Ne znam rade li ljudi uistinu rekapitulaciju godine koja je iza njih. To sam do sada viđala samo u romantičnim komedijama s Ryanom Reynoldsom i Ryanom Goslingom. Ne znam baš imamo li mi „obični“ ljudi vremena podvući crtu u posvemašnjem božićnom ludilu, a prilično sam sigurna da u stvarnom životu ni gore navedeni Ryani nemaju vremena za to. Gle, Ryane, nemam ni ja, ali imam kolumnu kojoj je potrebna tema. Pa krenimo…
Siječanj
Godina je, kao i svaka druga, započela rođendanom moga brata, a mi smo ga i ove godine slavili tri puta. Tri puta smo se družili i sva tri puta sam uspjela pretjerati s alkoholom, ali mutne fotke i mutna sjećanja ukazuju na to kako sam se sjajno provela. To bi valjda značilo da mi je 2017. godina počela iznimno dobro.
Veljača
Najkraći mjesec u godini obilježilo je moj prvi (i posljednji) kruh. Da, pekla sam kruh. Nažalost, potresnih detalja živo se sjećam i sad. Zbog brzopletosti i previsoke temperature, izvana je bio crn, a iznutra sumnjivo mekan. Ipak sam ga junački degustirala, a malo manje herojski provela noć na hladnim kupaonskim pločicama, kosom milujući WC dasku. Ne znam koju pouku sam trebala izvesti iz ovog iskustva, ali moguće da me život htio naučiti strpljenju. A moguće da mi je htio poručiti da investiram u podno grijanje.
Ožujak
U ožujku sam se bavila ozbiljnim pitanjima. Trebam li postati plavuša? I zašto ne? Je li bolje uloviti čizme na rasprodaji za iduću zimu ili kupiti još jedne sunčane naočale? Palačinke s Nutellom ili pekmezom? Šalim se, uvijek s Nutellom. S obzirom da za Valentinovo ne dobivam ruže, stiže i dugoočekivani buket karanfila za 8.mart.
Travanj
Izuzetno aktivan mjesec! Čim stigne proljeće i lijepo vrijeme uvijek naivno pomislim kako mogu sve! Pohodim prosvjede, čistim garažu, idem na tržnicu (ok, jednom sam išla) i ribam pećnicu. Ovoga travnja bila sam izuzetno produktivna te čak uklonila nekoliko madeža. Ne sama, naravno. Išla sam doktoru. Barem za prvi put da vidim kako se to radi.
Svibanj
Na poslu se zahuktava, tuku se prekovremeni i stres postaje moj svakodnevni pratitelj - moj ljubavnik. Zajedno liježemo i budimo se, nježno me drži za ruku, sjedi mi u krilu i za vratom. Nažalost, moj švaler ubrzo pokazuje svoje pravo lice nasilnika. Prekinuli smo onog dana kad me uplakanu zaključao u uredski WC dok su me izbezumljene kolegice pokušavale izmamiti van.
Lipanj
Vruće mi je! Vrijeme je da u javnosti ogolim bljedunjave udove koje sam vješto prikrivala veći dio godine. Proklinjem toplinske valove i kupujem paket anticelulitnih masaža. Neću duljiti, samo ću reći kako je lipanj bio dost' bolan mjesec.
Srpanj
Klima u autu je crkla. Klima u stanu ne hladi. Kupujem nove klime. Nemam za kruh. Šteta što ga u veljači nisam naučila peći.
Kolovoz
Žurim na Jadran. Kupujem maslac za brže tamnjenje. Odlazim na plažu. Odlazim u ljekarnu. Kupujem Jekoderm za opekline od sunca. Ostatak ljeta provodim zatvorena u kući poput vampira. Vrijeme kratim kopajući po hladnjaku i zabrinjavajuće čestoj konzumaciji lubenice.
Rujan
Vraćam se u Zagreb i krećem se među odmornim i preplanulim ljudima. Do kraja mjeseca svi postaju bljeđi i luđi. Ja postajem samo luđa.
Listopad
Jesen je brzinski uletila u crvenim čizmama, must-have komadu ove sezone, dok ja i dalje prkosno nosim ljetne sandale. Lišće pada. Prvi put osvijestim da je po tome mjesec dobio ime i hvalim se dečku. Čovjek me gledao u čudu. Ako me tada nije ostavio, neće nikada.
Studeni
Zahladilo je. Sandale su spremljene u garažu. Nosim svoju električno plavu bundu, na opće zgražanje javnosti. Jednu večer provodim 3 sata u čišćenju šipka i ribanju kuhinje koja nakon toga izgleda kao mjesto zločina. Možda je zdrav i produljuje život, ali nitko ne spominje sate života koje gubiš čisteći ga. To je velika spoznaja koja se dogodila u studenom. Inače, studeni je dobio ime jer je tada jako hladno – „studeno“. (Nema na čemu.)
Prosinac
Ulice su ukrašene božićnim lampicama u koje ne smijemo gledati direktno kako ne bismo oštetili vid. Iza svakog ugla vreba kobasa s fritulama te trendi sarme. Sarme u kornetu. Sarme u pecivu. Sarme na štapiću. Štapić na sarmi.
Okej, za sada su to ključni trenuci ove godine. Ostaje mi još 12 dana da u 2017. napravim nešto značajno, vrijedno Nobelove nagrade i bitno za civilizaciju. Ne znam što bi to moglo biti, ali za početak bilo bi dovoljno spoznati po čemu je „prosinac“ dobio ime.