Ako nešto piše modnu povijest, onda je to virtualna izložba za koju je zadužen Andrew Bolton, kustos iz Costume Institute, koji je u svojih gotovo 20 godina provedenih Metu, postao jedan od najvećih modnih autora. Njegov najjači alat definitivno je leksikon u kojem se nalazi 33 tisuće primjeraka haljina, a smješten je ispod muzeja, negdje između Pete avenije i Central Parka, u novoj arhivi Costume Institutea. Novi prostor zamijenio je onaj izgrađen 1971. godine, a u njemu se nalazi najmodernija suvremena tehnologija koja omogućuje maksimalno očuvanje izložbenih primjeraka - prate se štetočine, svjetlo je smanjeno, a klima se može vrhunski kontrolirati. Između 2010. i 2011. godine premješteni su svi izložbeni primjerci, a u ljeto 2017. sve su haljine izložene u svom novom "domu".
Vogue je dobio pristup u ovaj neviđeni prostor i blagu koje se tamo nalazi. Sve se nalazi pod najstrože čuvanim kjučem, a kad je Vogue ušao u muzej, do tad je unutra bilo tek nekoliko ljudi - dvije osobe iz komunikacijskog tima u muzeju, voditeljica zbirke za Costume Institute Elizabeth Randoplh, a onda su ušli fotograf i novinar Voguea.
Pogledajte što je urednica i novinarka ispričala o svojem životu s vitiligom:
Randolph je rekla:
- Svaki put kad uzmemo neki predmet, provjeravamo ga i prepakiramo te se o njemu brinemo s maksimalnom pažnjom.
U jednom od spremišta izložene su u redovima haljine s potpisom Giannija Versacea, a na kraju dvorane nalaze se vrata koja vode u prolaz gdje je smještena haljina dizajnerice Iris van Herpen, slična onoj koju je nosila Solange Knowles na Met Gali 2018. godine.
Čuva se u "samici" kako se, zbog procesa propadanja materijala i plinova koji se time stvaraju, ne bi naškodilo haljini.
U blizini je i vjenčanica koju je nosila Lauren Santo Domingo, osnivačica Mode Operandi, a pažljivo je omotana u arhivski papir.
Tu su i haljine koje su propadale Eleanor Lambert, Baroness W. Langer i Gypsy Rose Lee, a vidjeli su i Lucky haljinu iz jesenske kolekcije 2005. godine Johna Galliana za Dior. Bila je položena na stol, a novinarka opisuje da je izgledala poput nekog tijela koje čeka na pregled. Ipak, problem je u tome što ga se ne smije dotaknuti, čak niti s odgovarajućim rukavicama.
Kažu kako je bilo i zahtjeva za nošenjem haljina, a Randoplh je rekla:
- Najvažnije pravilo u muzeju je to da se haljine ne nose ponovno. Razlog se nalazi u tome da, svaki put kad se netko pomakne ili kad se haljina dotakne, riskira se oštećenje. Nikakav novac, slavna osoba ili nešto treće ne može nositi ovo muzejsko blago!
Školarke su nam ispričale zašto je lijepo, ali i ponekad teško biti djevojka i što bi poručile djevojkama svoje generacije:
Umjesto toga, haljine "žive sretno" na prilagođenim vješalicama, a povremeno i na lutkama koje su napravljene po njihovim mjerama. Kako će se haljina pohraniti, diktira sam model haljine: neke se spremaju u ladice, neke vise na vješalicama, dok neke zahtijevaju prilagođene lutke. Tu su i cipele, a u kolekciji bi uživali ljubitelji Manola, Louboutina, Viviera i Ferragama - svaki je model smješten na ploči koja se može pomicati, bez da se ijedna cipela dotakne. Poseban izazov za arhiviranje su visoke čizme, čija je popularnost porasla šezdesetih godina, a nedostatak unutarnjeg potpornja znači da se moraju uvaljati "poput štrudli".
Mnogi se pitaju koja je zapravo "korist" od takve zbirke, ako kolekciju nitko ne može vidjeti - rješenje se nalazi u surfanju internetom. Naime, Costume Institute je pažljivo fotografirao i detaljno opisao svaku haljinu na web stranici muzeja te ih tako učinio dostupnima. Čak je i Bolton, koji zadužen za Met Gala izložbe, rekao kako online izložbu koristi za svoja istraživanja. Ipak, neke zahtjeve prihvaćaju, a uvijek je riječ o onima koji su u znanstvene svrhe. Ipak, Randoplh je objasnila da je i tad maksimalan broj modela koji se može izvući iz zbirke šest, a "podnositelji" zahtjeva ni u tom slučaju ne mogu dotaknuti haljine, već je osoblje to koje pokazuje predmete.
Muzej nije gotov s radom na izložbi, već se zbirka kontinuirano transformira i raste. Bolton kaže kako u posljednje vrijeme sve više raspravljaju o svrhama same zbirke, a praznine u kolekcijama nadopunjuju modelima koji su u dobrom stanju, a imali su veliko povijesno značenje. Primjerice, kad se radi o 20. stoljeću, fokusiraju se na dizajnere koji su promijenili povijest mode poput Coco Chanel, Yvesa Sainta Laurenta, Vionneta i Balenciage, a kažu da postoje i dizajneri koje Amerikanke sve više podupiru poput Diora i Balenciage.
Posebnu zagonetku predstavljaju im suvremeni dizajneri jer je ponekad teško predvidjeti hoće li pojedini model podnijeti "test vremena", a postavlja se i pitanja kako će sve izgledati u budućnosti jer su dizajneri, kako Bolton kaže, opet promijenili putanju mode. Kažu kako žele uključiti i one "nevidljive" dizajnere, odnosno one koji su isključeni iz modne povijesti samo zato što nisu bili dio neke velike tvrtke ili nisu imali dovoljno dobru financijsku pozadinu.
Mnoge haljine u kolekciju su dospjele putem donacija, a najpopularniji donatori su Muriel Kallis Steinberg Newman, Nan Kempner i vojvotkinja od Windsora.
* Tekst je izvorno objavljen u siječnju 2019.