Sve sam isplanirala još kao klinka i jednostavno sam znala kako ću biti uspješna u „odraslosti“. Planirala sam postati vitka poslovna žena koju će uvijek krasiti slap svilene kose i bijela dolčevita koja na rubu neće imati fleke od pudera. Ruke će mi krasiti diskretan nakit i svježa manikura. Bit ću jedna od onih žena kojoj uvijek ostane hrane na tanjuru i koja izgovora „ne mogu više ni zalogaja”.
Stražnjica će mi biti malena i prćasta. Na sastancima ću rasturati, iako sam noć prije s frendicama rasturala koktele. Živjet ću u prostranom stanu koji će uvijek biti čist i spreman primiti nenajavljene goste. Obilazit ću sva kul mjesta u gradu i slati ljudima one zračne puse koje sam vidjela na filmu. Bit ću organizirana i svaki dan na poslu obaviti sve zacrtane zadatke. Navečer ću na vješalici pripremiti odjeću za idući dan. Bit ću emocionalno uravnotežena i poznata po širokom osmijehu. Kuhat ću zdravu hranu, a u kući neće biti grickalica.
Obožavat ću vježbanje i kombinirati boks, pilates i jogu, tako da mi nikad ne dosade. Nakon napornog dana na poslu, obući ću slatki top i tajice te se zaputiti na trčanje kvartom. I tako će kao rukom obrisan nestati sav stres nakupljen na poslu. Frižider će uvijek biti savršeno složen s redovima uredno poredanog voća i povrća. Neću biti ovisna o slatkom, ali ako se ikad zaželim, narezat ću malo voća i uzeti šaku badema. Meni dovoljno! Prije spavanja čitat će se stručna literatura i usavršavati se jer nije bitno samo tijelo. Vikendom ću obilaziti muzeje, a navečer odlaziti u kazalište. Ten će mi biti čist, obrve besprijekorno počupane, a šminka uvijek na mjestu. E, da, i imat ću visokog crnog frajera!
Ambiciozan je to bio plan, a ovo je realnost:
Svakako nisam postala vitka žena, ali mogu se namjestit da na fotki da izgledam donekle vitko. I to je nešto. Kosu imam, ali daleko je od svilenog slapa, a često se nađem kako perem samo šiške nad kadom. Ali barem mogu reći kako sam uspjela što se tiče bijelih dolčevita koje stvarno nosim bez ikakvih tragova pudera. Nažalost to ne vrijedi i za fleke od šalše. Ruke nisam okitila nakitom, jer često otiču, pa da prstenje ne bi morala skidati kombinirkama. Manikuru imam, ali ne uvijek na svim noktima istovremeno.
Jesam, postala sam žena kojoj uvijek ostane hrane na tanjuru i govori “ne mogu više ni zalogaja”, ali i žena koja onda dođe doma i satare burek s jogurtom. Umjesto planirane stražnjice, imam guzicu. Na sastancima rasturam samo ako radim kao konj, a zadnji koktel s frendicama popila sam 2014.. Živim u stanu s respektabilnim brojem razbacanih cipela, a ako nenajavljeni gosti pozvone, ugasim svjetlo i u tišini čekam da odu. Ne obilazim kul mjesta u gradu, a zračne puse izbjegavam pod svaku cijenu. Na poslu nisam kraljica organizacije, ali sam kraljica dnevnih gableca. Odjeću ne pripremam dan prije, već smišljam što obući ujutro prije posla. Ključni odjevni predmet često je u košari za prljavi veš, što rezultira emocionalnom neuravnoteženošću. Ne kuham si zdravu hranu, ali ne kuham si ni nezdravu. Jednostavno ne kuham. Ne kombiniram boks, pilates i jogu, ali prilično vješto kombiniram paštetu od tune, majonezu i kruh. Ne trčim po kvartu nakon posla. Ne treba mi da me navečer presretne neki manijak, hvala lijepa!
Slatki top i tajice za jogging imam, jedino nisam sigurna gdje su točno. Frižider je daleko od složenog, ali u njemu su barem uvijek uredno poredane pive. Kad se zaželim slatkog, jedem sladoled od jagode. Je l' se to broji kao voće? Prije spavanja ništa od čitanja stručne literature, ali ima puno duhovitog dopisivanja s frendicama. Vikendom umjesto muzeja, obilazim kauč, a navečer umjesto u kazalište, odlazim u krevet. Obrve mi nisu savršeno počupane, ali to je bar sada u trendu. Šminka mi je na mjestu, i to uvijek na istom mjestu - u ladici ispod lavaboa.
Nemam čak ni visokog crnog tipa, nego visokog plavog frajera. Baš ništa nije ispalo po planu! Svakako nisam postala odrasla osoba kakva sam planirala biti, ali postala sam osoba kakva zaista jesam. Mislim da mi je onaj plan ionako bio šupalj, jer sumnjam da se žena koja jede samo voće i bademe široko osmjehuje ekipi u gradu. Stručna literatura možda bilda mozak, ali ne čini ništa za duh. Ne treba meni ni nakit, jer radije se kitim uspjehom na poslu. A ako oni ponekad i izostanu, nema toga što neće riješiti malo sladoleda od jagode. Kuhanje se uvijek može naučiti, a ni fleke od šalše nije nemoguće oprati.
Dobro je i to što bježim od „zračnih“ pusa i vjerujem samo u one koje doista dosegnu metu. Život se jednostavno ne odvija uvijek po planu, nego se događa i mimo naših želja i ciljeva. Zbog silnih planova, želja i holivudskih filmova, stvorili smo sliku nečijeg idealnog života i zato ponekad osjećamo da smo podbacili. Ali onda se jednog dana probudimo kraj neplaniranog plavog tipa i shvatimo da je sve ispalo baš onako kako je trebalo.