Sama smišljam, kreiram i izrađujem svakojake modele jer je Barbika lutka koju možeš baš svakojako obući, priča ova umirovljena kemijska tehničarka.
- Na koncu, originalne Barbie su obučene kroz desetljeća u raznu odjeću, raznih zanimanja.
Inspiraciju pronalazi svuda oko sebe, a s hobijem je počela prije tridesetak godina.
- Počela sam je izrađivati kad je moja kćer bila mala. Obzirom da kineska robica tada još preplavila svijet, mi mlađe majke smo svojim djevojčicama šivale same - kaže nam Anka.
Uostalom, priča, neurolozi kažu da je pletenje joga za mozak.
- Tako je to krenulo sve više i više, ja sad mogu napraviti kakav god model smislim i poželim.
Do sad je napravila jako puno opravica, ne zna im ni broj.
- Puno sam ih poklonila, neke i prodala, ali kasnije mi se bilo žao odvojiti od bilo kojeg modela pa je nastala prekrasna kolekcija koja nažalost sad stoji u koferima.
Svih mojih stotinjak Barbika je obučeno u moje modele, priča Anka.
- Sve te dijelove odjeće, i obučene i one u kutijama možemo kombinirati u bezbroj kombinacija. Isti džemper se može kombinirati sa hlačama, sa dugom suknjom, sa kratkom suknjom itd. Tu su onda kape, šeširi, torbice, šalovi...
Svaki model je zaista napravljen sa srcem i ljubavlju.
- Moram reći da je pola mojih Barbika original, proizvođač je Matell, a pola ih je jeftinija varijanta jer mi ionako samo služe da bi obukle modele moje odjeće. Prave Barbike su dosta skupe. Istina je da lijepi modeli još ljepše stoje na originalnim modelima Barbika.
Nije dobila nikakvo priznanje niti nagradu za svoj trud, priznaje nam.
- Nisam dobila niti priliku da moje lutke ne budu u koferu, nego da se za njih nađe neko stalno mjesto. Ali, moram napomenuti i ovim putem se zahvaljujem voditeljici Supernove u Zadru, Ivi Surić i Alenki Zganjer Pribanović iz ZIA produkcije iz Zagreba koje su prepoznale moj trud i rad, pozvale i omogućile da svoje lutke izložim dva puta na Dječjem sajmu u Zadru - ispričala nam je ova 62-godišnjakinja.
- Kako na Facebooku imam razna prijateljstva zovu me na konvenciju u Londonu, New York, ali kako? Sve to jako puno košta - priznaje.
Omiljeni su joj crveni i bijeli pleteni kompleti.
- Na pojedinim mjestima utkane su crveno-bijele kockice, naše nacionalne kockice i to su mi najdraži modeli. Isto tako moram reći da i sve svoje druge modele podjednako volim.
- Svi misle da je malene modele teško raditi. Ma nije... Puno brže vidiš svoj uradak na malom modelu, nego kad praviš nešto veće - zaključuje Anka i želi svojoj dragoj Barbie sretan 60. rođendan.