Sve više glazbenika i bendova bira naše dizajnere kao autore kostima za nastupe na festivalima. Na Dori smo mogli vidjeti nekolicinu njih - tu su Juraj Zigman za Let3, studentica dizajna u Milanu, Puljanka Valentina Pliško za Baby Lasagnu, Ivica Skoko za Borisa Štoka, Lana Puljić i njezina Lokomotiva za Alena Đurasa te Mirijam Martić za Lanu Mandarić.
Letu 3 pridružila se Severina, bio je to pernati cirkus dostojan pozornice, a naravno da su nezaobilazni u svemu bili Zigmanovi kostimi po kojima je postao poznat i van Hrvatske - njegove kreacije nose Beyonce, Nicki Minaj, Fergie i Rita Ora. Na tom primjeru se zapravo vidi moć kostima, jer naši scenski umjetnici koji gotovo da žive pred svjetlima reflektora i kamerama, znaju da je odjeća u ovoj branši itekako važna. I da kad pričamo o nastupu da ona ima izuzetnu ulogu, ne samo da se o njoj priča, već je i dio priče, ideje, koja se vrti oko pjesme ili neke uloge.
Vizualni dojam mora biti snažan, a ako nije, prilika je propuštena. To je jednostavno tako, pa je jasno da je u tome uspjela i Valentina Pliško za Baby Lasagnu. Naime, njezina istarska inspiracija i moderna izvedba podarili su ovim glazbenicima snažan imidž, s naglaskom na eksperimentiranje s tradicionalnim elementima. Nadalje, Valentina je naglasila i upcycling moment, kao i ručni rad, čime je 'pokrila' sve ono što moderan kostim treba - a to su održivost, snažan izričaj, ekspresivnost i inovacija. Slično je i sa Zigmanom, no on je već modni veteran koji radi za slavne glazbenice te je pronašao svoj modni 'film', koji radi vrhunski. Naravno da bi on mogao raditi i u nekom Hollywoodu, no kod kuće je najljepše.
Nadalje, tu je Lana Puljić, autorica brenda Lokomotiva, koja je odjenula Alena Đurasa i njegov tim glazbenika. Potpisala je odijela crna i nježno roza te dodala pjevaču čipkastu dolčevitu. Ovo je primjer ipak nešto manje scenski orijentirane kombinacije, jer odijela su realno svakodnevna stvar, no čipka je malo začinila outfite.
Scena podnosi mnogo više i hrabrosti i eksperimenta, stoga je dobrodošlo još više elemenata koji će izazvati pažnju i nastupu dati moćniju, više veličanstvenu dimeziju.
Još je jedna glazbenica nosila naš dizajn, Lana Mandarić odjenula je ideju koju potpisuje Mirijam Martić. Još jedan kostim, hibrid haljine i hlača, koja je mogla biti raskošnija, no za scenu je dovoljno dobra upravo radi tog spoja raznih modnih elemenata. Korzet s jedne strane, s druge puf rame, autorica kostima poznaje konstrukciju, da se može ovako s njom poigravati.
Dizajner koji je već godinama na sceni, Ivica Skoko, također je potpisao kreaciju za scenu - njegov je outfit nosio Boris Štok. Prsluk sa šljokicama dobrodošao je element za nastup, reflektori vole takve teksture. No, sve skupa slobodno može biti dramatičnije, kao što su rukavi Baby Lasagne koji su pjevaču dali dinamiku pokreta, iako neki uporno uspoređuju nastupe s Käärijom od prošle godine iz Finske, koji je imao također puf rukave. Ovdje se treba prisjetiti da su veliki puf rukavi bili moda i u baroku, stoga nećemo svaki put ponavljati kao papige porijeklo modnog oblika i tražiti tko koga 'oponaša' jer to danas više nema smisla.
Osim ako se ne radi o doslovnoj kopiji, a ovaj kostim definitivno nije kopija onoga od Finca. Dakle, niz autora surađuje s našim glazbenicima, no to nije dovoljno. Trebalo bi toga biti više, kako bismo promovirali vlastiti dizajn, autore i njihov talent. I na koncu, modnu scenu kao takvu koja ima i veliki ekonomski potencijal. Ima još jedna stvar na koju ljudi često zaborave, a to je da modni dizajn nije kostimografija te da se ponekad vidi da modni dizajner nije kostimograf.
No, na sceni su potrebni i jedni i drugi, kako bi se stvorila sinergija talenata, kreativnosti i čarolije koju kostimi daju. Očito da je scena idealno mjesto za modne eksperimente, raskoš, inovaciju i svakako korak naprijed u dizajnu. Zato glazbenici trebaju dobre kostime i show - autore, dizajnere, kostimografe i naravno sve one koji im daju stilski okvir, kao što su stilisti, vizažisti i frizeri. Tada je priča zaokružena, a ona se vrti oko - pjesme.