Našu ovotjednu divu, pjevačicu Franku Batelić, uhvatili smo kako radi punom parom na novom projektu. Snimanje pjesme, čiji je naziv uvijek tajna, u suradnji s Branimirom Mihaljevićem preokupiralo je Franku: „Nova pjesma imat će pop, melodičan zvuk, a uskoro očekujte i spot za nju. Puno smo radili i jedva čekam da ugleda svjetlo dana!“. Ljubav prema glazbi otkrila je u trećoj godini života, kada je propjevala. Otad je glazba bitan život brinete bademastih očiju i istaknutih jagodica: “Glazba mi mijenja raspoloženje, razvlači osmijeh, tjera suze, izaziva gorčinu. U tome je čar tih ludih tonova koji u sekundi mogu promijeniti sve. Glazba mi je prije svega hobi, nešto što volim više od ičega i ne želim je nazivati poslom.” S godinama se njezin glazbeni ukus mijenjao i nema žanra koji nije intenzivno slušala i proživljavala. Ističe da su joj pop, rock, punk, ali i R’n’B, elektronika i jazz bili jednako dragi u godinama odrastanja.
„Što se pjevanja tiče, pjevačice na čijim sam skladbama ‘drilala’ svoj glas su Aretha Franklin, Tina Turner, Whitney i Beyonce, dok sam se studirajući u Bostonu, na koledžu Berklee zaljubila u glazbu Roberta Glaspera, Eryke Badu, Billie Holiday i neponovljivog Marvina Gayea. Želim li se opustiti, najradije biram lagane klavirske skladbe, Chopina ili Rahmanjinova. Volim i soundtrackove, istaknula bih one dvaju francuskih filmova – Amelie i Nedodirljivi. Dijapazon mojih glazbenih favorita dosta je širok“, smije se Franka dok joj stilist Davor priprema outfit za snimanje.
U editorijalu za Divu Franka je savršena Calvin Klein djevojka devedesetih – s minimalističkom punđom i naglašenim trepavicama, u basic potkošulji, dobrom odijelu i salonkama sa špicom. Pitali smo Franku koliko joj u privatnom životu odgovara ovakav pročišćen, pomalo androgini stil? “Davor kao da je birao komade i za moj ormar. Volim jednostavnu odjeću, udobnost, volim se osjećati dobro u onome što nosim. Volim rock-chic, kako ga opisuju u modnom svijetu. U mom svijetu to se zove što jednostavnije traperice. Moja jesenska shema su traper-košulja, crne hlače, kožne čizmice i kaputić u boji.”
Dok je odijevala pomalo muško odijelo, otkrila je kako nije tipična djevojka: “Volim odijela, niske čizme, piti pivo i nisam fan pretjerane romantike. S druge strane, volim ružičasti ruž, večeri uz ‘Seks i grad’ i modu. Cura sam s nekim muškim karakteristikama, što je optimalna kombinacija.” Neke trendi komade već je smjestila u svoju garderobu, poput militarističkog dugog kaputa, a mračni predmet želje su joj čizme iznad koljena Celine, karirane hlače s potpisom Junye Watanbea i pletena vesta iz kolekcije Isabel Marant za H&M. “Ne pratim trendove luđački, već nastojim iz sezonskih trendova odabrati nešto što bi pratilo moj osobni stil. Tako mi se ove godine jako sviđa cijela Balenciagina kolekcija, ali i čizmice sa zakovicama koje su ove godine posebno lude!”
Ove jeseni planira upisati pilates ili jogu, koja ju je oslobodila stresa za vrijeme života u Bostonu, pazi na prehranu i ima recept za zdrav život: “Nastojim se hraniti zdravo, koristiti svježe namirnice te konzumirati što više voća. Tajna ljepote i svježine je u zdravoj prehrani, osam sati sna i životu s reduciranim stresom. Uostalom, mi jesmo ono kako živimo i čime se hranimo. Kao Istrijanki fetiš su mi tartufi i dobar domaći pršut.” Franka voli i šetnje muzejima, najdraža joj je galerija Tate Modern u Londonu, a zaljubljenica je u književnost. Murakami je njezin miljenik. “Nema njegova štiva koje nisam upila, volim i Kunderu, Kazua Ishigura, Saramaga, Bukowskog, a od poezije obožavamBaudelairea i Rimbauda, pa i ostale predstavnike francuskog simbolizma – priznajem da me fascinira taj dekadentni pariški život devetnaestog stoljeća.”
Pjevačica iz Labina, unatoč tome što je postala poznata još kao tinejdžerica, po svojim stavovima, strastima i razmišljanjima zrela je mlada žena koja stoji čvrsto na zemlji, ne dopuštajući da joj teret slave narušava svakodnevni život. Nakon godine dana na glazbenoj akademiji Berklee vratila se u Zagreb studirati pravo. “Već je dosadna ona poslovica ‘sve se može kad se hoće’, ali stvarno je istinita. U zadnje sam se vrijeme koncentrirala na štrebanje do besvijesti, a glazba je šlag na kraju dana provedenog uz knjigu”, smiješi se mudro glazbenica.
S obzirom na to da je vrlo mlada postala poznata široj javnosti, kako se nosila s naglom slavom koju je stekla nakon pobjede na talent showu? “Završila sam srednju školu u Labinu tako da nisam osjetila tada taj ‘teret’ slave, tek kada sam se doselila u Zagreb počelo mi je smetati što me ljudi drugačije doživljavaju. Nažalost, mediji imaju golemu moć. Stvaraju u javnosti sliku o eksponiranim osobama koja ne mora nužno biti pozitivna i dobra. Treba se na to jednostavno naučiti, kao na sjenu koja te prati.” Kaže da se nikada neće naučiti nositi sa slavom, ali je našla načine kako je ignorirati. A i prijatelji i obitelj su tu da je podsjećaju kako je samo čovjek od krvi i mesa, no smeta joj zadiranje u privatnost i odnose koji nemaju veze s glazbenom karijerom koju gradi.
“Privatni život je nešto sveto i nepovredivo, svaki bi čovjek trebao imati pravo na privatni život odvojen od poslovnog. Trudim se svim silama zadržati ga za sebe, ali i zaštititi svoje najbliže. Zgražam se nad ljudima koji piju kavu i čitaju o nečijim privatnim problemima, ljubavnim krahovima i sličnom. U ovom je poslu teško odvojiti privatni i poslovni život, ali ja se trudim što bolje izgraditi onaj profesionalni dio.”
U godinama koje je Franka provela u glazbi, naučila je kako funkcioniraju međuljudski odnosi u glazbenoj industriji, shvatila kome može vjerovati te kakvu glazbu želi stvarati:“Imala sam 15 godina kada sam ušla u svijet glazbe i nisam uvijek znala u kojem smjeru treba ići. Dosad sam naučila tko sam i što želim, kao i u kojem pravcu će se moja glazba kretati. Bilo je i nekoliko situacija u kojima sam se našla, a koje ne bih nikad ponovila, no vrlo je malo takvih.” Karijera koju uspješno gura ostavila joj je i malo prostora za razmišljanje o budućnosti, no godine pred njom ne opterećuju je: “Volim igru sudbine, ali sam ja ta koja drži karte. Nemam neku određenu viziju gdje ću u poslovnom smislu biti za deset godina. Ipak, jednome se nadam, a to je da ću biti sretna i ispunjena i na poslovnom i na privatnom planu.”