Iako sam posjetila dosta zemalja, u Japanu nikad nisam bila, ali njihova organizacija, skromnost i općenito taj skoncentrirani mentalitet, a naravno i dizajn, oduvijek u meni izazivaju divljenje. Kao da su u svemu neki kontrast od nas! Ako su tako različiti, kako se jedan Japanac snalazi kod nas?
Nedavno sam upoznala Shin Ayukawu, koji surađuje s Japanskom ambasadom na kulturnim događanjima, a kod nas je suvlasnik jedinog izakaya-restorana u Zagrebu, Gyoza Sake Bara. To je mjesto u kojemu se može popiti neko piće, a hrana je usput, odnosno obroci su manji, praktični… uglavnom jedno urbano mjesto. Shin je u Hrvatskoj već pet godina, a sve o kuhinji naučio je od mame koja je bila chef. A što kulinarski znalac voli? Od naše klope – brudet od hobotnice, a od njihove na prvom je mjestu jednostavna grillana riba. Minimalizam, naravno!
No, nije Shin čitav svoj, danas 36-godišnji život proveo u Tokyju.
– Prije toga sam godinu dana živio u New Yorku i radio u sektoru financija, no kako je kompanija imala podružnicu i u mom rodnom Tokyju, vratio sam se kući. U Americi sam upoznao nekolicinu Hrvata koji su me pozvali da upoznam vašu zemlju i kroz nekoliko ljeta koje sam proveo ovdje, shvatio sam da želim ostati za stalno – prisjeća se Shin koji se osim hranom, bavi i predavanjem japanologije te je član Japan Creative Centra, udruge koja odnedavno okuplja Japance i ne-Japance koji su zainteresirani za širenje japanskih običaja i kulture u Hrvatskoj.
- Ako negdje živim, onda želim doprinijeti društvu, pa sam, tijekom tih ljetovanja, napravio plan. Naravno, mogao sam se samo provoditi, ali eventualno bih se poželio povezati s ovdašnjim društvom i biti dio zajednice i naravno, zarađivati ovdje za život – veli mi Shin.
– Paralelno sam išao na tečaj hrvatskog jezika i razrađivao poslovni plan. Svi su mi ovdje govorili da će biti jako teško, da ima puno administracije. Rekao sam OK, sigurno neće biti jednostavno, ovo je ipak strana zemlja
Smatra se hibridom japanske i američke poslovne kulture te je vrlo brzo shvatio da je naša radna etika daleko od one japanske.
– Naravno da sam imao mnogo posla oko administracije, kao i svi ovdje zaposleni. Ali, ja sam si to postavio kao izazov! Htio sam dokazati da stvari uistinu mogu biti drugačije i bolje, ako ne odustaneš. Uvijek postoji način na koji možeš nekako živjeti, nema veze gdje si, bitno je prilagoditi se i prihvatiti situaciju. Za mene je važniji rezultat, nego čitav proces kroz koji sam morao proći - .
Shvaća da postoje mnogi problemi prilikom privikavanja na društvo, okruženje, posao… te ističe da razumije kako ljudi mogu osjećati razočarenje.
- No, što se mene tiče, htio sam prihvatiti društvo sa svim karakteristikama, manama i vrlinama.
Da, to je definitivno ono japansko u njemu. Prihvaćanje, ne odustajanje, organiziranost, fokusiranost.
- Iako živi ovdje, svako malo posjeti svoje u Tokyju. Veli da možda Zagreb nije njegova finalna postaja, ali je definitivno jedna od baza, jer ovdje je njegov drugi dom. – Ipak, osjećam kao da bih svaki čas mogao dići sidro i otići u neku drugu zemlju… Jako mi se ovdje sviđa dostupnost velikih evropskih gradova, pa i autom!
Važno je, nastavlja, biti svjestan vlastitog identiteta. Koliko god adresa promijenio, uvijek će biti Japanac, iako će prihvatiti kulturu u kojoj se nalazi te će se uvijek pokušati uklopiti jer. – izuzetno mi je važno biti dio zajednice, doprinositi i biti aktivan sudionik u društvu.
– Od kada predajem japanologiju, osjećam da više dajem Hrvatima i lokalnoj zajednici i to me čini sretnim.
Ističe kako su razlike u našem i njihovom društvu ogromne:
- Čini mi se da su ljudi ovdje više… humani. Slušaju tuđe probleme. U japanskom društvu moraš držati probleme i emocije za sebe. Dobra strana ovdje je da ovdje možeš biti više Ti i pokazati emocije. U Japanu toga nema, drži se za sebe. Tamo su na radnom mjestu emocije nepoželjne. Japanci ne miješaju posao i privatno, to su različite uloge. Ovdje ljudi lakše pokazuju emocije i u poslu - .
Ako govorimo o efikasnosti, naravno da u tome predvodi Japan.
– Upravo je efikasnost jedan od izazova u Hrvatskoj – smije se Japanac.
- Vidim vaše probleme, ali teže je imati konstruktivan razgovor, teže je doći do cilja. Moraš uložiti određeni napor.
Iako, priča da u Japanu stvari naprosto moraju biti tako savršeno organizirane jer je puno više ljudi na malom prostoru, inače bi se sve raspalo. Upravo radi količine prostora, kod nas, dodaje, nema potrebe za tako vrhunskom organizacijom!
- Uzmimo na primjer kuhinje. Ovdje su veće! Iako, ja ću uvijek iz navike pokušati maksimalno iskoristiti prostor i vrijeme. Dok kuham, istovremeno sređujem suđe. Kad je hrana gotova, sve je čisto. Vaši ljudi vele, ma ostavi to, budemo počistili kasnije! Naime, u Japanu je manje prisutna u domovima nego ovdje. Sve sredimo tijekom pripreme hranu - uspoređuje Shin.
U Japanu je jako bitno uklopiti se u društvo, naročito u poslovnom smislu. Sve je tamo izuzetno strukturirano, definirano i organizirano. Osoba koja je glavna, donosi sve odluke i to se striktno poštuje.
- Ako se ističeš, ako se ne slažeš s tim kolektivnim idejama, moraš razmišljati o posljedicama, o tome kako će to utjecati na tvoju radnu grupu. Konflikt je nešto što ćemo uvijek pokušati izbjeći. Ako se netko ne slaže s nečim ili nekim, prije će se konzultirati s kolegama o načinu kako to napraviti, ne ideš ravno kroz zid. To je proces. I to je fer, jer svi ćete saslušati, ali treba ići polako, s razumijevanjem za druge – tumači moj sugovornik.
Takve stvari se uče kod kuće, ali posebno već u vrtiću i osnovnoj školi, već od 3. godine života.
- Na primjer, u Japanu nema osobe koja čisti školu, već školarci to rade sami – priča Shin. - Svaki dan čiste u školi i okolo i to je način na koji se naviknu. Ali, da biste dobro i kvalitetno očistili neki prostor, morate biti organizirani. Znači, mora biti netko tko će rasporediti djecu gdje će tko čistiti. I ako nisi u toj nekoj grupi, ti ne pridonosiš društvu, što nije dobro. Dakle, pridonositi društvu je jako važno. I tu ulazi privikavanje na tu strukturu koja vas na kraju prati u svakom djeliću života i društva općenito. Moraš se povezati s ljudima, s društvom u kojemu živiš, moraš doprinositi društvu. I tako je ovdje moj posao zapravo medij kroz koji još više razumijem vaše društvo.
Prvi korak je promatranje i zaključa: Ok, tu su neke razlike. Ali upravo su te razlike njemu razlog za bolje upoznavanje i razumijevanje.
- Moramo surađivati, kreirati pozitivnu atmosferu. Asimilacija ne smije biti stopostotna, jer opet izgubiš identitet. Treba surađivati, pokazati im pozitivan poticaj, tako nastaje dobar, zdravi međuljudski odnos – ističe Shin te dodaje kako iz toga nastaje njegova definicija sreće.
– Sreća je kad imam neke ideje, makar bile i komplicirane, koje mogu odraditi i implementirati, s kojima mogu pridonijeti zajednici, kad si mogu postaviti cilj i stići do njega. Na kraju dana ili projekta, kad shvatim koliko sam napravio, to je sreća.
Predložio bih Hrvatima da malo više razmišljaju na duge pruge, nego o kratkoročnim rješenjima – predlaže Shin.
- Jasno mi je da je kratkoročni uspjeh važan, no također je važan jedan dugotrajan cilj, morate znati gdje idete. Japanska radna etika uključuje srednje duga do dugoročna rješenja.
Ide li na špicu?
– Ponekad idem i primijetim da se ljudi se ovdje jako brinu kako su odjeveni, modno su osviješteni, no to je dio vaše kulture. No, za mene, to nije najvažnije, jer jednako bitno mora biti i kakvi smo iznutra. Ako imaš lijepi paket, a on je prazan, to nema smisla. Nema balansa. Iako su velike razlike, ima i zajedničkog – ljudima je ovdje, kao i u Japanu, nastavlja moj sugovornik, stalo što drugi misle o njima, stalo nam je o tuđem mišljenju. Sve nas zanima kako nas drugi gledaju!
Kad nije u svom Gyoza baru ili na pjevanju s kolegama iz Japan Creative Center Zagreb, Shin ode na plivanje. Veli, nedavno je odlučio posvetiti se kretanju, pa par dana u tjednu ode s društvom na bazen. To je i socijalizacija i sport u jednom, ističe. Tako je i naučio – iskoristi vrijeme maksimalno!