Povećim prostorom suptilno se gibaju, ili su naslonjene na zid, poveće instalacije od tekstila, očita su dva potpisa koja zajedno tvore zanimljivu, dinamičku umjetničku sinergiju. No, detaljim razgledom, lako je uvidjeti da se radi i tehnikama koje zahtijevaju dugotrajan ručni rad te imaju korijen u tradiciji Hrvatske. Dizajneri tekstila Ela Leko i Leo Subanović potpisuju novi, kreativan projekt, zajedno izlažu no svako potpisuje vlastiti rad. Mentorica je izv. prof. art. Koraljka Kovač Dugandžić, sa Zavoda za dizajn tekstila i odjeće na Tekstilno-tehnološkom fakultetu.
- Moji su radovi krenuli iz inspiracije o peškirima, koji su tradicionalni hrvatski ručnici i te njihove forme u tkanju. Naime, tkani su na specifičan način te se uzorak na njima dobiva s potkom koja kao da lebdi na baznoj tkanini. Time formira te pravokutne oblike, koji sami stoje i onda sam to dalje gradio – izjavio je Leo Subanović.
Nakon toga je intervenirao raznim špagama te je time radovima dao 3D karakter, a neke forme ostavio plošnima.
- Taj proces dosta dugo traje, jer su radovi obamitani na filcu s kojim treba pažljivo raditi da se ne skupi i onda se treba prošiti punom dužinom, da ti konci ne padnu s filca. Nakon toga ih šijem u forme, sve radim ručno. Što se tiče boja, one mi dolaze proizvoljno, uzimam materijale koji su ne toliko atraktivni sami po sebi, nešto kao špage, vodilice, konce i slično te im dajem novi život – izjavio je Leo.
Od tih stvari mogu raditi i nešto uporabno, primjerice lampione ili pak ukrase na odjeći manjih dimenzija. Također, tekstil ovog tipa može postati inovativan oblik u prostoru, visoke estetske vrijednosti. Leo je nosio i zanimljivu kravatu, nastalu upravo tih ručnim tehnikama koje je koristio u većim radovima. To nam govori o tome da tehnike autori i umjetnici mogu zapravo koristiti na razne načine, jer kad nauče neku vještinu izrade, ona nema unaprijed definirane dimenzije, već se može primijeniti na materijalu po želji.
- Kao i kolega Subanović, studentica sam završne godine TTF-a, smjer dizajn tekstila. Trenutačno sam u fazi trokuta, uzimam materijal koji dekonstruiram do kraja i onda ga ponovno spajam. Koristim materijal za tapeciranje, umjetnu kožu i baršun, radim kombinacije s bojama i onda sve to zajedno prošivam u nekakvu organsku formu. Radim tapiserije od kojih sam napravila lebdeće tekstilne instalacije. One zauzimaju određeni prostor i imaju 3D forme – rekla nam je Ela Leko.
Autori su dizajneri tekstila, ističu kako na TTF-u njihova obuka kreće od samog vlakna te se nastavlja kroz dizajn i izradu finalnog predmeta.
Leo i Ela zajedno nastupaju, no svaki ima svoje radove. Naime, krenuli su se zajedno prijavljivati i nekako kliknuli.
- Proveli smo jedan semestar na Erasmus programu u Poljskoj na njihovoj akademiji, program eksperimentalni tekstil. Radili smo s papirom te od toga napravili instalacije. To je također bila suradnja između njihove akademije i tamošnjeg Prirodoslovnog muzeja. Ti radovi koje smo tamo napravili prisutni su i na ovoj izložbi, no ujedno će uskoro biti predstavljeni upravo u tom Prirodoslovnom muzeju – navela je Ela.
Plan im je dalje prijavljivati izložbe, natječaje i nove radove.
- Mi zapravo imamo potrebu stalno nešto izrađivati, stalno od njega nešto oblikovati. Ljudima je blizak tekstil, on im je svojstven. No, kao autori, otvoreni smo za sve, jer tekstil je takav, može biti i slika i skulptura i produkt ili neki manji detalj - naveo je Leo.
- Hrvatska je imala predivan tekstilni dizajn, a imamo ih i danas, primjer su Ida Blažičko, Ana Sobot, Nikolina Krstičević... Želja nam je da vratimo i pokrenemo tu strast na scenu te dati značaj dizajnu tekstila – dodala je Ela.
- Naša mentorica na TTF-u, Koraljka Kovač, okupila je nas dizajnere tekstila u Arteks kolektiv, baš zato da različitim izložbama i suradnjama te sudjelovanjima promoviramo i predstavljamo što tekstil sve može biti, a to je umjetnički, nosivi ili produkt dizajn - zaključio je Leo.