranim ukrašavanjem.
Posebno dojmljivi bili su vezeni baršunasti ogrtači koji su djelovali kao komadi stvoreni za privatni, intimni prostor spavaće sobe, no Lauren ih je izvukao iz tog konteksta i pretvorio u dio svoje karakteristične vizije luksuza. Upravo takvi detalji najbolje pokazuju kako dizajner razmišlja – ne polazi od pravila o tome gdje neki komad pripada, nego od pitanja kako ga možemo učiniti svojim.
U popratnim bilješkama uz reviju Lauren je kolekciju opisao kao „nekonvencionalan pristup romantici koji je stvorio novu vrstu elegancije“. Dodao je i da je riječ o načinima odijevanja koji slave „domišljatost, originalnost i karakter – o slobodi zabave i stvaranju stila koji je uistinu osoban“.
Upravo se ta posljednja ideja čini najvažnijom porukom kolekcije. U vremenu kada se osobni stil često pokušava svesti na formule, estetike i beskrajne popise trendova, Lauren podsjeća da stil zapravo ne nastaje slijepim praćenjem pravila. Ne postoji jedna savršena kombinacija, kao što ne postoji ni jedan recept za osobni stil.
Društvene mreže posljednjih su godina pretvorile „osobni stil“ u gotovo iscrpljujuću temu. Stalno gledamo što je novo, što je trendi, tko je pronašao svoj potpis i kako bismo ga mogli pronaći sami. No ideja da se stil može jednostavno usvojiti poput neke nove jutarnje rutine promašuje njegovu bit.
Ralph Lauren upravo zato i dalje djeluje relevantno. Njegova odjeća nije zamišljena tako da je nosimo identično onako kako je predstavljena na pisti. Ona ostavlja prostor za osobnost, karakter, nesavršenost i vlastitu interpretaciju. Vintage komad može se spojiti s trapericama, raskošni brokat s nečim sasvim jednostavnim, a romantična haljina može izgubiti formalnost uz pravi par cipela.
I možda je upravo u tome najveća vrijednost ove kolekcije. Lauren nas ne pokušava uvjeriti da postoji novi „must-have“ koji će riješiti pitanje osobnog stila. Umjesto toga, podsjeća da je najzanimljivija odjeća ona koja s vremenom počne izgledati kao da pripada upravo nama – sa svim svojim nesavršenostima, tragovima nošenja i neočekivanim kombinacijama.
Jer stil se, čini se, ne pronalazi onda kada sve napravimo kako treba. Ponekad nastane upravo kada prestanemo pokušavati biti savršeni.