Dnevnik velikog Perice, ili "televizijska komedija u nastavcima u koloru", kako je nazivaju sami tvorci serije, na televizijske je ekrane vratila Zagreb iz šezdesetih godina prošlog stoljeća. Serija se nastavlja na legendarni film Tko pjeva zlo ne misli, a u oživljavanju tog vremena uvelike je pripomogla i kostimografija.
Tim smo povodom porazgovarali sa Željkom Franulović koja se nalazi na čelu kostimografskog tima serije Dnevnik velikog Perice. Iako ona potpisuje kostimografiju, iza nje stoje mlade, kreativne suradnice - Željkina asistentica Ana Kala Kovačević te Nika Čuić i Katarina Bilan.
- Prije svega, želim reći da je moj uspjeh nemoguć bez ostatka tima. Htjela bih naglasiti vrlo bitnu ulogu šminke i frizure na seriji, koju ne možete odvojiti od kostima. Ako je u ovoj seriji primijećena kostimografija, veliki dio uspjeha za to pripada predivnom radu majstorice maske Nane Bulajič Črček. Isto tako, istaknula bih i scenografiju kolegice Željke Burić. Naravno, sve je to uobličio kroz kameru Radislav Jovanov Gonzo - govori nam Željka i kaže kako je scenarij za seriju dobila u studenom 2019., kada je počela s pretpripremama.
- Ubrzo smo se počeli nalaziti, proučavati i razgovarati o izgledu cijele serije i likova. Tu mislim na cijeli autorski tim. Naravno, dobro odrađene pretpripreme vrlo su bitne za kvalitetne pripreme koje su trajale oko dva mjeseca. Dogovarali smo se sa sponzorima, određivali i skicirali kostime kroz epizode i likove, tražili materijale, cipele, nakit... Pripreme su završile probama kostima glumaca i statista. Najbitniji dio kostimografije su dobro odrađene navedene dvije faze.
S obzirom na to da je Dnevnik velikog Perice svojevrsni nastavak filma Tko pjeva zlo ne misli, kostimografkinja se osvrnula i na njega, rekavši kako je divno osmišljena kostimografija kostimografkinje Ljubice Wagner pridonijela cjelokupnom šarmu filma:
- Gledajući s profesionalne strane, kostimografija u filmu nije se izričito držala predratnog perioda, već je inspiraciju našla u sedamdesetima, kad je i sniman film. Razmišljajući o tome, shvatila sam da i naš Dnevnik velikog Perice može imati stilizaciju šezdesetih s pomakom na modernom. Upravo smo u tom konceptu koristili Varteksovu današnju kolekciju muških odijela, prilagođenu kroju šezdesetih, u kombinaciji s retro ženskim kostimima. Naravno, uz neke originalne komade iz fundusa.
Kako bi pronašli vizualan identitet serije, surađivali su s Muzejom grada Zagreba i Majom Arčabić koja im je puno pomogla. Ideje su crpili i iz modnih magazina tog vremena, temeljito su pretražili fundus Jadran filma i posudionicu kostima Libu Zona.
- Odlazili smo svaki vikend na Britanac, zatim išli po second hand shopovima. Tražili smo po ormarima naših roditelja i susjeda. Pa, čak i kad je počelo snimanje, događalo se da nam stariji statisti donose svoja odijela i haljine iz tog perioda. Ti su komadi cijelo ovo vrijeme čekali da se pojave baš u našoj seriji - govori nam Željka u smijeh. Dodaje da su se glumački kostimi najvećim dijelom šivali, prvenstveno oni ženski:
- Jedan dio ženske odjeće radili smo u suradnji s Varteksom i njihovom kreativnom direktoricom Martinom Vrdoljak-Ranilović. Zajedno smo prolazili skice i prilagođavali ih našim glumcima. Drugi dio kostima radile su naše vrsne krojačice Vesna Mihetec i Branka Tkalčec.
Željka pojašnjava kako se neka vestica ili bluza mogu pronaći i u današnjim trgovinama odjeće, a onda se ona uklapa uz sašiveni kostim i nadopunjuje originalnom torbicom, maramom i nakitom iz šezdesetih godina. Rezultat je filmski kostim serije Dnevnik velikog Perice.
- Stalno naglašavam da kostimografije nije moda, iako se u jednom smislu tiče mode, u svojoj osnovi ne služi postavljanju novih modnih trendova. Mi smo tu da oživimo redateljsku viziju filmskih likova, ona je refleksija kako unutrašnjeg stana, tako i sredine iz koje potječemo i u kojoj živimo. U povijesti filma bilo je suradnji sa svjetskim modnim dizajnerima i brendovima poput Coco Chanel, Givenchyja i Armanija. Ipak, bilo im je vrlo teško staviti lik ispred kostima, što je bit uspješne kostimografije - pojasnila je kostimografkinja.
Kao najveći izazov navodi usklađivanje posebno šivanih kostima s posuđenim stvarima iz različitih posudionica, a da one izgledaju životno i stvarno. Uz to, sve je to trebalo ukomponirati u preko dvije tisuće različitih outfita statista. Još jedan izazov bio je dočarati vrijeme šezdesetih godina s malim pomakom u modno.
- Kostim je druga glumčeva koža i ništa nije ljepše nego kad vidite zadovoljno lice glumice ili glumca. U Dnevniku velikog Perice imala sam divne glumice i glumce poput Csille, Ive, Mirjane, Ane, Živka, Dušana, Gorana... Ma, trebala bih ih sve nabrojati, ali to bi bio popis od osamdesetak imena. Zajedničko smo radili na liku, uz sugestije Vinka Brešana koji se ne upliće u modni izričaj, već karakter lika. S Vinkom radim već dugi niz godina tako da vrlo dobro razumijem što želi od kostima, a njemu je vrlo dobro poznat moj pristup kostimu - govori nam Željka i kaže kako su probe kostima za glavne glumce znale trajati i po nekoliko sati.
Osvrnula se i na glavne likove. Za Csillu Barath Bastaić u ulozi Željke kaže da je osmišljena kao atraktivna službenica u tadašnjoj stanici milicije:
- Kroz seriju taj lik iz strogih formi kostima prelazi u opuštenu i ležerniju varijantu haljina. To je oslobađanje praćeno i koloritom, iz smeđih nijansi u intenzivnije boje kao što su crvena i zelena, da bi na kraju zablistala u zlatnoj, večernjoj haljini. Uživala sam gledati zadovoljstvo na njezinom licu svaki put kad bi odjenula drugi kostim.
Ivu Babić kao Nadu opisala je kao nježnog i profinjenog lika, u pastelnim bojama, premda ima karakter odlučne djevojke, što je u sukobu s njezinim kostimom:
- To smo htjeli i naglasiti. Ima tu odlučnost s jedne strane i nježnost s druge, tako da je bilo vrlo lako pronaći slijed u kostimu koji je ona svojom glumom iskoristila.
Za Pericu, odnosno Živka Anočića, kaže kako kroz šest epizoda prolazi promjenu iz smušenog melankolika u pjevačku zvijezdu:
- Jako volim raditi sa Živkom, a mislim da je ljubav obostrana. Nekako se vrlo brzo nađemo u istom smjeru kreiranja lika.
Željka kaže kako su Dušan Bućan i Ana Begić Tahiri temperamentom vrlo slični svojim filmskim likovima, Žnidi i Kaći, pa su znali napraviti vrlo stresne situacije.
- Jednom prilikom prije samog početka snimanja, snimali su se za Instagram na Anin nagovor, gdje je Dušan u jednom plesnom okretu s čučnjem razderao hlače doslovno na dvije odvojene nogavice. Ne trebam spominjati da su te hlače bile dio glavnog kostima koji se trebao koristiti kroz sve epizode. Nisam vidjela uživo koreografiju, već tek kasnije na Instagramu, kad smo srećom riješili slučaj "hlače". U šali sam rekla da sljedeći put kad vidim njihova imena na popisu, ne radim! - smije se Željka i kaže da, s obzirom na to da se ovim poslom bavi već dvadesetak godina, sa svim glumcima koji se pojavljuju u seriji već je radila.
- Moram priznati da sam s velikim respektom pristupila radu s gospođom Mirjanom Bohanec. Dogovarale smo se kod odabira boja i materijala, čak mi je i posudila neke svoje kostime i šešire koje smo koristili u seriji. Obje smo krenule obazrivo, ali smo se kroz pripreme i snimanja jako sprijateljile. U garderobi bi često ugostili i njezinog ljubimca, psa Tesu, koja nam je svima pravila društvo - rekla je Željka.
- Mogla bih nabrajati svakog glumca ponaosob i što smo kod njega htjeli istaknuti te kako smo oslikali filmski lik kojeg glume, no to bi trajalo jako dugo - zaključila je kostimografkinja.