Tjedni mode već dekadama su ultimativni način predstavljanja revija – danas svaka država ima svoj tjedan mode, no i dalje scenom vladaju četiri velika. New York, London, Milano i Pariz održavaju se dva puta godišnje (veljača – ožujak i rujan – listopad) te predstavljaju kolekcije za sezone proljeće – ljeto i jesen – zima.
Prvi službeni tjedan mode održan je u New Yorku, 19. srpnja 1943., čime su lokalni trgovci odlučili ponuditi kupcima alternativu francuskoj modi, jer u vrijeme Drugog svjetskog rata u Europi njihovi krojači nisu mogli putovati u Pariz po nove ideje. Naime, francuska je moda i onda vladala svjetskim stilovima, no ipak je prvi organizirani tjedan mode održan u SAD-u. S vremenom kreću ostali – milanski tjedan mode osnovala je Talijanska gospodarska komora 1958.
Pariški počinje 1973. u okviru Fédération Française de la Couture, a londonski je predstavio British Fashion Council 1984. Iako te ključne organizacije i dalje organiziraju glavne revije, u svim tim gradovima danas postoje neovisna događanja i producenti te je to postao pogon za slične sajmove i sklapanja poslova. Ovdje možete primijetiti kako zapravo tjedne mode rade krovne organizacije koje potiču državne institucije, a ne privatni biznismeni, što nama zapravo nedostaje – službena organizacija. Jer, prvenstveno, treba shvatiti da je moda biznis, a ne tamo neka odjeća. Moda u svijetu okreće milijarde i milijune eura, dolara, funti, što su u spomenutim gradovima i državama shvatili odavno. Naime, ne hodamo okolo goli, već trošimo brdo love na odijevanje, a ako sve to kupujemo kod kuće, dajemo podršku domaćim autorima. I svima je bolje. To je jedan od bitnih razloga zašto su te države postale modne velesile. Za scenu modnih revija i tog koncepta ključan je dizajner koji je također shvatio ekonomsku stranu kupovanja odjeće.
Naime, Charles Frederick Worth, poznat kao otac moderne visoke mode – zaslužan je za revijski koncept predstavljanja novih kreacija. Taj Britanac koji je živio i radio u Parizu tijekom 19. stoljeća bio je vrlo uspješan dizajner te je šivao samo za klijentelu duboka džepa. Kuću visoke mode otvorio je 1858. godine te iz praktičnih i logičnih razloga odlučio predstavljati haljine na djevojkama, a ne na lutkama. No, u početku nije bio previše shvaćen te je njegov prvi model bila njegova supruga. Shvatio je da je odjeća ipak ljepša kad se kreće te kad je na živom tijelu. Taj moment zauvijek je promijenio svijet mode i prezentacije.
Danas, pola stoljeća nakon prvog pariškog tjedna mode, taj grad i dalje je vladar svjetskih stilova. Da bi spektakl bio veći, brendovi poput Diora, Chanela i Louis Vuittona svake sezone imaju neku novu lokaciju, grandioznu i veličanstvenu. Milijuni se ovdje troše – riječ je o velikom biznisu. I dok je Pariz najglamurozniji, svaki grad i tjedan mode ima svoj specifičan karakter. Londonski je poznat po buntu, britanskoj tradiciji i punku, Milano je finoća kože i prirodnih materijala te raznih inovacija, New York je klasika i praktična, ženstvena nosivost. Dakle, Pariz je zadnji i najglamurozniji, čak ih ni pandemija ni digitalna revolucija nisu ugasili.
Naime, revija je i dalje jedan od najboljih koncepata za predstavljanje, to nije samo show već i druženje, sklapanje poslova, stoga je tjedan mode definitivno tu da ostane. Osim osnovnog tjedna mode, koji se održava dvaput godišnje, tu su i cruise kolekcije za odmor i putovanja. Uz četiri najvažnija, diljem svijeta održavaju se i manji tjedni mode koji mogu biti tematski, prilagođeni lokaciji – pa tako Miami ima Swim Week, dok tjedan mode u Bangaloreu prikazuje svečanu odjeću i onu za mladenke. Godinama je tjedan mode bio sezonu unaprijed, no novije vrijeme sve više ima prodajnih revija. U sklopu njih moguće je odmah kupiti odjeću te time podržati održivi modni dizajn. Iako se koncept pomalo mijenjao, svako malo tjedan mode prođe kroz renesansu te dokaže svoju kvalitetu i raznolikost forme, zbog čega ga cijeni zapravo većina bitnih svjetskih brendova.