Ekonomistica, bankarica, pilotkinja, ronilac, supruga, majka, prijateljica... Kako to funkcionira u danu od 24 sata? Kako stižete, kako se organizirate?
– Tajna je u tome da ništa ne stignem (smijeh). Barem ne koliko bih voljela. Dan mi kreće prije 6 sati, spremam se za posao s ciljem da budem dotjerana i elegantna, brzinski pripremam nešto za ručak na poslu, zatim budim dvogodišnju kćer Lauru pa kreće “natezanje” s njom oko doručka i oblačenja. Najčešće je sve ubrzano kako bismo stigli ući u auto do 7.15, nju trebam ostaviti u vrtiću u 7.50, a u 8 sati moram biti na poslu. Radim u banci u malom specijalističkom timu fokusiranom na izvoz, trgovinu i međunarodnu suradnju, a kolegice su mi divne žene i sve su majke pa razumiju kroz što prolazim. Uzmem prvu jutarnju kavu i zajedno komentiramo današnju “to do” listu, tekuće stvari i sastanke i kreće mi dan. Suprugova profesija profesionalnog pilota u komercijalnom zračnom prijevozu (kapetan je na putničkom zrakoplovu) takva je da ne mogu računati na njegovu fizičku prisutnost, tako da se zapravo u ovim logističkim stvarima jedino mogu osloniti na samu sebe. To znači da na poslu dajem sve od sebe kako bih sve obavila do 16 sati, da mi dijete ne bi odlazilo u dežurstvo. Ne mogu si priuštiti prazan hod i nemam vremena baviti se stvarima koje mi možda nepotrebno crpe energiju. Kada pokupim Lauru u vrtiću, idemo doma kuhati ručak ili ako je u vrtiću dobro jela, odemo direktno na sladoled ili u park. Ponekad odemo na pizzu ili se nađemo s mojim prijateljicama i njihovom djecom. Ako imam nekakvih obveza nakon posla, Laura ide sa mnom. Šoping sam pojednostavila na 2-3 veća mjesečna odlaska u kupovinu, a isto tako sve što je moguće kupim on line. Nakon što Laura zaspi oko 21 sat, imam nešto malo vremena da saberem misli, pospremim kaos u stanu, razmislim što me čeka sutra i sredim se za spavanje. U krevetu sam oko 22 sata. Vikendi su druga priča, maksimalno iskoristimo slobodno vrijeme. Gotovo svaki vikend odemo na neki izlet, stalno smo skupa, na zraku u prirodi.
Kako je došlo do toga da postanete pilotkinja? Što vas je motiviralo i kako je izgledao sam proces?
– Nikad nisam razmišljala o tome da budem pilot. Od malena sam ronila i to je moja prva ljubav. Po prirodi sam znatiželjna, prije svega volim učiti, volim nove aktivnosti i istraživanje novih stvari. Često imam potrebu iskušavati vlastite granice. A imam i dozu drskosti pa uvijek kažem: “Zašto ne bih i ja mogla…”. Tražila sam bijeg od stvarnosti, hobi kojim se mogu baviti i kad nisam blizu mora, budući da živim i radim u Zagrebu. Inače sam kreativna i romantična duša i volim plavetnilo. Gledajući u nebo shvatila sam da bi letenje bilo odlična zamjena. I nebo i more su plavi. Inače, na sedmom satu letenja upoznala sam svog supruga.
S letenjem sam počela u lipnju 2014. godine. Radi se o sportskoj dozvoli, koja se službeno zove “private pilot licence” (PPL, i to je prvi korak do profesionalne dozvole) te trenutačno imam ovlaštenje za upravljanje jednomotornim propelercima. Letim prema vizualnim pravilima letenja (VFR), što znači da se ne oslanjam na instrumente, nego gledam kroz prozor koristeći vanjske orijentire (teren, brda, rijeke, ceste, prometnice…) koje sam prethodno ucrtala na karti i izračunala koliko mi treba od jedne do druge točke uzevši u obzir brzinu i performanse aviona, te kurs korigiran za zanos, smjer i jačinu vjetra. Vizualno letenje dopušta letenje pola sata prije izlaska sunca te pola sata nakon zalaska sunca uz dopuštenu vidljivost, udaljenost od oblaka te visinu leta. U temeljnoj obuci ne leti se uz dodatnu pomoć elektroničkih navigacijskih uređaja, nego isključivo pomoću karte, kompasa i sata, kao prije 100 godina.
Kakav je osjećaj letjeti? A kakav roniti?
– Odmalena ronim na dah što je s vremenom prešlo u natjecateljsko bavljenje, a podrazumijeva ronjenje s pomoću vlastitih resursa, snage, zraka, uma. Duboko udahnete, zadržite dah i zaronite. Kod ronjenja u dubinu, morate imati dovoljno zraka u plućima da se vratite natrag. Tu je ekstremna komponenta, jer u pitanju je trenutna vlastita procjena koja vas može itekako koštati. Neovisno o tome koliko ste prethodno trenirali, trenutak je taj koji će presuditi koliko ste zapravo pripremljeni. Kod sportskog letenja je slično, osim iscrpnog učenja, kompleksnosti materije i neprestane pripreme, ljudski faktor je taj koji će presuditi kako ćete reagirati u određenom trenutku. Upravo je taj trenutak vlastite procjene, odlučnosti i empirije ono što kod mene povezuje i ronjenje na dah i letenje. Volim testiranje i pomicanje vlastitih granica, obožavam vidjeti rezultat napornog učenja, odricanja i priprema, kojim sebi iznova uspijem dokazati što su ljudsko tijelo i mozak sposobni napraviti. Tim više jer sam žena. Kao i za ronjenje na dah, osnovni uvjet za letenje je da ste “fit to fly”, što znači da vaše zdravlje, emocije, fizički porivi (poput hrane, žeđi, sna, tj. odmora) moraju u danom trenutku biti potpuno zadovoljeni. U trenutku upuštanja u letenje svi problemi moraju ostati na zemlji, morate biti odmorni, siti, neopterećeni i smireni.
Djelujete kao osoba koja ne komplicira, a to je važna karakteristika uspješnih ljudi: stvari se moraju napraviti, umjesto da pričate o tome kako će se napraviti. Što kažete na to? Što je po vama najvažnije ako želiš biti uspješna osoba?
– Jedna od najvrednijih stvari koju posjedujemo naše je vrijeme. Svi imamo istih 24 sata na raspolaganju, samo se razlikujemo po tome kako ćemo ih iskoristiti. U komunikaciji volim maksimalno pojednostaviti stvari bez previše okolišanja, jer tako poštujem i svoje i tuđe vrijeme te smanjujem nepotrebno trošenje energije. Znate onaj osjećaj kada ste nakon komuniciranja s određenim ljudima jednostavno premoreni? E pa to vam je to. Ima jedan super pojam, zove se KISS odnosno “keep it simple and stupid”. Pojednostavi i skrati. Što se posla tiče, nikada nisam bila produktivnija i fokusiranija, baš zato što znam da stvari moram rješavati odmah i bez puno kompliciranja, brzo i efikasno. Treba razmisliti gdje postoji problem i kako se može riješiti. Ravnoteža u poslovnom i privatnom životu jako je važna i cijeli svijet okreće se skraćivanju radnog dana i većem fokusu na slobodno vrijeme. Istraživanja su pokazala da su ljudi koji imaju hobije i koji svoje slobodno vrijeme provode baveći se raznim aktivnostima koje im “pune baterije” uspješniji, zadovoljniji i produktivniji na poslu. Također, mislim da je cjeloživotno učenje i usvajanje novih vještina važno da budemo u tijeku s najnovijim razmišljanjima i vještinama.
Pojam uspješnosti dosta je individualan, ali vidim da meni olakšava život ranije ustajanje i ranije lijeganje, zapisivanje stvari koje trebam napraviti i ideja koje mi padnu napamet, više čitanja, a manje vremena koje provodim online. Kao žena koja se aktivno bavila ronjenjem na dah bila sam u reprezentaciji, zatim sam krenula letjeti, putovala po cijelom svijetu. Otkako sam postala majka, moj se život preokrenuo. Tek sam nedavno shvatila da sam ja i dalje ona stara, samo sam trenutačno neke stvari stavila na čekanje. I pomirena sam s time. Prestala sam kukati kako ne stignem ništa napraviti za sebe. Prestala sam se uključivati u online grupe u kojima majke kolektivno kukaju, što možda grubo zvuči, ali što više pažnje pridajete stvarima koje vam smetaju, to vam se ta negativna energija sve više implementira u život. Sve vam je odjednom problem i za sve su kriva djeca. I muž, naravno. U glavi sam si stvari posložila tako da mi nije lakše ako je nekome drugome također teško pa sad zajedno tugujemo. Želim se ugledati u one koji su zadovoljni i koji su sve uspjeli posložiti. Vrijeme s mojim djetetom nešto je što ne može čekati. Raditi moram, to ne mogu izbjeći. Ronjenje može pričekati. Letenje može pričekati. Laura će se za koju godinu možda i prestati maziti, prestati uvlačiti mi se u krevet, možda više nikamo neće htjeti ići sa mnom.
Ljubiteljica ste mode, što najčešće nosite? Udobnost, estetika, funkcionalnost... Što vam je najvažnije?
– Jako volim modu i imam neki svoj stil. Odjeća mi je jako važan segment u životu, to je način mog izražavanja, moje osobnosti. Volim naglašen struk, volim suknje, volim boje i uzroke, a najviše volim haljine. S obzirom na to da radim u banci, moram biti u svakom trenutku pristojna, elegantna i reprezentativna. Imam sreću da je moj poslodavac moderan, osviješten, inovativan, da prati tržišne trendove, tako da nemamo striktni dress code koji zahtijeva crno ili tamnoplavo odijelo poput nekih financijskih institucija. I zbog toga sam jako ponosna što radim u takvom okruženju. Ne bih podnijela posao koji zahtjeva uniformu, tako da mi primjerice komercijalna avijacija nije nikada bila zanimljiva, jer to bi značilo da moram nositi uniformu. Možda je to površno razmišljanje, ali moje je i iskreno je. Što prije postanete svjesni sebe i toga tko ste, to će vam manje biti važno što netko drugi misli o vama. Moje kompetencije i stručnost apsolutno nemaju veze s time jesam li na posao došla u crnom odijelu ili u kakvoj elegantnoj “colorblock” kombinaciji. I to mi je uistinu važno, jer ne bih mogla raditi u okruženju u kojem me se pokušava staviti u kalup.
Kako gledate na gomilanje stvari, boljku modernog doba, neprestano kupovanje još i još svega?
– Svjesna sam svega i sama sam često žrtva impulzivne kupnje i gomilanja odjeće. Završila sam marketing na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu gdje smo intenzivno slušali o ponašanju i psihologiji potrošača, a ipak se dam zavarati “jeftinim forama”. U banci u kojoj radim dobrovoljno sam se uključila u projekt društveno odgovornog poslovanja fokusiranog na poboljšanje financijske pismenosti građana. Trener sam u “Školi pametnih financija”, gdje učimo polaznike kako raspolagati i upravljati vlastitim financijama. Kako štedjeti, koliko plaće odvajati u krizni fond, kako planirati, kako raspolagati svojim novcem. Dokazano je da su ljudi dugoročno sretniji ako novac ulože u nematerijalne stvari, tj. iskustva poput putovanja, tečaja, raznih druženja i slično. Odjevni predmet u prosjeku će vas držati sretnima tri dana, dok ćete putovanje pamtiti cijeli život. Tom mišlju se vodim kada nešto kupujem. Žena sam, volim modu, no većinom kupujem na sniženju ili uz promotivne kodove online, a kako imam svoj specifičan stil, stvari nosim i po desetak godina. Što sam starija, to sve više kupujem kvalitetnije vječne komade i odupirem se trendovima za koje znam da će biti moderni jednu sezonu.
Pogledajte kako je izgledalo snimanje naše naslovnice s Magdom: