Moda, kao što dobro znamo, neprestano se mijenja, a posljednjih godina te su promjene intenzivnije nego ikad. Prema anketi Business of Fashion–McKinsey State of Fashion Executive Survey, riječ „izazovno“ bila je najčešći opis modne industrije u 2025. godini. Brendovi su se istodobno suočavali s porastom carina, ubrzanim razvojem umjetne inteligencije, inflacijom i promjenama potrošačkih navika, dok se pandemijsko usporavanje danas čini kao daleka prošlost. Sezona proljeće/ljeto 2026. dodatno je naglasila dinamiku industrije: čak 15 dizajnera debitiralo je na međunarodnoj modnoj sceni, potvrđujući kontinuiranu igru glazbenih stolica među kreativnim direktorima.
Ipak, unatoč nesigurnostima, nisu sve vijesti sumorne. Upravo ta nestabilnost otvorila je prostor novoj generaciji dizajnera da redefiniraju luksuz i ostave osobni pečat na neke od najutjecajnijih modnih kuća današnjice. Iako je činjenica da je 13 od 15 novoimenovanih kreativnih direktora bilo muškog spola vrijedna zasebne rasprave, upravo su dvije dizajnerice predvodile najzanimljivije kreativne pomake i ponudile svježu viziju luksuza za 2026. godinu.
Novi dizajnerski glasovi koji mijenjaju pravila igre
Debi Louise Trotter za Bottega Venetu bio je jedan od najupečatljivijih trenutaka milanskog Tjedna mode. Njezina kolekcija slavila je taktilnost i ručni rad, nastavljajući „algoritamski otpornu“ dizajnersku filozofiju koju je u brendu učvrstio Matthieu Blazy. Svakodnevni luksuz dobio je gotovo poetičan izraz kroz vrtložni, plameno obojeni džemper izrađen od reciklirane stakloplastike, stiliziran s bijelim hlačama i sportskim salonkama. „Tkanina ima osjećaj krzna i kreće se poput stakla“, opisala je Trotter, savršeno sažimajući ideju mode koja se ne promatra samo očima, već i osjeća.
S druge strane, Rachel Scott je u svojoj prvoj kolekciji za Proenza Schouler ponudila sofisticiranu reinterpretaciju arhetipa „dame dokolice“. Kroz meko drapiranje, nenametljive krojeve i profinjenu paletu krem nijansi, morskog zelenila i spaljene narančaste, Scott je spojila DNK brenda s estetikom vlastite etikete Diotima. Materijali su ponovno bili u prvom planu, a kolekcija je disala modernom boemijom i tihom ženstvenošću. Kako je sama istaknula, proces je bio suradnički: upoznavanje jezika kuće, a zatim suptilno unošenje vlastite perspektive kroz bogatstvo tekstura i slojeva.
Povratak književnog šika i mekša „mračna akademija“
No proljeće/ljeto 2026. nije donijelo samo nove kreativne rukopise, već i povratak određenih estetskih smjerova. Posebno se istaknuo novi val takozvane „mračne akademije“, sada u mekšoj, svjetlijoj i nosivijoj verziji. Književno raspoloženje provlačilo se kroz kolekcije Chanela, Celine, Prade i Tory Burch, ali bez težine i teatralnosti ranijih interpretacija. Umjesto toga, dizajneri su ponudili intelektualan, utilitaran stil koji slavi individualnost.
Moda s osjećajem i nova definicija tihog luksuza
U Chanelu je Matthieu Blazy reinterpretirao kućne kodekse kroz kratke tvid komplete, slojevite ogrlice i pletiva koja su djelovala opušteno, ali profinjeno – više „elegantna knjižničarka“ nego zamišljeni student. Michael Rider je u Celineu intelektualnom odijevanju dao konjički prizvuk, koristeći svilene marame, uske jakne i hlače inspirirane jodhpur krojem. Prada je, pak, ponudila uniformiraniji pristup s A-kroja suknjama i pletenim polo majicama u bogatim nijansama bordo, tamnoplave i zelene, upotpunjenim vezanim svilenim maramama.
Jedna od ključnih niti sezone bila je taktilnost, odnosno moda koja se doživljava dodirom jednako snažno kao i pogledom. Blazyjev debi za Chanel, prikazan u impresivnoj scenografiji Sunčeva sustava u Grand Palaisu, donio je eksploziju tekstura i svježe interpretacije bukléa. Među najzapaženijim komadima bila je suknja „piña colada“, koja je već stekla kultni status. Sličan naglasak na teksturi i boji viđen je i kod Bottega Venete, Driesa Van Notena, Loewea i Alaïe, gdje su materijali igrali glavnu ulogu u stvaranju emocionalnog dojma.
Na kraju, sezona je ponudila i odgovor na pitanje kako izgleda tihi luksuz u 2026. godini. On se više ne temelji na strogoj minimalnosti, već na ležernim siluetama i promišljenim kombinacijama luksuznih tkanina. Proenza Schouler slavila je lakoću kroz slojevite, strukturirane komade, Maria McManus pronašla je suptilnu snagu u svili boje šampanjca i raskošnom traperu, dok je Jonathan Anderson sivom melanžu dao novu relevantnost kroz drapirane kardigane, velike šalove i široke hlače. Cjelokupno raspoloženje bilo je opušteno, ali nipošto nemarno – luksuz koji ne viče, već se osjeća.