Moda voli promjene i nova poglavlja, stoga je jučer, nakon tjedana nagađanja, potvrđeno ono što se dugo očekivalo – grupacija Kering najavila je da je Pierpaolo Piccioli, dizajner koji je redefinirao suvremenu romantiku kroz viziju modne kuće Valentino, postao novi kreativni direktor Balenciage. Njegovo službeno preuzimanje najavljeno je za 10. srpnja.
Picciolijev dolazak označava dubok i simboličan prijelaz – od dekonstrukcije prema emociji, od tamne teatralnosti prema svjetlosti tkanine. Dok se Demna ovoga ljeta oprašta od kuće svojom posljednjom couture revijom, ostavlja za sobom vizualni jezik temeljen na ironiji, distopijskom ugođaju i modnoj subverziji. Piccioli, s druge strane, dolazi s potpuno drukčijim glasom, onim koji slavi ljepotu, senzualnost, boju i emociju.
Demnin Balenciagin potpis bio je brutalan, snažan, često provokativan, u fokusu su bile razbijene forme, strogi volumen, crnilo i postironične poruke koje su reflektirale duh vremena. Njegove modne poruke bile su politične, društvene, nerijetko hladne i konfrontirajuće. Istina, izazivao je na razne načine, no desetljeće je dovoljno da se takav izraz premjesti u neki drugi okvir. Promjena je nužna, traži to svijet mode, ali i publika.
U galeriji pogledajte najbolja street style izdanja sa zagrebačkih ulica ovih dana:
Suprotno tome, Picciolijev rad u Valentinu pokazao je koliko snažno vjeruje u simboliku ljepote: od raskošnih tekstura do jarkih tonova, od fluidnih silueta do hrabrog korištenja motiva koji su nekoć smatrani isključivo „ženstvenima“. Njegov dolazak
time ne označava samo kreativni zaokret, već i promišljenu strategiju Keringa da Balenciagi vrati estetsku i komercijalnu ravnotežu.
S druge strane, Demna prelazi u Gucci, koji je također dio Kering grupe, stoga ćemo uskoro vidjeti hoće li se i ta talijanska formula, koju je u novije doba osmislio Alessandro Michele, potamniti i zakoračiti u neko stilsko postapokaliptično razdoblje.
Na koncu, svi oni stvaraju vlastitu estetiku i grade narativ kroz odjevne predmete, način oblikovanja i stiliziranja te samo mijenjaju adresu. Činjenica je da modna scena treba i jednoga Demnu, i jednoga Pierpaola, i jednoga Alessandra. Svaki od njih posjeduje autentičnost i publiku koja ih obožava.
Ponekad smo mračni i "gladni" Demnine dramatične crnine, ponekad je vrijeme za Pierpaolovu nježnu žestinu, a nekad je baš lijepo prepustiti se ekstravagantnom ukrašavanju koje "piše" Michele. Zapravo, nužno je da autentični i talentirani autori i brendovi izražavaju vlastitu kreativnost te osluškuju društvena previranja, oblikujući ih na razne načine čime obogaćuju svijet mode i dizajna. Bez obzira na kojoj se adresi nalaze.