U očima britanske javnosti princ Harry oduvijek je bio nestašno dijete – onaj klinac koji je, iako uvijek radi nepodopštine, obitelji nekako najmiliji. I dok je William kročio strogo zacrtanim putem budućeg prijestolonasljednika i bez greške manevrirao rigoroznim pravilima protokola ponašanja, njegov mlađi brat je bez srama (ili s onoliko malo koliko čak ni tinejdžerske godine ne mogu izbrisati) izlazio, tulumario i hodao s curama koje čak i najzagriženiji republikanci smatraju neprikladnima.
Kad je u pitanju njegov ljubavni život, samo je jedna dama do sad privukla pažnju medija, i to kratkotrajno – Cressida Bonas. Glumica, model i pripadnica britanske zlatne mladeži, Cressida je slavna po noćima provedenim u londonskim klubovima – čak je i ponedjeljak, kada su objavljene vijesti o Harryjevim zarukama, provela plešući s prijateljicama. Kada je Harry upoznao Meghan, i nakon što je Buckinhamska palača službeno stala u njezinu obranu čim su objavljeni prvi tabloidski članci o novom paru, poruka je bila jasna – ovo je sad zaozbiljno. Stoga je teško reći da je itko bio iznenađen jučerašnjim vijestima o zarukama sretnog para, mladog britanskog princa i prekrasne američke glumice.
No, ono čemu Britanci teško mogu odoljeti, iako se vole smatrati napredni(ji)m društvom, ljubav je prema žutilu i tračevima. Većina tiskovina sretnu vijest ovog para prenijela je kako se i priliči – sa čestitkama i željama za sretnom budućnošću, kanalizirajući potencijalno negodovanje samo kroz zajedljiv komentar kako za ovo kraljevsko vjenčanje ipak nećemo dobiti slobodan dan. No omraženi Daily Mail, poznat kao geslo najnižih poriva nacija, fokusirao se na druge stvari: razvedena, Amerikanka, miješane rase – koga to puštaju u svoju kraljevsku obitelj? Stoga se razgovor među mojim prijateljima proteklih dana više vrtio o ksenofobiji i rasizmu i dalje prisutnom u nekim slojevima društva, no o činjenici da će 36-godišnja Meghan od proljeća nositi titulu Her Royal Highness.
Još od referenduma o izlasku Velike Britanije iz EU, na ulicama, u pubovima, uredima i druženjima prisutna je nevjerica o tome kakvi ljudi tu doista žive. I dok sam sama okružena istomišljenicima kojima je nepojmljivo oduzimanje bilo kakvih sloboda ili nametanje ograničenja, činjenica je da čak i ovdje postoji segment društva koji tuđe stvari – poput toga koga netko voli, i dalje smatra svojim poslom i daje si za pravo osuđivati ga. Zadiranje u intimu u načelu je popriličan bauk u Velikoj Britaniji, što se očituje i u svakodnevnom životu – rijetki su Britanci koji će vas pozvati u svoj dom, a bilo kakva privatnija pitanja rezervirana su isključivo za izrazito bliske krugove prijatelja.
I dok iskreno sumnjam da će Harryja itko pitati što mu je bilo na umu kad je kleknuo s prstenom pred Meghan dok je ona pripremala pečenu piletinu (ipak se radi o prekrasnoj, talentiranoj i uspješnoj ženi koja se bavi humanitarnim radom), teško je ne osjećati gorčinu gledajući “narod” kako sipa žuč na tuđu sreću. Ako išta, tješi me isto što me tješilo i tijekom života u Hrvatskoj – ta većina, koja svojim odlukama uporno pokazuje svoje niske strasti, barem se ne nalazi u mojoj bližoj okolini.