Odakle ljubav prema modi, kad se ona rodila? Kako biste opisali svoj stil?
Estetika je dio onoga što jesam, oduvijek sam svijet gledala kroz prizmu estetike i bila u nekoj intimnoj potrazi za “lijepim”, ne samo u smislu mode i odijevanja nego općenito. Prije bih to nazvala načinom života nego ‘ljubavlju prema modi’. Nastojim iz sebe i svega što radim izvući maksimum, živjeti život kao neku vrstu svečanosti, slavljenja svega, sitnica, a za to je ustvari potrebno nevjerojatno malo.
Dovoljno je samo promijeniti fokus. Danas se živi brzo, konzumeristički, sve je hiper dostupno i instant, ništa nema svoj prirodni razvojni put i malo tko si priušti privilegiju da naprosto stane i promatra svijet oko sebe. Ima beskrajno puno ljepote oko nas samo je treba htjeti i znati vidjeti. O svom stilu nikada nisam razmišljala niti ga definirala. On je naprosto nusprodukt mene i mojih interesa, onoga što me formiralo kao osobu, što volim i u čemu uživam, a to su književnost, kazalište i glazba. Ali ako ga već moram nekako opisati, rekla bih da je to neka ‘klasika s pomakom’.
Gdje najradije kupujete? Je li to u trgovini, second handu, online ili na putovanjima...? Ili možda kombinacija svega? Imate li nekakva pravila prilikom šopingiranja?
Odjeću kupujem rijetko. Šijem si ju sama. Kupujem accessoire - cipele, torbe i šešire. I neke bazne komade poput bijele majice ili crne dolčevite. Volim kupovati u malim trgovinama, kod obrtnika, biti u kontaktu s ljudima koji svojim rukama nešto proizvode, to mi strašno imponira. I radije ću odvojiti novac za neki komad u koji je netko uložio svoj trud, znanje i vrijeme, nego na serijski proizveden ‘statusni simbol’ na kojem je logo jedino što opravdava cijenu.
Volim second hand dućane i buvljake, tamo se mogu naći prava mala čuda! Prije cca 15 godina sam na Hreliću kupila kratki kaput od tvida za 5 kuna. Bio mi je malo širok, a kad sam ga krenula sužavati i otparala podstavu, u unutarnjem šavu sam našla deklaraciju Harris Tweed, što je najcjenjenija vrsta tkanja i obrade vune.
Kupujem ciljano, točno znam što hoću i kad to nađem, to i kupim. Na putovanjima ne kupujem, osim ako se u nešto baš ne zaljubim na prvi pogled. Nepojmljivo mi je otići u Pariz ili Milano zbog - šopinga! To je banalizacija svega što ti gradovi nude, od umjetnosti, arhitekture, gastronomije... da ne nabrajam. Online kupujem jedino parfem, uvijek isti, već godinama. Ono što ljudi danas generalno ne razumiju je da se čovjek može fenomenalno obući za fantastično malo novaca. Isto tako može na sebe staviti tisuće i tisuće eura i izgledati kao nakarada. Svjedočim tome gotovo svaki dan...
Vlasnica ste brenda "Mala Velika Moja". Ispričajte nam nešto više o njemu!
“Mala Velika Moja” je bio neki logičan nastavak mog bavljenja modom i dizajnom koje traje već skoro 20 godina. Kao nesuđena stomatologinja bez dana radnog staža u struci, još dok sam studirala počela sam raditi kao šegrt u jednom modnom ateljeu. Ujutro predavanja, popodne konstrukcije, krojenje i šivanje. Tamo sam naučila osnove, zanat, odradila bezbrojne revije i snimanja. I shvatila što hoću i što neću, iskristalizirala neki svoj stil i doživljaj mode i dizajna.
Kad sam dobila kćer, često sam je vodila u kazalište, i to ne samo na predstave za djecu nego na ozbiljne dramske komade, opere i balet. Za svaku premijeru sam joj šivala novu haljinu koju je ona obukla jednom i nikada više. Pa se tih ‘premijernih’ haljina skupilo... I tad se javila ideja o brendu koji sam pokrenula 2016. s početnom idejom da to bude brend couture odjeće za djecu, čega kod nas nema.
Ime je došlo spontano, “Mala Velika Moja” je stih iz jedne divne pjesme Izeta Sarajlića i sve je nekako samo sjelo na svoje mjesto. Vrlo brzo sam dobila poziv iz Salzburga gdje je puno veća potražnja za takvom vrstom dječje odjeće, a zatim i iz Muzeja za umjetnost i obrt gdje sam održala reviju s dvanaestero djece u sklopu izložbe “Orašar”. Bilo mi je nezamislivo da mala djeca sterilno hodaju po pisti, pa sam zamolila baletnu pedagoginju, divnu Desanku Virant, da ih malo “upleše i uigra”, tako da je to izgledalo doslovce kao dječja igra. Čak sam uspjela da u MUO pada snijeg!
Danas fokus više nije na couture dječjoj odjeći, mi smo premalo tržište za to, tako da su moji klijenti svi, od 0 do 99 godina, bez iznimke. Uglavnom su to žene koje znaju što žele i kojima je bitna kvaliteta i izrada. K meni dolaze po odjeću koju nigdje neće moći kupiti, koja se radi samo za njih, po njihovim mjerama i u kojoj će se osjećati spektakularno. Takoreći custom made design.
Radim onako kako se nekad radilo, ne koristim digitalizaciju, svaki kroj konstruiram od nule na ogromnim papirima, sa šestarima, krivuljarima, metrom i kalkulatorom. Konstrukcija kroja je vrlo slična arhitekturi, kao da projektirate kuću za nečije tijelo. Za zahtjevne konstrukcije radim prototipe u žutici i nikada nisam napravila dvije iste haljine.
Česta ste gošća naše street style rubrike i uvijek rado pozirate našem fotografu Goranu Čižmešiji. Ipak, svojim se kombinacijama izdvajate u moru street stylea. Kakve su reakcije drugih? Kako vi komentirate današnje trendove?
Trendove ne pratim. Niti znam što je ‘u trendu’ niti me to zanima. Ono što me zanima je nešto što se zove kultura odijevanja. Odjeća je neverbalno sredstvo komunikacije i pristupam joj kao sociološkom i artističkom fenomenu. Jako puno toga možete saznati o nekome na osnovu njegove odjeće i pri tom ne mislim uopće na njegov materijalni status.
Velika je razlika između stila s jedne strane i trenda i mode s druge. Stil je ono što jeste, s čim se rodite, što s godinama razvijate i brusite, vaš način života, svjetonazor, pogled na svijet, prioriteti i ne možete ga ni kupiti ni prodati.
Trend i moda su biznis, tvornice novca koje danas zgrću enormno bogatstvo na bogatim ljudima bez stila i tzv. influencerima koji čovječanstvo pretvaraju u klonove. Svrha dizajniranja odjeće je da naglasi osobnost onoga tko je nosi, nikako obratno! Vi nosite odjeću, ne ona vas. Pokojni barba Pilica imao je stoput više stila kad je navečer isplovljavao baciti mreže na malom otoku gdje ljetujem od većine trendsetera sa špice i kojekakvih evenata.
Danas je to otišlo u krajnost, sve je na prvu loptu, nema promišljanja, trendovi se konzumiraju bez kriterija i stvaraju vojske hiperseksualiziranih djevojaka koje nažalost nisu svjesne da tom eksplicitnošću stvaraju kontraefekt.
Je li došao trenutak da se prestane s trendom i navikom nagomilavanja odjeće?
Kao netko tko zimi seli ljetnu garderobu, a ljeti zimsku u svoju nekadašnju djevojačku sobu kod roditelja jer u moj četiri metra dugačak ormar ne stane sve, odgovorno tvrdim - da! Vrijeme je da se riješimo te navike :))
Kakve odjevne kombinacije nosite ovog ljeta? Koji su odjevni komadi ili modni dodaci od kojih se ne odvajate?
Ovog ljeta nosim isto što i svakog ljeta - panama šešir, mornarsku majicu i espadrile. To je moja ‘ljetna uniforma’. Za bilo što više od toga vrućina ubije svaku moju ambiciju u samom startu. Ljeto je samo po sebi ‘najglasnije’ godišnje doba, da se tako izrazim. Sve je ljeti preintenzivno, prenaglašeno, u krajnostima. Tako da ljetu ne treba dodataka, ni modnih ni ikakvih. Sol u kosi, pjege na nosu i osmijeh od uha do uha - i što god na sebe stavite, izgledat ćete sjajno! :))
Koji vam je komad omiljen u ormaru i postoji li nešto što nikad ne biste odjenuli? Koji je najbolji modni savjet kojeg ste dobili?
Prije nekoliko godina prijateljica mi je poklonila kratku pelerinu od crnog nerca koja je pripadala njenoj praprateti, barunici Klobučar, stara je preko sto godina (pelerina, ne prateta :)). Stoji u mom ormaru zamotana u pamučnu plahtu i povremeno ju izvadim samo da joj se divim. To je ujedno i nešto što nikad ne bih obukla jer se bojim da bi se raspala. A tome dodajem i cipele na platformu i bilo što s uzorkom flore i faune. Ne volim odjeću s uzorcima, pogotovo ne agresivnim. Ali boje obožavam!
Najbolji modni savjet koji sam dobila je “Gledaj, slušaj, uči i čitaj! Po odijelu te dočekuju, a po pameti se opraštaju s tobom...”
Što vam je kod odjeće najvažnije - praktičnost, funkcionalnost, estetika...? Imate li omiljene brendove, gdje crpite inspiraciju?
Lagala bih kad bih rekla da mi estetika nije imperativ. Uvijek ću prije odabrati nešto što mi je lijepo u odnosu na nešto što je praktično, lako za održavanje, nepoderivo i - ružno. Spoj estetike i funkcionalnosti je ono na čemu nastojim, i u odijevanju i u uređenju životnog prostora.
Oduvijek sam htjela imati crnu kupaonicu s crno bijelim pločicama na podu. Svi su mi govorili ‘nemoj to, vidjet će ti se trag od svake kapljice vode, to je teško održavati, napravit ćeš od kupaonice krematorij...’ Danas imam takvu kupaonicu. I perem pločice svaki dan. I nije mi teško. Jer mi je divna! Svatko od nas ima neke svoje prioritete, meni je to estetika. Inspiracija mi je život kao takav, obožavam promatrati sve oko sebe. Idem ulicom, gledam fasade, arhitekturu, način na koji se moderno uklapa u tradicionalno, gledam sjene i njihovu moć da od u prvi mah običnog kadra naprave čudo. I onda te svoje impresije pokušavam transponirati u tkaninu kombinirajući strukture, konstrukciju, transparentnost.
Tkanina mi je najveća inspiracija, kako pada, kako se nabire, kako se giba i presijava u pokretu. Čim vidim tkaninu i probam je pod rukom znam što ću od nje napraviti.
Nemam neki omiljeni brend, ali se divim radu nekih dizajnera. Japanci su apsolutno na vrhu u smislu konstrukcije i dekonstrukcije kroja. Issey Miyake, Yamamoto, Junya Watanabe i Rei Kawakubo za mene su apsolutni dizajnerski genijalci. Imaju potpuno drugačiji pristup konstrukciji, njihova estetika izlazi iz inteligentnog načina građenja odjevnog predmeta i maksimalnog iskorištavanja tradicije origamija i kimona. Ono što na osobi izgleda kao vrhunski couture, kad se skine ispadne savršena kružnica ili kvadrat s otvorima za glavu i ruke na pravim mjestima. Oni su doslovce kao Antuntun, konstruiraju sako počevši s, karikiram, rupicom za gumb. I to izgleda fantastično! Volim i Haider Ackermanna i još neke, manje poznate dizajnere. Mogu provesti sate i sate gledajući njihove modele i revije.
Kako osmišljavate kombinacije? Čime se inspirirate, znate li svako jutro što ćete odjenuti ili ipak neko vrijeme provodite pred ormarom?
Ne razmišljam što ću odjenuti, oblačim se onako kako se taj dan osjećam. Imam neke svoje kombinacije, znam što s čim ide, što mi stoji, a što ne, pa kombiniram. Moje odijevanje ne traje duže od 5 do 7 minuta, zimi 10. Strašno volim tzv. dandy stil koji se oslanja na mušku modu.
Općenito, muško odijevanje mi je zanimljivije od ženskog jer je ograničeno, nema toliko manevarskog prostora i s tri do četiri odjevna komada možete postići estetski vrh ili fijasko, ovisno o načinu kombiniranja, izboru tkanine i kroju. Nema dekoracija i kićenja, sve je funkcionalno i naglasak je na detaljima. “U detalju je Bog” rekao je van der Rohe i bio je u pravu. Ja vam ne mogu opisati tu sreću kad na najklasičnijem crnom smokingu vidim jednu jarko žutu rupicu za gumb na rukavu. Prizor tog ‘incidenta’ mene drži danima. I jedva čekam da dođem u neke godine i nabavim si crni štap od ebanovine, to mi je strašno elegantno.
Zato ne kupujem Vogue ni slične modne magazine, ali sam pretplaćena na The Rake i Gentleman’s gazette. Kod ženskog odijevanja je to puno lakše, mogućnosti su beskrajne.
Naišla sam na jedan članak u kojem ste podijelili savjete za muško poslovno odijevanje - kako komentirate poslovni stil muškaraca na zagrebačkim ulicama?
U tom članku sam rekla sve što mislim o tom ‘poslovnom stilu’ koji je sve samo ne stil. Korporacije propisuju neki dress code za svoje zaposlenike potpuno zanemarujući činjenicu da ljudi nisu svi isti, pa onda ne mogu ni izgledati isto. Po meni su to uniforme, ne odijela. I na većini tih poslovnjaka se vidi da oni to odijelo i kravatu nose zato što moraju, ne zato što žele.
Klasično muško odijevanje ima neka svoja pravila i da ih takvo odijevanje zanima i da im je blisko, znali bi ih. Ovako imamo friško diplomirane ekonomiste i IT-jevce koji do jučer nisu izlazili iz starki i Pink Floyd majice (i to u najboljem slučaju), a danas hodaju gradom s aktovkama i kravatama i ostavljaju dojam kao da su u koritu, a ne u odijelu. Kapitalizam nažalost ubija kreativnost i individualnost, u svakom smislu, ne samo odjevnom.
*Članak je izvorno objavljen 16. srpnja 2021.