Tek sada, dok pišem ovaj tekst, shvaćam koliko je zapravo mjeseci prošlo otkako sam se preselila iz Hrvatske u Njemačku. Nedugo nakon što sam magistirala eksperimentalnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, kupila sam kartu, tada, u jednom smjeru i započela novo poglavlje života van granica Lijepe naše. Dobila sam posao u firmi u Freiburgu, radim kao Field Application Specialist i uspjela sam spojiti biologiju i marketing.
Freiburg sam prvi puta posjetila u ožujku 2016. godine i nije nam dugo trebalo da se zavolimo. Volim ga zvati "malenim Parizom" jer dosta pariškog štiha nosi u sebi i više nisam sigurna je li to samo zato što u svakom gradu kojega posjetim tražim ono nesto pariško ili je zaista tako. Ovaj pitoreskni gradić smješten je u najsunčanijem dijelu Njemačke, prepun je detalja i imate osjećaj da vam je Europa na dlanu. Sve je blizu i sve je dostupno. Zbog blizine Francuske često umjesto "Guten Morgen" čujete "bonjour" ili "merci" umjesto "Danke", a zbog velikog broja turista, posebno onih iz Španjolske i Italije na trenutke zaboravite da zapravo šetate ulicama njemačkog grada.
Freiburg je pravi studentski, kozmopolitski grad, smješten na samoj tromeđi Njemačke, Francuske i Švicarske u najsunčanijem dijelu Njemačke, koji ovdje zovu "njemačka Toskana". Može se pohvaliti s jednim od najstarijih sveučilista u Njemačkoj, Albert Ludwig Universität, osnovanim 1457. godine. Ima 11 fakulteta i vise od 80 smjerova. Freiburška je katedrala (Münster) sa svojim gotičkim zvonikom, visokim 116 metara zaštitni simbol grada, a Münsterplatz je najveći trg u središtu grada i tu se nalazi i Muzej povijesti grada. U blizini je i vidikovac Schlossberg s preslatkim restoranom i wine barom pa je pravi gušt uz čašu finog vina nakon radnog dana promatrati zalazak sunca malo dalje od gradske vreve.
Ako želite uživati u lijepom pogledu na Freiburg, a ostati u samom centru grada, onda je restoran i bar Skajo moja topla preporuka. Naravno, ovo nisu jedini dijelovi Freiburga vrijedni pažnje, ali bojim se da bi se ovaj tekst pretvorio u vodič za turiste, pa je najbolje da se ovdje zaustavim.
S obzirom na to da sam zbog posla često na putu i da na prste mogu nabrojati vikende koje sam provela u Freiburgu, mogu slobodno reći da sam i ja još uvijek u procesu istraživanja grada. Šetam ulicama, tražim netipična turistička mjesta, zaobilazim gužve i pokušavam upoznati način života ljudi ovdje. Preko tjedna se radi, kafići i restorani puni su samo u vrijeme pauze za ručak, ali se zato vikendima čeka u redu za slobodan stol. Ovdje se ne zna za klasičnu subotnju špicu, odlazi se u obližnje gradove, istražuju se nova mjesta, odlazi se u prirodu, na jezera, a turisti okupiraju grad. Kako me nikada nisu bas previše privlačili izleti u prirodu, slobodnu subotu ili nedjelju volim provesti u obližnjem Strasbourgu.
Freiburg je prepun malenih restorana, a kafići su zapravo spoj pekarnice ili slastičarne i kafića jer se ovdje popodnevne kave obavezno ispijaju uz nešto slatko na stolu, na što se, moram priznati, jako brzo naviknuti. Slobodne trenutke u Freiburgu uglavnom provodim u staroj jezgri grada jer sam zaljubljenik u arhitekturu, detalje i preslatke kutke s malenim "no-name" i vintage trgovinama. Šetam ulicama, promatram ljude, ispijam kave i učim jezik, a neke meni drage trenutke zaustavim jednim klikom kamere. Ljudi su jako pristupačni i otvoreni. Beskrajno praktični. Uvijek spremni pomoći. Biciklisti su ovdje zakon. Svi su na biciklima, bez obzira bilo sunce ili kiša, 35 stupnjeva ili -10. Moda je u ovom dijelu Njemačke nepoznanica, a ruksaci su "must have", svi ih nose i uvijek su spremni na sve vremenske uvjete.
Nije mi dugo trebalo da se prilagodim. Jako sam se dobro snašla ovdje i ne osjećam se kao stranac. Zadovoljna sam kako se sve odvilo otkako sam se preselila iz Hrvatske. Vrlo su organizirano društvo i stilom života dosta drugačiji od nas Hrvata. Moram priznati da nisam previše nostalgična jer znam da se mogu vratiti kada god poželim, makar i na vikend, tako da mi trenutno samo nedostaju moji prijatelji iz Hrvatske. Teško je reći koliko dugo ostajem na ovoj adresi. Zasada o povratku u Hrvatsku ne razmišljam, a koliko ću se zadrzati u Freiburgu, ne znam. Svašta mi se mota po glavi. Puno je tu planova, puno je tu želja. Puno je tu ljubavi prema poslu koji radim, truda i želje za ići naprijed. Ono u što sam sada najsigurnija je da želim maksimalno uživati u putovanjima, izvući najbolje iz onoga sto mi se nudi i biti zadovoljna onime što imam, a gdje će me put odvesti, to ću tek vidjeti. Moje je samo da se prilagodim situaciji u kojoj se nađem i maksimalno uživam.