Relativno nedavno imali smo doma veliko pospremanje, a pošto moja mala voli čuvati robu, nabasala sam na neke Maks stvari:
- Bilo je kod nas u osamdesetima dobrih butika – priča mi mama - ali ja sam uvijek tražila ono nešto posebno. To sam uglavnom pronalazila kod Maksice, ona je imala robu s posebnim detaljima, bilo da se radilo o kroju, modelu ili cjelokupnom izgledu.
O da, sjećam se palete tih nijansi - divni tonovi konjaka, zagasito bordo, tamno zelene... Bluze s ruskom kragnom, kardigani na jednostruko kopčanje, fluidne maxi suknje.
Nasljednica butika Maks, Saša Maksimilijanović koja i danas vodi biznis, sjeća se kako su čak pokrenuli i neke trendove.
- Odrasla sam u butiku i u radionici Maksa, a u to vrijeme bili smo među prvima u gradu. Oduvijek smo bili posebni, inovativni i drugačiji i nudili modele koje se do tada u Zagrebu nisu mogli naći. Čak smo prvi počeli raditi odjeću u crnoj boji i pokrenuli trend nošenja crne
Bilo je to doba volumena, pa zapravo stvari koje mama čuva djeluju tako moderno! Usred slaganja prisjetila sam se šetnji centrom... Oduševilo me, kao djevojčicu, kad sam u Gundulićevoj po prvi puta vidjela butik – Duda. Gle, moje ime! Zapravo je to bio jedan od dućana gdje ideš po dobru kožnatu torbu. Izlog je uvijek bio super sređen, mogao si stati i diviti se. I dan, danas kad tamo prođem, bacim pogled i sjetim se, sve mi je jasnije kako je lijepo šetati ulicama djetinjstva...
Nakon Dude, dame su išle u Bačani, smješten u istoj ulici, po cipele, klasične kožnate salonke. Po haljine i drugačije krojeve cure i žene odlazile su u Vlašku u Tradate (i danas su na istoj lokaciji!). Nekad je butik vodila mama Mira Alpeza, a danas kćer Martina koja je, kao i Saša, doslovno odrasla u butiku.
Najviše voli kad joj dođe neka mama i veli da je i njezina mama kupovala u Tradateu, a da sad ona kupuje vlastitoj kćerki! Martina priča:
Imati butik i baviti se modom prije tridesetak godina značilo je biti prije svega biti poslovno kreativan jer su izvori za nabavku materijala bili ograničeni, pa smo se snalazili na razne načine. A opet, bila su to divna vremena za imati butik jer su bile i drugačije navike odlaska u šoping. Nerijetko se znalo dogoditi u petak popodne da curke doslovno čekaju da im majica ili haljina “izađe” ispod mašine kako bi ju obukle za izlazak tu večer
Odijevali su i grupu Riva! Emilija Kokić i njezin bend pobijedili su na Eurosongu davne 1989. godine, a Tradate im je osmislio styling. Martina nastavlja:
Ja sam cijeli život provela među krpicama, koncima, škarama i bilo je potpuno prirodno nastaviti u tom smjeru. Moje cure koje rade u butiku već xy godina meni su pričale priče dok sam bila mala. A danas ih pričaju mojoj kćerkici. Tako da nam je jako bitna ta tradicija, granice poslovnih odnosa su se usput negdje izgubile i stvarno možemo reci da smo obitelj prije nego bilo što drugo. Znam da se samo timskim radom mogu raditi dobre stvari, to su pravila koja se ne mijenjaju, vrijedila su osamdesetih, a vrijede i danas!
Uglavnom su butici bili u centru, no jedan od njih, butik Grete Gudelj koja je aktivna i danas, smjestio se u to vrijeme na Jarunu (danas je u Gundulićevoj):
Imali smo prekrasan butik od 80 kvadrata, sav u staklu i sa crno-bijelim, jako modernim detaljima. Ja sam svaku subotu išla u Graz ili Padovu ili Trst po najfinije materijale, svilu, taft, kašmire, divne vune... Kod nas u butiku Greta odijevali su se poznati i TV lica, i to ne samo radi dizajna, već i vrhunskih materijala, a to mi je uvijek bilo i ostalo najvažnije. Kod nas nema poliestera!
Još jedan brend koji postoji i dan danas je Keti Balogh u Radićevoj, koja je i dan, danas jedno od prepoznatljivih imena u gradu. Njezine kreacije nosile su televizijske voditeljice i žene koje su tražile nešto posebno, dotjerano ručnim radom. Malo dalje od Keti bilo je nešto sasvim drugačije: A-Propos, butik za MTV generaciju opsjednutu video spotovima, jer glazba je u to vrijeme oblikovala totalni imidž. Naime, kad nemaš Internet, jedini pogled u svijet zabave je – MTV. Hit krojeve ekipa je kupovala i u Valentinu u Maksimirskoj. Cijene su bile pristupačne, a odjeća nosiva, cool, brdo trapera... da stvar bude bolja, odjeća je imala našiveni V koji je, naravno, podsjećao na istoimenu talijansku modnu kuću.
Za razliku od Valentina, u Natašu, butik bračnog para Muhić, dolazila je finija ekipa, željna klasike i elegancije. Općenito, prije se drugačije kupovalo jer su dame razmišljale o kombiniranju prije shoppinga. Nosilo se i po više sezona!
Prolaz Balkan iliti Miškecov prolaz iliti prolaz sestara Baković, ovisno kako ga zovete... imao je jedan poseban butik, tamo sam uvijek stala kad bih prolazila s mamom: Matei je imao posebnu robu, elegantnu, djelovao je kao neki strani brend. Meni je uvijek nekako bio wow. Zamislite glamur iz Dinastije, e to je to.
U dizajnerskom smislu poznat je bio i Rikard Gumzej, njegov je prepoznatljiv butik, u kojemu su se odijevale zvijezde tog doba, bio kod Trga, u pasažu Ilice 1. Inače, taj je pasaž bio u to vrijeme puno atraktivniji, butici i bircevi držali su to mjesto puno življim i veselijim, danas kad tamo prođem, jer nemam kišobran ili se sakrivam od vjetra, jedva čekam da izađem van. Tko bi rekao, a u samom je centru.
Bilo je tu još dragulja: MR X u Petrinjskoj imao je muške klasične sakoe i finiju odjeću, dok je Branimir u Vlaškoj nudio jednostavne haljine i poslovni stil. U istoj ulici nalazio se i hit butik Scorpion koji se furao na talijanski stil, po ne tako visokim cijenama. Apsolutno go-to mjesto za sve koji su željeli biti chic! Ta je Vlaška, sve do Kvatrića, u to doba bila puna zanimljivih prostora – u jednoj od veža sakrio se i butik Best, s neobično kreativnim asortimanom, šarenom robom i općenito zanimljivom ponudom s OK cijenama.
U to je doba, naime, ponuda bila uglavnom nosiva, klasična, umjerena, pa su butici poput Besta iskakali na modnoj mapi Zagreba. Naprosto, nije se kupovalo luđački kao danas, jer ljudi su nosili iste komade sezonama, ako ne i godinama. I baš zato, ako imate nešto iz osamdesetih, čuvajte je, jer je to onaj autentičan vintage chic!
Klasična je odijela nudio u Vlaškoj Branimir Hundić, kod njega su sve za posao i svakodnevicu mogli pronaći poslovnjaci i oni koji tako žele izgledati, dok su žene rado navraćale u Lineu Exclusive po večernje stvari i haljine za posebne trenutke. Uglavnom su butike otvarali obrtnici, a jedina vlasnica butika i ujedno članica Udruženja likovnih umjetnika ULUPUH, bila je Nada Kaić, čiji se prostor nalazio u blizini Britanca.