Ovogodišnji Cro A Porter održava se od 5. do 29. travnja, a najstariji hrvatski modni tjedan, osnovan još 2003., u novom se izdanju u jednom segmentu vraća svojim korijenima.
Naime, tijekom najavljena dva tjedna, Cro A Porter neće se održavati na jedinstvenoj nego na više zanimljivih lokacija u Zagrebu, baš kao nekada.
Kao i uvijek, publici gladnoj mode predstavlja najbolja imena hrvatskog modnog dizajna, mnoštvo novosti... Kako je i magazin Diva Style partner nove ere, o stanju na našoj modnoj sceni pričali smo s Viktorom Dragom, osnivačem, kreativnim direktorom i producentom Cro A Portera.
Ovisi li modna scena i danas o istim ljudima koji su je kreirali posljednjih desetak godina?
Odrastao sam u eri u kojoj se ulagalo u znanje, kao i većina mojih kolega, a do znanja i informacije dolazilo se težim putem, istražujući o temi koja te zanimala, učeći na vlastitim iskustvima, a to je ono što trajno ostaje i preduvjet je svakoj profesiji i profesionalnosti. Zato se zapravo i ovdje vrte uglavnom isti ljudi jer se zna tko će dobro odraditi posao. Često nedostaje profesionalnosti, ne samo u modi. Moj se ukus temelji na informaciji, predznanju o temi, a ne na samom “sviđa mi se ili ne sviđa” trenutku... To je zabluda modernog poimanja stvari. Klinci vjeruju da je samo to dovoljno da bi nešto imalo prođu. Odgojeni su u društvu koje podilazi niskim strastima, ukusu koji ne propituje već se temelji na želji za dopadanjem. Do informacije se danas dolazi lako i brzo i njome je lako manipulirati. Kreirate i plasirate nešto što vam je u interesu, a lakovjerni će povjerovati bez propitkivanja jer se i njihovo znanje i ukus temelje na istim načelima, nastalima bez mnogo truda, samo sa željom da budu primijećeni, lajkani, followani. I ne prihvaća se ni najmanja kritika ili propitkivanje i odgovor na to uvijek je: “Haters gonna hate!” Jer čak i dobronamjeran savjet, usmjeravanje, ruši o nama sliku koju želimo prezentirati svijetu. Svijet je postao beskrajno lakom za dopadanjem, a “like” je postao sredstvo mjerenja uspjeha, nažalost onog površnog koji često ne luči rezultate. Zato ćemo i dalje, a to je odgovor i na ono prvo pitanje, kad poželimo kupiti nešto, posegnuti za proizvodima koji garantiraju kvalitetu, kojih se možda sjećamo iz djetinjstva. Kvaliteta je danas postala utopija. Ipak, čvrsto vjerujem u old school kvalitetu, koja će se vratiti na velika vrata...
Je li teško ostati svjež, relevantan, inovativan?
Unatoč još jednom popularnom vjerovanju, godine ne mogu biti argument koji govori protiv nas. Naravno, ako ste zadržali notu relevantnosti i zdravog razuma, a ne nasjeli slici o vlastitoj važnosti ili veličini. Nekaže se uzalud “Mladost je protraćena na mladima” ili “Da mi je ova pamet i ona mladost”. Nezrelo je kad stajalište potiče isključivo iz pozicije “nas mladih”, a čujem to. “Mi mladi, koji imamo drukčiji pogled na stvari, pogled koji se temelji na ukusu današnjice”. A stajališta nastala na iskustvu ne uzimaju se u obzir. S takvim nezrelim i neinformiranim mladim čovjekom, čiji je isključivi argument mladost, ne možeš mnogo postići, čak ni kvalitetnu raspravu. Svi smo bili, a možda i ostali mladi, no mladost je nešto što se ne zaslužuje svjesnim činom, već stanje koje svatko od nas prolazi. Upravo zato treba propitkivati i istraživati cijelog života. Stati u obranu vlastitog stajališta kreiranog svojim godinama, mladošću, pa čak i iskustvom. Prestati propitkivati sebe jednako je smrti. Jer, ako ne učimo, ako se ne otvaramo novim informacijama, jednako je kao da smo mrtvi.
U kojem se smjeru razvija hrvatska modna scena?
Društvo se promijenilo u posljednjih petnaestak godina, a sukladno tome promijenila se i modna scena, uvjeti rada, okruženje, ljudi koji se modom bave. Sve se događa nekako na brzinu, informacije se ne provjeravaju, a PR je postao zamjena za kvalitetno novinarstvo. Samim time nestala je i kritika pa se posljedično time izgubila i ideja o kvaliteti. Sve se objavljuje, nebitno s koje adrese dolazi informacija, bez provjere, svatko se sam naziva najboljim i stručnjakom... Mislim da je to generalno rezultiralo smanjenjem interesa publike, ne samo one koja prati modu već i interesom za sva zbivanja. Političari su potpuno zasjenili zvijezde i postali zabavljači, PR-ovci su novi stilisti, a svi su “nešto” u imaginarnom svijetu društvenih mreža... Sve je dostupno i besplatno, izgubilo je svaku vrijednost. Demokracija je ubila ekskluzivu. Mediji kasne s informacijama za društvenim mrežama i sami gradimo krug svojih “pratitelja” te se zadovoljno valjamo u blatu istih mišljenja naših pristalica.
Očito vas muči način na koji stvari funkcioniraju.
Naprotiv, sve me zabavlja i tjera da idem naprijed, i na osobnoj i na profesionalnoj razini. Kvaliteta koja se potvrdila na konkretnim stvarima i dalje je garancija uspjeha i u takav projekt vrijedi uložiti sredstva. Sve što je besplatno, nekako je i bezvrijedno. Ne možemo očekivati čuda, jer ona se ne događaju ni u jednom segmentu društva u kojem danas živimo. Naravno, u svemu tome protagoniste naše modne scene još uvijek smatram pravim čarobnjacima. U uvjetima u kojima rade još uvijek uspijevaju kreirati nešto lijepo i čarobno, iako je i njihova stvarnost bitno drukčija. Ne možete ostati imuni na sve što se događa oko nas i stvarati kao da ste u bezvremenskom prostoru. Velike promjene događaju se i nA svjetskoj sceni, ali ona je ekonomski potkovanija.
Što je Cro A Porter danas?
Kao što društvo, mediji i svi segmenti sustava prolaze kroz fazu promjena, tako se i ja moram mijenjati, a s time i projekti. Osnovni cilj je isti, beskompromisno promovirati rad ljudi koji to zaslužuju, nekih zbog svog nemjerljivog talenta, nekih zbog utjecaja na društvo, nekih zbog toga što pozitivno utječu na svoju bližu okolinu. Razlozi su uvijek moji, katkada čak i intimni, a projekt je platforma za njihovu realizaciju. Ono što sam postavio kao standard, način realizacije Cro A Portera koji je poslije kopiran, čini mi se da sam moram i srušiti jer koči moj osobni razvoj. Da, Cro A Porter sam ja i on se referira na sva stanja koja osobno prolazim. A kako se propitkujem na osobnoj razini, propitkujem se i na profesionalnoj. Nije to nesigurnost u smjer kojim želim ići. Dapače,željan sam novih izazova i iznenađenja. Želim stvarima ponovno vratiti “dušu”, zaustaviti puko nabrajanje i taj modni maraton, izgubljenu utrku. Danas se moramo okretati sebi i onom što nas osobno čini sretnima, ne utrkivati se ni s kim. Jer cesta je duga, a na kraju shvatiš da se utrkuješ samo sa sobom. :)