Moda & feminizam: Kako je moda utjecala na emancipaciju i ravnopravnost žena

Iako je danas bijelo odijelo znak elegancije, naročito ljeti kad želimo što laganiji i svjetliji outfit, ovaj danas svakodnevni komplet ima snažno značenje i poziciju u svijetu borbe za ženska prava. Jer moda je uvijek, kao sredstvo komunikacije, sudjelovala i imala značajnu ulogu u isticanju određenih ciljeva, mišljenja te odavala moćnu poruku. Upravo je ta čisto bijela kombinacija započela žensku priču koja je u ovih nešto više od stotinjak godina pokrenula svijet. Sufražetkinje, one koje su se borile za pravo žene da glasa, uvele su znakove raspoznavanja po bojama – ljubičasta je značila odanost i ponos, zelena je bila za nadu, bijela za čistoću. Ujedno je bijela bila rezervirana i predviđena za formalna događanja.

Upravo njihova imena danas spominjemo s divljenjem – nacionalno udruženje američkih sufražetkinja osnovale su Elizabeth Cady Stanton i Susan B. Anthony, a onda su se američkom pridružile Lucy Stone i Julia Ward Howe, kao ključne osobe u organizaciji. U to vrijeme, u drugoj polovici 19. stoljeća, položaj žene u društvu bio je nezamislivo drugačiji, a ove su dame pokrenule promjene koje će korjenito unaprijediti sliku svijeta. Naravno da su se odijevale drugačije, i danas je poznato ime Amelie Bloomer, koja je osmislila nepisano pravilo stilske formule nove žene – nosila je tuniku preko vrećastih hlača. Naravno, viktorijansko doba ženu je stavljalo na pijedestal ljepote, no tu je njezinoj ikoni bio kraj. Kad je odjenula hlače, još jedan element koji danas shvaćamo tako banalno, Amelie je zagrebla u „opasno“ područje odjevnih elemenata koji su do onda bili rezervirani isključivo za muškarce. Naravno da su se ostale priključile, bila je to ne samo osobna sloboda, već i otkrivanje prava na nošenje onoga što ona poželi. Spomenute dame posadile su ono što će kasnije postati standard u odijevanju te općeprihvaćena situacija u društvu.

Naravno da su odjeću koristile ne samo radi međusobne neverbalne komunikacije, već i da budu primijećene kao drugačije, modernije, odlučne da promijene viziju žene kao ukrasa i domaćice. Jedna od prvih dizajnerica koja je imala sluha za ove promjene te i sama bila moderna ikona za ono doba je, naravno, slavna Coco Chanel koja je živjela hrabro, samostalno i za to vrijeme vrlo nekonvencionalno. Njezin osobni stil utjecao je na modu, baš kao i njezin rad te je i 1910. godine, kad je u Parizu otvorila svoj prvi dućan, otvorila vrata u konkretnu modnu revoluciju. Posuđivala je odjeću od svojih prijatelja i nije je smetalo odjenuti hlače i vestu, naprosto jer joj je tako bilo udobnije. Odbacila je, naravno, i korzet jer on je za nju bio predmet prošlosti, sputavajući komad koji steže i guši tijelo. 1. Svjetski rat, naravno, mijenja sve i kad su muškarci otišli na frontu, žene su ostale raditi i muške poslove, stoga su i same posvuda posezale za udobnijim krojevima.

Došle su dvadesete i po prvi puta dame su skratile kosu i krenule se šminkati u javnosti, jer do onda je crveni ruž u društvu bio pojam vulgarnosti. Samostalnost je bila u zraku, a atmosfera promjene zapljusnula je društvo koje se najednom našlo u sasvim drugačijem poretku. Do onda su žene već dobile pravo glasa te krenule gledati na vlastiti život kao na nešto svoje, iako su poslovi za njih bili rezervirani uglavnom u – kući, kuhinji i oko djece. Ipak, val je krenuo i nitko ga nije mogao zaustaviti, a najmanje konzervativni muškarci kojima to, naravno, nije pasalo. U tridesetima su ikone Hollywooda, glumice kojima se divimo i danas, bile spremne odbaciti haljine i suknje za odijela – imena koja obožavamo su Marlene Dietrich i Katharine Hepburn.

Osim Chanel, još je jedna dizajnerica utjecala na dame i to u pozitivnom, kreativnom i oslobađajućem smislu, ime joj je Elsa Schiaparelli. Talijanka Elsa i Francuskinja Coco nisu se baš voljele, bile su si konkurencija, iako su imale slične svjetonazore i pogled na modu kao na igru i slobodu. Kako je vrijeme prolazilo, dame su diljem svijeta krenule nositi drugačije suknje, skratile su ih do koljena, a do pedesetih moda je izgledala sasvim drugačije.

Iako, Dior je s New Lookom, krajem četrdesetih, u još jedno doba nakon rata, ženama predstavio starinski način odijevanja i raskošne široke suknje te utegnuti struk. Iako ga danas idealiziramo, činjenica je da je taj stil zapravo ženama vratio kao idealnu siluetu – onu utegnutu, koja je gotovo zahtijevala steznik ili korzet, a suknja je bila super široka, teška i napravljena od metara i metara materijala. Ipak, nisu si svi mogli priuštiti te tekstile, te bogate brokate i vune, stoga je ideja u masi ostala više kao vizija i elegantna inspiracija, a dame su nosile lagane strukirane suknje, klasičnog kroja.

Naravno da je i danas divno vidjeti neku vrstu krinoline ili široke suknje, no drugačije je kad je sloboda odijevanja pravo pojedinca, a drugačije kad je to obaveza, gotovo nepisani zakon koji ženu stavlja u točno definiranu ladicu iz koje ne smije mrdnuti. I dok su tako dame nosile svoje omiljene strukirane suknjice i spremale muževima večeru, propisno sređene i lijepe jer to im je bila uloga, desile su se šezdesete i mega promjena, snažna i moćna baš kao i ona u dvadesetima.

Do onda su dame prihvatile i traperice, još jedan do onda moment rezerviran za muški ormar. Novi je val zapljusnuo društvo, a Mary Quant je skratila minicu. Ipak, kako je više puta komentirala u intervjuima, mlade su joj cure dolazile i same molile da skrati još više i više. Na kraju su došle do mikro minice. Najednom su žene diljem svijeta otkrivale noge, dok je samo 60 godina ranije u društvu bilo nezamislivo i sramotno pokazati – gležanj. Jedna od modela koja je nosila kreacije s potpisom Quant bila je i slavna Twiggy, mršavica i danas poznata po svojoj neobično snažnoj ulozi koja je promijenila ideal ljepote u svijetu.

Konačno je došlo konkretno nestajanje između odjeće žene i muškarca, kad je genijalni Yves Saint Laurent 1966. godine predstavio Smoking kolekciju za žene. Bila je to tipično muška odjeća koja je na ženi na neki novi način ipak djelovala – super seksi.

Dokazao je da ženstvenost nisu suknja i bluzica, već da ona ima mnoštvo oblika i okvira. Bio je to prvi power suit za žene. Sličan dizajn u to vrijeme imala je i Anne Klein, također autorica power odijela, koje je damama dalo okvir za otkrivanje modernih ideja i stavova. Stižu sedamdesete, vrijeme disko groznice i hipija, koji su još jednom potpuno porušili konzervativna pravila u društvu. Sredinom dekade Diane Von Furstenberg predstavlja super praktičnu wrap-dress, haljinu koja je i danas legenda, a u to vrijeme bila je revolucionaran, jednostavan prijedlog za dame modernih svjetonazora.

I dok su hipi cure odbacile grudnjak, barem na neko vrijeme, jer su smatrale da i on sputava, pojavio se ubrzo punk kao smjer koji je sam po sebi buntovan. Iako je ova supkultura imala za zadaću protiviti se sistemu i konceptu društva kakav i danas poznajemo, iznjedrio je Vivienne Westwood, iako je i ona bila u samim začecima tog smjera, damu koji još uvijek, u 21. stoljeću, smatramo naprednom i ponekad neshvaćenom. Iako sebe zove anti-feministicom te koristi elemente korzeta u kolekcijama, Vivienne konstantno ističe te ideje o slobodi ne samo odijevanja, već i življenja. Ikona stila na ovom području je i legendarna Grace Jones, koja je u sedamdesetima ponosno nosila odijela, otkrivajući androgini stil koji je postajao sve popularniji, kako se sloboda odijevanja naprosto proširila poput zaraze.

U osamdesetima se javljaju i konkretna radna mjesta za žene, one postaju direktorice, a Armani, Ralph Lauren i ekipa rade – ženska odijela. To su preuzeti krojevi iz muških kolekcija, no pojačana su ramena i blago je naglašen struk. No, zaposlene žene poželjele su romantiku te krenule kupovati bluze s mašnom. Bio je to novi power suit look, na njezin način, a Donna Karan vratila je u taj komplet i – suknju. Ipak, i ona je kao jedna od modernih ikona stilske scene, sudjelovala u tom kotaču praktičnosti te oduvijek smatrala kako žena ima pravo na udobnost i jednostavnost odijevanja.

U devedesetima grunge donosi unisex modnu simboliku, kao bunt nakon ekonomski glamuroznih osamdesetih te se pojavljuju pokreti kao Riot Grrrl. Moda ubrzo dobiva gender neutral karakter, što otvara još jedno novo stilsko područje. U novije vrijeme na ovom se području ističe Maria Grazia Chiuri, koju je toliko zasmetalo što su modni krugovi komentirali kako je ona prva žena na čelu kuće Dior, da je ona na prvoj kolekciji predstavila majice s porukom. – Svi smo mi feministi – pisalo je na majicama krajem 2016. godine, no cure su uz to nosile suknje s tilom, kao znak raznolikosti ženstvenosti.

I osim slogana i doslovnih rečenica, kreativnog i odijevanja po želji, i danas je ono s početka priče značajno. Bijelo odijelo nosila je Hilary Clinton, nosile su članice američkog Senata, nose dame u ključnim trenucima kad treba zastupati ženski glas jače i glasnije.

Jer, iako se čini kao da je sve ovdje, i gender neutral, i raznolikost i hlače svaki dan, činjenica je da borba za ženska prava traje i dalje, stoga će moda i u budućnosti biti glasna za naš glas, stav i bolju poziciju u ovom društvu koje, naročito na našem području, definitivno ima jedan „suptilan“ muški okvir.