Nina Topić otvorila je svoju radnju ‘Krojač Stari Grad’, gdje svojom vještinom krojenja i šivanja oduševljava stanovnike Pule. Iza ove svestrane žene krije se nevjerojatna životna priča, obilježena 30-godišnjim iskustvom u svijetu krojenja i šivanja. No, kako nam otkriva u razgovoru, krojački posao nije bio njezino prvobitno zanimanje.
Nina, rodom s Banije, svoj profesionalni put započela je 1988. godine na pulskom vojnom aerodromu. Iako je po struci elektroničarka, nije radila na tom području jer tadašnja vojska u Puli nije imala stacionirane radarsko-raketne sustave. Umjesto toga, svoje je vještine koristila u administrativnim poslovima i knjižničarstvu. No, dolaskom rata, Nina je donijela hrabru odluku da promijeni smjer karijere te je završila prekvalifikaciju za krojačicu.
Počeci njenog krojačkog puta obilježeni su šivanjem gardijskih džempera u Jadranci, nakon čega je radila u jednoj medulinskoj privatnoj firmi gdje je šivala donje rublje. Nakon toga, nekoliko godina provela je u 'Fenix jeansu' Dragana Jovanovića, inače u Puli iznimno popularnom butiku 90-ih, koji postoji i danas.
– Svoju karijeru u modnoj industriji započela sam tako što sam bila krojač po mjeri i onda se ukazala prilika 1998./99. da sudjelujem u modnim revijama. U Puli je tada započeo val interesa za modne revije i našla se jedna ekipa koja je počela s organizacijom, a ja sam im se rado pridružila kao redovni sudionik. To je, ujedno, bio i dobar načina da reklamiram svoj rad i način da se uđe u modnu scenu – ispričala nam je Nina.
Međutim, 2009. otišla je u Kanadu, opterećena visokim ratama stambenog kredita u švicarskim francima i tamo je promijenila posao. Radila je kao padobranska kamermanka u slobodnom padu, posao u kojem padate 220 kilometara na sat i snimate fotografije i videa svog para u tandem skoku, a Nina je odradila više od 1500 skokova.
– Biti kamerman u slobodnom padu za mene je bilo ispunjenje nekih od mojih snova. Osoba koja se bavi padobranstvom želi se time baviti zato što to voli. Neko vrijeme nakon što se razvilo padobranstvo, razvila se i mogućnost da ljudi skaču s kamerama i da snime stvarno fantastične prizore. Kod mene je to došlo sa životom u Kanadi, kada sam došla tamo i rekli su mi koje potrebe imaju što se tiče padobranstva u drop zoni (malim aerodromima koji se bave isključivo padobranstvom). Pitali su me hoću li biti kamerman, naravno da sam pristala. I tamo sam prošla vrlo zahtjevan trening, a radno mjesto je katkad podrazumijevalo i 15 skokova na dan. Naime, kamerman može biti osoba s određenim padobranskim iskustvom i dozvolama jer u okolini gdje uz vas iskače još 20-ak padobranaca, mora se točno znati tko što radi. –
Nakon rada kao kamermanka, prihvatila je ponudu da vodi krojačku radnju u jednoj firmi koja je šivala dječje plesne kostime, a onda ju je život odveo u filmsku industriju i od 2012. bavila se kostimografijom i šivala kostime za najpoznatije hollywoodske producentske kuće te produkcije kao što su TV serija Zvjezdane staze i TV serija Suits. I danas je član sjeverno američkog sindikata filmskih tehničara IATSE (The International Alliance of Theatrical Stage Employees, Moving Picture Technicians, Artists and Allied Crafts of the United States, Its Territories and Canada).
– Rad na setu Zvjezdanih staza bio je izuzetno zanimljiv, ali i jako naporan jer se stvarno puno radilo. Običan radni dan trajao je 12 i više sati, a radni tjedan bio je obično šest dana, neki puta i sedam. S obzirom na to da se radilo o franšizi, kostimografiji je na raspolaganju bila velika svota novca, gdje se moglo jako puno pružiti samoj seriji. Dizajnerica je imala slobodne ruke ostvariti sve ono što su producenti željeli – objasnila je.
Sve u kostimografiji bilo je napravljeno prema samoj prirodi serije, ništa se nije moglo kupiti pa su sami izrađivali sve – od Klingonaca do svih glavnih i sporednih likova. Radilo se jako puno s kožom, svilom, krznom, s neobičnim materijalima i neobičnim tehnikama.
– Bilo je jako inovativno, stvarno jedno veliko iskustvo. Puno se naučilo i uz takav pristup kakav smo mi imali stavlja se pod kontrolu jedan strah od nepoznatih materijala i zapravo se nauči kako se s nepoznatim materijalima može ostvariti puno toga te kojim se procesima možemo zaštiti od neuspjeha. Ako ne uspijete napraviti taj odjevni predmet, odnosno kostim, kad imate određeno vrijeme na raspolaganju jer treba početi sa snimanje, dođete u vremensku stisku, a neuspjeh dovodi do puno većih problema na setu. Mi nismo imali neograničenu količinu materijala, a kada se ide iz greške u grešku, taj materijal treba ponovno nabaviti, tako da je neuspjeh zapravo bio neprihvatljiv – ispričala nam je Nina.
Na produkciji Odijela radila je s bivšom glumicom te sadašnjom vojvotkinjom od Sussexa, Meghan Markle:
– Svima je jako zanimljiva činjenica da sam radila s Meghan Markle, no ona je jedna jako zahtjevna osoba koja nije zaradila previše simpatija. Nisu svi glumci spremni na suradnju, većina jeste, ali ta spremnost na suradnju dolazi na različite načine. Ona kod mene, a i mnogih drugih nije zaradila simpatije – otkrila je.
Nakon dugogodišnjeg iskustva u kanadskoj filmskoj industriji, 2021. s obitelji se vratila u Pulu te otvorila svoju krojačku radnju:
– U Kanadu smo otišli zbog nekontroliranog rasta rata kredita u švicarskim francima, no za vrijeme života u Kanadi, shvatili smo da se želimo vratiti kad riješimo neka egzistencijalna pitanja. Budući da šivam cijeli svoj život, u nekom trenutku je to bila moja glavna karijera, u nekom sporedna, ali sama odluka zašto sam odlučila otvoriti svoju radnju je što su sada najmovi gradskih prostora sada povoljni. No, i ta prilika gdje se pojavio mali prostor u samom Starom Gradu koji sam željela urediti da se uklopi u taj Stari Grad. Drugdje se nisam ni vidjela. Pulu volim, stari centar volim i tamo se osjećam dobro i htjela sam otvoriti krojačku radnju koja će imati osobnost i u koju će ljudi rado dolaziti – otkrila je.
Osim u filmskoj industriji, radila je i u padobranstvu, gdje joj je jedan projekt ostao u sjećanju kao projekt kojim joj je iskazana velika čast i povjerenje.
– Najveći projekti u mojoj karijeri bili su dok sam radila u filmskoj industriji u Kanadi, a uvijek su se vezivali za određene TV serije, filmove… Jedan veći projekt prije karijere u filmskoj industriji je moj rad s firmom Phoenix Fly, koju je osnovao Robert Pečnik koji je svjetski poznati inovator u području padobranstva.
– Robert je iz Zagreba i revolucionirao je padobranstvo tako da je komercijalizirao odijelo koji se popularno naziva wingsuit i uveo je jednu novu disciplinu u padobranstvo, čime je usporio vertikalnu brzinu padanja, a povećao horizontalnu i time tri puta produžio vrijeme koje padobranac provede u slobodnom padu.
– Njegov prvi wingsuit je bio dvodijelni i zvao se Prodigy 1. Razvijao ga je gotovo sedam godina, a kada ga je razvio, počeo je dobivati dosta narudžbi te je trebao nekoga da mu razvije krojeve po veličinama. Kako sam ja u tom periodu bila jedina padobranka u Hrvatskoj koja je ujedno bila i krojačica, obratio se meni za te početne krojeve. Taj mi je projekt bio posebno drag, bio je zahtjevan za mene i ukazano mi je veliko povjerenje i čast jer Robert je danas poznat u cijelom svijetu, a čak i The Smithsonian muzej ima jedan dio posvećen njemu – otkrila je.
Nina u svojoj krojačkoj radnji sada nudi razne usluge, od kraćenja, mijenjanja patenta do osvježavanje i redizajna odjeće za žene i muškarce. Šiva i vjenčanice, haljine za maturalne zabave, odjela, oslikava svilu od koje izrađuje elegantne, ali cjenovno pristupačne haljine i odjevne komade.
Jedan od najdražih projekata na kojima trenutno radi je izrada svog povijesnog kostima, odnosno haljine za 3. Kaiserball, koji će se održati 30.4.2024. u Domu branitelja u organizaciji idejne začetnice Alide Perkov i Haler vjenčanja. Kaiserball okuplja ljubitelje austro-ugarskog perioda povijesti Pule.
– Jedno od ljepših sjećanja iz moje karijere je kada sam surađivala s jednom gospođom koja je oslikavala svilu i zajedno smo radila haljinu za maturu jedne djevojke. Ta je haljina meni bila stvarno prekrasna. Imala je oblik sirene i korzet, a oko rubova korzeta i oko poruba imala je našivene ručno rađene ružice od oslikane svile istog materijala kao i haljina. Bilo je strahovito puno posla, a roditelji su svoju kćerku nagradili jednom stvarno skupocjenom haljinom zbog svega onoga što je ona od sebe dala tijekom svog školovanja. To mi je ostalo u dubokom sjećanju – prisjetila se.
No, bila je tu i jedna maturalna godina koja joj je isto ostala u lijepom sjećanju. Poštarica iz njezina kraja došla je kod nje napraviti haljinu po mjeri za kćerku i za sebe, a slijedilo je više od 20 upita od ostalih kolega iz razreda.
– Na jednoj maturalnoj večeri bilo je više od 20 osoba u mojim kreacijama, pa su me pozvali na zajedničko fotografiranje. Stvarno je bilo predivno – ispričala nam je Nina.
– U radnji imam namjeru ponuditi neke svoje gotove ili polugotove proizvode. S obzirom na to da je prostor mali, više ću se bazirati na proizvode od oslikane svile jer znam da ih ljudi vole i da se ugodno osjećaju u svili. Isto tako, u počecima je već spomenuta izrada povijesnih kostima iz doba Austro-ugarske monarhije, za vrijeme vladavine Franza Josipa I. i Elizabete Austrijske, poznatije kao Sisi. Taj period vremena i povijesni kostimi oduvijek su jedna od mojih ljubavi, a posebno mi je to priraslo srcu jer su unaprijedili Pulu i zato što je Pula za to vrijeme doživjela svoj procvat. –
– Vizija za moju krojačku radnju je da postane prepoznatljiva u Starom Gradu kao film-friendly uslužna djelatnost. U američkoj filmskoj industriji, kada sebe identificirate kao film-friendly to znači da ste za potrebe filmske industrije na raspolaganju 24 sata na dan. Krojač Stari grad sada je i u imeniku portala Filming in Croatia, gdje je i moj privatni broj mobitela s naznakom da sam dostupna 24 sata na dan. –
Kada je neki set aktivan i u bilo koje doba dana ili noći ima potrebu za njezinim vještinama, Nina će odraditi svoj posao. To sve ima svoju cijenu, ali u tom je trenutku produkcija spremna platiti bilo koju cijenu. Nemalo puta je u Kanadi odradila cijele noći i zna kako stvari funkcioniraju.
– Po tome ćemo biti prepoznatljivi no, s druge strane, nemam namjeru zanemariti svoje sugrađane. Imamo trajni popust od 30 posto za sve osobe s invaliditetom, studente i umirovljenike grada Pule za skraćivanje i popravke. I nadam se da ću svoje znanje iz filmske industrije prenijeti na mlađe naraštaje – zaključila je Nina.