Talijanska dizajnerica Miuccia Prada, jedna od već desetljećima najmoćnijih žena u modnom biznisu, postavila je temelje 'ugly chic' stila tijekom 90-tih godina prošloga stoljeća. Pomicanje granica oduvijek je njezina 'agenda', stoga je kolekcijom za ljeto 1996. godine preokrenula viziju pret-a-portera. Naime, njezin novi identitet bio je ne tako atraktivan, s biranim bojama koje su negdje na skali tamnih, zagasitih, smeđa je do tada bila granny, a neutralna zelena prisutna samo u outdoor kolekcijama. I upravo je njih odabrala kao svoje nove zvijezde.
Na pistu je poslala manekenke odjevene u motive i tonove koji su djelovali super zastarjelo, i to namjerno, a od cipela vratila je mary-jane. Te cipele s niskom petom i remenčićem, inspirirane davnim dječjim cipelicama, nosile su isti motiv kao i odjeća. Bile su tu i još manje očekivane cipele - ravne natikače koje nose seniori, smeđe, prekriženih traka.
Bio je to novi total look, neukrašen i lišen uljepšavanja. Prije toga, Prada je bila više na strani klasične ženstvenosti, nije podržala glamur osamdesetih, no ipak je njezina odjeća bila prihvatljivo elegantna. Reklo bi se, s manje karaktera nego je to danas.
I onda je u toj sezoni promijenila sve – dala je odluku, promijenila viđenje odijevanja. Donijela je pomalo radikalnu modnu odluku da se odrekne spokojnog, prozračnog minimalizma od prošle sezone i umjesto toga dala prednost ekscentričnim shemama boja, zaboravljenim uzorcima iz 1950-ih. Modnoj je priči dala karakter, statement. I to je bila i ostala njezina snaga i hrabrost.
U jednom od intervjua je naglasila kako je u toj kolekciji koristila uglavnom tkanine koje su se koristile u kućanstvu sredinom stoljeća – bila je riječ o stolnjacima i zavjesama. Osim toga, bila je to uvertira u brisanje granica između jeftinih i 'lažno jeftinih' odjevnih predmeta te njihov ulazak u 'skupu modu'. Ono što izgleda jeftino postalo je skupo, nova je to etapa koju danas itekako poznajemo. Da neugledne stvari imaju ekstremnu cijenu.
Jedna od prepoznatljivih boja koju je osmislila bila je nijansa koja kombinira žutu, zelenu i smeđu te je ona bila šok na pisti – neuglednost tog tona izazvao je veliku pažnju. Time je Miuccia Prada utjecala na promjenu percepcije ljepote.
Ona je to utabala put toj relativizaciji ljepote u svijetu modnog dizajna, bila je jedan od pionira prihvaćanja estetike koja i nije laskava na klasičan, očekivan način kao što je to primjerice bilo u pedesetima, kad su damice bile ukrašene i lijepe u svako doba dana.
Također, potkopala je koncept luksuza koji mora biti lijep – to nema više veze s oku ugodnim ili samom idejom koja je u temelju dobra, već autori obrađuju razne teme. Ružno je tada prestalo biti ružno u negativnom smislu te ulazi u pret-a-porter.
Iz današnje perspektive, ta kolekcija nije nešto dramatično neugledna, jer smo navikli gledati razne pa i bizarne ideje koje se ne tiču klasične ljepote. No, povijesno gledano, ova je revija ipak otvorila jedno novo modno područje, a novi milenij razradio ga je na niz načina, etapa i smjerova.