Koja je granica između stvarnog i lažnog, gdje završava iluzija, a počinje stvarnost? U eri umjetne inteligencije, deepfakeova i proširene stvarnosti, tehnika "trompe l’oeila" ponovno zauzima središnje mjesto u suvremenim modnim kolekcijama, kao odgovor na sveprisutnu konfuziju između virtualnog i realnog. Na ove stilove utječu razne modne avanture - relativno nedavno bili smo opsjednuti "nude" haljinama koje su također davale lažni dojam tijela. Jer, moda voli maštovite opcije, trikove oku izazovne, ali i optičke varke koje nas privlače i igraju se s našim idejama.
Trompe l’oeil, što u prijevodu s francuskog znači „prevara za oko“, slikarska je tehnika koja, zahvaljujući vještom korištenju perspektive i svjetla, stvara iluziju trodimenzionalnosti na ravnoj površini. Iako vuče korijene iz grčko-rimske arhitekture – korištena je u freskama Pompejskih vila za stvaranje dojma dubine – pojam je prvi put skovan u razdoblju baroka. Umjetnici poput Giotta, Dalija, ali i suvremeni street art majstori, koristili su ovu tehniku za transcendiranje prostora i objekata, a isto vrijedi i za modu.
Pogledajte galeriju street-style siječanj:
Za sezonu proljeće/Ljeto 2025., Miuccia Prada i Raf Simons predstavili su trompe l’oeil na pisti brenda Prada, uključujući džempere s lažnim izvezenim ovratnicima te hlače niskog struka s otisnutim remenima. „Igrali smo se s lažnim, ali ne s fikcijom,“ izjavila je Miuccia Prada za The Guardian te dodala kako „odjeća iz ove kolekcije zahtijeva pomno promatranje i mogla bi vas iznenaditi.“ Simons je, pak, istaknuo da su hlače izrađene od laganog pamuka oslikanog tako da nalikuje na debelu vunu.
Sličnu igru iluzije prezentirao je Acne Studios u muškoj kolekciji za SS25: hlače s otisnutim remenima ukrašenim zakovicama, lancima i privjescima, traper košulje s „lažnim“ poderotinama te donje rublje koje replicira izblijedjeli traper.
Glenn Martens za Diesel potpisao je majice bez rukava s utisnutim lažnim ogrlicama, dok je Adrian Appiolaza, kreativni direktor Moschina, reinterpretirao arhivske motive kuće u duhu trompe l’oeila. Moschinova kolekcija uključivala je crteže iz djetinjstva: lažni baloner nacrtan plavom olovkom na bijeloj haljini ili košulje s mornarskim maramama inspiriranim likom Popaja.
U Balenciagi, kreativni direktor Demna je predstavio donje rublje koje je zapravo bilo body u boji kože s ušivenom čipkom, aludirajući na svoje modne početke kad je kao dijete izrađivao papirnate lutke za modne revije. One djeluju kao da imaju samo donje rublje, no u potpunosti su prekrivene.
U kolekciji JW Andersona, Jonathan Anderson istražio je koncept mini-haljina s lažnim gumbima, komada s otiscima teksture vune i outfita s „lažnim“ džemperima. Sličnu estetiku primijenio je brend Bottega Veneta, koja je predstavila kožne „traperice“ i sivo odijelo od kože. Dizajner Marco Rambaldi izradio je kardigane, suknje i haljine od jacquarda s otiscima ženskih silueta ukrašenih lažnim mašnama, džepovima i pletenicama.
Tehnika trompe l’oeila ima bogatu povijest u modi, još od 1920-ih kada ju je Elsa Schiaparelli prvi put uvela u svojoj kolekciji "Pour le Sport". Genijalna talijanska dizajnerica osmislila je džempere s iluzijom šalova i mašni prebačenih preko ramena.
U 1950-ima, Hubert de Givenchy koristio je motive Manlija Rhoa za oslikavanje šalova koji su nalikovali frizurama. Tijekom 1990-ih, inovatori Martin Margiela i Jean Paul Gaultier redefinirali su ovu tehniku: Margiela je izradio haljine s otiscima lažnih nabora, dok je Gaultier kreirao slavne majice s motivima tetovaža. Ove su majice, naime, i danas hit, jedan od vintage dragulja. One opisuju tijelo na tattoo način, ukrašavaju ga, čine nagim, no opet je odijeveno. Optička varka u svojoj punini. No, i danas, taj simpatičan i izazovan stil trompe l’oeil ostaje simbol modnog eksperimenta te otvara zabavan, ali duboko promišljen komentar i raspravu o percepciji stvarnosti u modnom svijetu.