Glumice Mirjana Bohanec i Mia Oremović 1970. godine utjelovile su glavne ženske likove Anu Šafranek i tetu Minu u kultnom filmu Tko pjeva zlo ne misli. Osim zamjetne glume i šaljivog karaktera filma, glumice su ostale zapamćene i po elegantnim modnim kombinacijama na kojima mogu zahvaliti kostimografkinji Ljubici Wagner.
Zarez, dvotjednik za kulturu i društvena zbivanja koji je imao prilike razgovarati sa slavnom kostimografkinjom, piše da je Ljubica Wagner u svojoj karijeri napravila oko 200 televizijskih i filmskih te više od 300 kazališnih kostimografija. Bogatu karijeru ostvarila je zbog posebnog odnosa prema kostimima koje je izrađivala. Wagner vjeruje kako je kostim oživljen tek kad je na glumčevom tijelu jer svaki glumac ga nosi drugačije i jedan detalj može otkriti karakter lika, prenosi Zarez.
Wagner je osmislila modne kombinacije za ženske likove koji na jednoj razini govore upravo o njihovim karakterima, a na drugoj su odličan prikaz vremena u kojem je smještena radnja filma. Ana Šafranek, uvijek besprijekorno sređena, čak i kada je kuhala, nosila je midi haljine s volanima, zaobljene cipelice na petu i pletene šešire. Iako je Mina znala posuditi njezine haljine, nikad ih nije znala nositi kao Ana. Anin šarm i elegancija su bili izraženi upravo kroz njezinu odjeću koja je mamila uzdahe gospona Fulira.
Predratno razdoblje 30-ih godina 20. stoljeća u modi je bilo obilježeno kroz haljine ili duže suknje koje su isticale ženski struk, volane i nabore koji su osvježavali jednostavne poluduge haljine te cipele sa zaobljenim vrhom i debelom nižom petom. Anin ormar bio je prepun takvih haljina. Uzorak je često bio cvjetni ili točkasti, a boje živahne, od tamnije ljubičaste i plave do nježno ružičaste i zaigrane žute.
Kad nije nosila šešir, Ana se odlučivala na vrpce u kosi čija se boja uvijek slagala s haljinom koju je nosila, dok je Mina ipak ostajala vjerna svojoj kratkoj crnoj frizuri.