Pomalo okićen grad i raskošni izlozi trgovina podsjeća nas kako je blagdansko razdoblje pred vratima i već razmišljamo što bismo mogli darovati najbližima. Naravno, nije sve u tome, no sitnica darovana od srca može dodatno razveseliti ovo najljepše doba u godini.
Ipak, nemaju svi tu sreću na božićno jutro pod borom pronaći toliko željen dar, a tu se ponajprije radi o djeci u domovima za nezbrinutu djecu, kao i u domovima bez odgovarajuće roditeljske skrbi te bakama i djedovima u domovima za starije i nemoćne. Ipak, četiri dame pobrinule su se da njima prvo Božić, a zatim cijela godina, budu topliji i da vide da - nisu sami!
- Jednom prilikom mi je sin rekao da želi bager, zatim kamion i onda sam krenula razmišljati o tome tko ostvaruje želje djeci koja nemaju roditelje. Osim toga, čula sam za jednog dječaka koji je godinu prije okupio prijatelje pa su ispunili želje jednom domu, započinje priču Mirta (35), jedna od četiri dame koje stoje iza projekta "Čarolija darivanja". To ju je potaknulo da s prijateljicom Katarinom (33) pokrene stranicu na Facebooku, zajednicu koja danas broji više od 24 tisuće ljudi, a brojka je u stalnom porastu. Mirta se nedavno s obitelji preselila u Barcelonu, a u Zagrebu je radila u marketinškoj agenciji pa joj je organizacija profesionalna deformacija, a Katarina sa suprugom radi u obiteljskoj firmi.
Cijela je priča započela prije Božića 2015. godine, a početno ime akcije bila je "Božićna čarolija" i prvi dom koji su kontaktirale Klasje iz Osijeka. Kažu kako su se prepale kad im je ravnateljica rekla da imaju preko stotinu djece pa su je zamolile da se ne naljuti ako ne uspiju jer s tom brojkom nisu računale! Katarina kaže:
Prvi popis na stranici je bio malo duže, no onda se javila jedna tvrtka, zatim su nas kontaktirali iz medija i u roku od nekoliko sati imali smo preoko 10 tisuća lajkova i ljudi koji su molili za nove popise želja. U nekim trenucima su se ljudi doslovno grabili za želje i svađali međusobno tko je bio prvi jer je samo prva osoba koja se zapisala kupovala i slala poklon.
Mirta kaže kako je u to vrijeme bila po 8-9 sati online s malom bebom u kinderbetu i većom bebom u vrtiću. Na kraju su prvu Božićnu čaroliju završile s 2000 poklona, umorne, ali jako sretne.
Uz toliki odaziv bila bi zaista šteta ne nastaviti priču pa smo u dogovoru s domovima odustale od daljnih Božićnih čarolija i nastavile s Rođendanskom čarolijom. U domovima su nam skoro svi rekli kako ih se svi ljudi sjete preko Božića, no onda tijekom godine to nekako splasne. Rođendanska čarolija se učinila kao prava stvar! A obzirom na odaziv ljudi, zaista je i bila prava stvar.
Katarinu su zatrpale obveza oko obitelji i djece, a u to se vrijeme javila Tereza koja se poželjela uključiti:
Ne sjećam se kad sam na Fejsu ugledala Čaroliju darivanja, Ne sjećam se kad sam na facebooku točno ugledala Čaroliju darivanja, ali se zato dobro sjećam da otkad sam naišla i obvezno lajkala, mami i prijateljicama na kavama neprestano pričala o tome! Jednostavno me ideja oduševila. Sjećam se i ‘’lova’’ na popis kada sam jako željela iznenadili nekog slavljenika rođenog baš kad i ja. To je bilo usred ispitnih rokova i u euforiji sam jurila vidjeti novobjavljeni popis dok sam učila u knjižnici!
Tereza će uskoro napuniti 22 godine, iz Dubrovnika je i studentica četvrte godine politologije u Zagrebu. Projektu se pridružila i Silvia (37) koja je, kao i Tereza, prvo bila "vila". Inače je iz Drnja, ali s mužem i dvoje djece živi u Zagrebu već desetak godina.
Trenutačno je na porodiljnom, a zaposlena je u jednoj prehrambenoj tvrtki. Kaže da kad je vidjela prvi popis, krenule su joj suze i pomislila kako bi bilo tužno da ona svojoj kćeri ne može ispuniti rođendansku želju. Odmah se zapisala i tako je krenula i njezina čarolija. BIla je "vila" oko dvije godine, a zatim se dogovorila da će aktivnije pomagati curama, a ne samo sudjelovati u darivanju.
Cure su prokomentirale odaziv:
S obzirom na to da je Božić bio fenomenalan i da smo već imale super bazu ljudi koji su voljni i željni pomoći, ročkasi su se nastavili u istom tonu. Odaziv je super. Najčešće vrlo brzo zatvorimo popise, ponekad ispod pet minuta, no zna se dogoditi i da neki popis stoji otvoren na zidu po nekoliko dana. Najčešće su to popisi sa malo specifičnijim ili pak skupljim željama. Nekoliko puta su se vile dogovorile da će zajedno sudjelovati u nekom skupljem daru pa je njih 5-6 ili više odlučilo dati novce s kojima je svaki put jedna od naših VIP vila, Matea iz Splita, kupila poklon i poslala djeci. Budući da smo od početka priče odlučile da mi osobno ne želimo imati veze s nikakvim novcima niti uplatama na naše račune, kako ne bi došlo do negativnih konotacija, ovo se pokazalo kao super rješenje.
Krajem prošle godine krenule su i s Rođendanskom čarolijom starijih osoba smještenih u domovima jer se pokazalo kako su sve cure o tome razmišljale u sebi, a Tereza je to izrekla na glas.
Za dva mjeseca dogovorile su suradnju s dvadesetak domova, a to je bio tek početak. Pojasnile su i kako izgleda suradnja s domovima:
Mi prvo kontaktiramo sve domove, objasnimo priču i pitamo žele li se pridružiti. Rijetki su oni koji su nam se sami javili. Svi pokloni se šalju direktno na adrese domova, preko nas ide samo komunikacija. Potrebni podaci za slanje pišu na dnu svakog popisa, kao i kontakt osoba iz doma s brojem mobitela, za sve nedoumice. Također, na vrhu stranice imamo post s naslovom ‘’Kako sudjelovati?’’ gdje je baš sve u detalje objašnjeno za sve nove vile i vilenjake, kako ih mi zovemo.
A želje, one su različite... Mladi, naravno, imaju želje u skladu s godinama i trendovima u društvu pa se tu uvijek nađu Lego kockice, bebe, Violeta, autići na daljinski, šminka, bluetooth zvučnik, slušalice, tenisice, hoodice...
Kažu kako uvijek mole da to budu nove stvari, kupljene baš za djecu jer ponekad ta djeca nisu dobila poklon koji je bio samo njihov, nego su nasljeđivali tuđe stvari. Što se tiče korisnika domova za starije i nemoćne osobe, oni imaju jako skromne želje:
Često su to razne kreme za zglobove, mekani bomboni i bombonijere, a bake ponekad zažele cvijet ili tortu. Kada su u pitanju takvi pokloni dogovorimo s kontakt osobom s popisa da pomogne ostvariti taj poklon tako da upute vile i vilenjake na lokalnu cviječarnicu ili slastičarnicu. Poseban osjećaj je kada se poklon može odnijeti osobno pa se malo i podruže s korisnicima domova.
Cure su, bez obzira na fizičku udaljenost, uspjele prebroditi sve prepreke i uskladiti obveze. Tereza je rekla:
Ovo je primjer kako društvene mreže i moderni načini komuniciranja spajaju ljude! Imamo grupu na Whatsappu na kojoj razmjenjimo pa stotinjak poruka dnevno - koja će objaviti popis, koja će odgovoriti na poruke, koja slati mailove...uz malo zezanja i dobre energije sve super funkcionira iako smo međusobno udaljene! Kad su kolokviji i ispiti ja sam malo u sjeni dok ne riješim te obveze. zarazno je, kad jednom kreneš, ne možeš prestati!
Silvia je dodala kako se ta daljina uopće ne osjeti jer se čuju svaki dan i sve komentiraju skupa. U svojem radu, najviše su se usredotočile na djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, na udruge udomitelja te na starije osobe smještene u domove. Domovi se nalaze po cijeloj Hrvatskoj i kažu da su uključeni baš svi, od Dubrovnika do Vukovara:
Mirta i Katarina su kontaktirale dječje domove, a Silvia i ja možemo više ispričati o dolasku do domova za starije, jer smo se na to bacile u 10. mjesecu 2017. Prvo smo našle bazu svih domova na stranici Ministarstva, stavile u tablicu i podijelile na manje dijelove. Smislile smo mail koji objašnjava našu priču i slale na kontakt mailove. Potom smo gotovo sve domove za koji dan nazvali i ponovno objasnili - jer znate kako ipak kad se čuje drugačije zvuči od napisanog. Neki su bili na prvu oduševljeni, drugi nezainteresirani, treći malo zbunjeni. Ali, osim što smo izvježbale svoje govorničke vještine, zivaknjem smo već ‘’skupile’’ 20 -ak domova za starije koji su poslali rođendanske želje svojih korisnika.
Kažu da, iako se na prvi pogled čini jednostavno doći do ljudi kojima je pomoć potrebna, to baš i nije tako. Kažu da su se znale opeći pa su pomogle nekima koji su samo prodali super priču da bi na kraju ispalo da baš i nije onako kako je bilo predstavljeno. Na stranici nerijetko upozoravaju ljude da budu oprezni i da ne nasjedaju na srcedrapajuće priče. Pojasnile su:
Najčešće ljudi kojima je pomoć zaista potrebna će se zatvoriti doma i neće ništa moliti jer im je neugodno. Samim time je i teže doći do njih. No danas, uz pomoć interneta i Udruga koje savjesno obavljaju svoj posao, lako se provjeri osoba ili obitelj koja traži pomoć.
Za svoju zajednicu na Facebooku kaže da se radi o velikoj skupini pozitivnih i prekrasnih ljudi željnih pomaganja.
Iskustva su im i više nego dobra, darivatelji im u inbox šalju poklone prije slanja, dojmove, fotkaju zahvalnice kad ih prime, a s nekima su čak postale i prijateljice:
Volimo se hvaliti kako popisi planu pa desetak minuta nakon što objavimo popis, već sve bude zauzeto, pa možemo čitati komentare poput: ‘’Opet nisam stigla’’, ‘’Uvijek mi ukradu sve poklone’’ i slično. Rijetko se dogodi da neki poklon kasni ili ne stigne. U tim slučajevima kontaktiramo osobe koje su se prijavile kao vile i vilenjaci, gledamo gdje je zapelo i to rješavamo. Na kraju svatko dobije svoj poklon.
Tereza je rekla da je Čarolija postala sastavni dio nje. Sretna je jer zna da je, zahvaljujući njoj, izvučeno puno rođendanskih osmijeha na lice djece, baka i djedova. To ne govore zbog hvale, nego jer žele ići naprijed i smatra da svi imaju obvezu pomagati drugima, svatko na način na koji najbolje može.
Veseli se novim popisima i donatorima jer bez njih ništa ne bi bilo moguće! Druge dame dodaju kako i djeca uče na njihovim primjerima kako usrećiti druge i pritom se osjećati baš dobro!