U kafićima ili restoranima gosti često ostavljaju napojnicu, no što se se događa u frizerskim ili kozmetičkim salonima?
Dok jedni smatraju kako je pristojno ostaviti barem desetak kuna "za kavu", drugi takvu "kulturu" ignoriraju, a svoje odluke i postupke objašnjavaju činjenicom kako su frizeri/kozmetičari/šminkeri ionako plaćeni za svoje usluge pa je napojnica - nepotrebna. Ipak, odlučili smo provjeriti što o tome misle žene, ali i poneki muškarac. Mišljenja se prilično razlikuju, no čini se kako sve ipak ovisi o kvaliteti usluge koju klijent dobije, odnosno plati.
I.B.: Uvijek ostavim bakšiš. Bude mi čak neka neugodno uzeti kusur. Ali moram priznati da ga puno lakše ostavim ženi nego muškarcu. Nisam nikada razmišljala zašto.
N.G.: Nisam žena, ali plaćam kod tete na kvartu šišanje 30kn i uvijek joj ostavim još 20. U gradu na šišanje do 100kn ostavim 30 kn.
S.J.: U frizerskom salonu ostavim 10-20 kn i to dam direktno curama koje su mi radile frizuru u džep... Ipak, ne gledam postotak, već mislim da to sve ovisi. Idem dvaput tjedno na feniranje i tad ostavim 10-20 kn, a kad se farbam ili šišam, ostavim jednoj 50 kuna ili, ako mi je frizuru radilo više njih, svakoj dam po 20 kuna. Na noktima ostavim po 10 kuna, a, ako su i noge, onda 20. To nema pravila. Vlasnicima u većim salonima nikad ne ostavljam bakšiš jer mi je neugodno, a u manjim ostavim, ne znam ni sama zašto. Recimo, na tretmanima lica čija je cijena između 400 i 500 kuna - ne ostavljam napojnice. Ne znam ni sama objasniti zašto.
N.B.: U prosjeku ostavljam 20 kuna, a kad me "počaste" jednom od usluga ili preparatom, rado ostavim i više!
A.A.: 20 kuna. To mi je ok, nije previše, a nije ni premalo. Iako mi generalno ta bakšiš kultura ide na živce, treš mi je, neugodna mi je, bilo bi mi draže da toga nema.
M.T.: Ostavim nekad i čokoladu umjesto bakšiša.
M.B.: 10 kuna za depilaciju ili nokte onome tko mi je radio. Do 30 kuna svom frizeru.
L.G.B.: Ovisi, u prosjeku 20-40 kn za frizuru.
H.K.: Uvijek mi je drago ostaviti napojnicu kad vidim da se frizer ili frizerka trude, slušaju i daju sugestije te ako je dobra i ugodna atmosfera. Kad se već na frizerskom stolcu osjećam kao da sam na kavi s frendom ili frendicom, onda mi nije žao ostaviti "za kavu". Kod moje sadašnje frizerke mi je tako pa mi nije žao ostaviti 20 kuna.
N.P.: Ostavim 30 do 40 kuna onome tko me farbao i šišao, a curki koja pere kosu 10. Za nokte na iznos od 120 kn, ostavljam 20 kn.
G.H.: Uvijek ostavim između 10 i 15 kuna. Sve ovisi o tome kakva je usluga - ovisi jel sve pristojno, jesam li se osjećao ugodno kad me šišala, kakva je atmosfera i slično. Kad je cijena okej, onda baš namjerno ostavim više novaca. Smatram da su sva muška šišanja iznad 40-45 kuna pretjerivanje pa ako je do te "granice", onda ostavim 50-60 kuna. Ako mi netko za moje četiri dlake na glavi naplati 50 kuna, onda ne ostavim ništa, eventualno par kuna.
I.P.: Uglavnom ostavim između 10 i 20 kuna.
K.D.: Nekada sam bila široke ruke, a sada na 100 kn ostavim maksimalno 10 i to isključivo ako nije vlasnica i ako mi je frizerka simpatična. Kada mi posebno zaračunavaju šišanje, bojanje frizuru, gel, lak i ostalo, onda iz principa ne ostavljam - ništa!
L.N.S.: Otkad imam super frizerku kojoj je stalo, ostavim 20 kn bez da trepnem. Ako je račun ispod očekivanja, onda ostavim i više.
A.S.: Ostavljam 10, 20 ili 30 kuna. Imam frizerku koja je ujedno i vlasnica i uvijek me ugura u raspored, makar to bilo i u osam ujutro. Brza je, stručna i totalno to zaslužuje. Da imam više novaca, ostavila bih joj i više!
D.K.: Uvijek ostavim 20 kuna.
M.M.K.: Ostavljam najviše 10 kuna. Protivnica sam napojnioca jer smo svi plaćeni za ono što radimo.
I.S.: Ne razumijem zašto neki ljudi imaju averziju prema ostavljanju napojnica vlasnicima salona ili restorana. Kao, vlasnik ionako zarađuje pa mu ne treba iako te uslužio ili ošišao osobno? Pa i taj čovjek radi za plaću, za novce... Ja, ako imam osjećaj zadovoljstva uslugom, platim zaokruženo i kažem da je u redu, ne razmišljam dalje o tome. Iako, ruku na srce, to uglavnom radim samo po restoranima. Po salonima rijetko idem, a kad idem, ostavim, osobito u Puli gdje ne mogu vjerovati da žensko šišanje košta samo 50 kuna! To mi bude žao pa uvijek dodam barem 20 kuna. Također, lakše je zaokružiti i reći da je u redu, nego davati neki siću ljudima u ruku. To mi je dno, smatram to jako neugodnim i trash.
M.B.: Ostavljam između 10 i 20 kuna.
J.K.: Ništa ne ostavljam, pogotovo sad kad su šišanje i farbanje približno 800 kn. Iskreno, ne ostavljam ni za depilaciju!
K.D.: Većina klijentica u kozmetičkom salonu ne ostavlja bakšiš. Onaj mali postotak koji ostavlja najčešće su - zaposlene studentice! Čast iznimkama kojih, naravno, ima. Govorim iz iskustva u radu u nekoliko salona u 15 godina s dosta kolegica. U skupim salonima cure rijetko dobiju napojnice. Osobno, ostavljam u frizerskom salonu između 20 i 30 kuna.
J.P.: Ako sam turbo zadovoljna, ostavim više. Ako cijenu smatram jako paprenoj, platim karticom. Malo mi je previše za uslugu od sat vremena platiti 300 kuna plus napojnica. Vjerujem kako je u takvu satnicu sigurno ukalkulirana i zarada!
M.Z.: Ostavljam između 10 i 20 kuna. Nekad donesem čokoladu, nekad kekse. Nikako ne razumijem tu našu kulturu, ali imam osjećaj da sam papak ako ne ostavim!
A.G.: Ne ostavljam bakšu više nigdje jer su uslužne djelatnosti i trgovina, transport, skladištenje, uzgoj riže, istraživanja ili obrazovanje, a u tim djelatnostima, nitko ne ostavlja napojnicu. Stoga, zašto bih nekome ostavljala, a drugima ne?
M.A.: Ostavljam između 30 i 50 kuna.
H.D.: Ostavljam, ali nikad nisam razmišljao o čemu to sve ovisi. Prije svega, na to utječe cijena jer neću na svaki iznos ostaviti jednaku napojnicu, no u prosjeku je to desetak kuna.
M.P.: Uvijek ostavim između 10 i 20 kuna, ovisno o tome koliko sitnih novaca imam kod sebe, ali im svakako ostavim za kavu!