Japanska dizajnerica Rei Kawakubo, osnivačica brenda Comme des Garçons, od osamdesetih godina prošlog stoljeća ostavlja dubok trag u svijetu mode, pomičući granice odijevanja i propitujući ustaljene estetske norme. Njezin rad, obilježen dekonstrukcijom, asimetrijom i nekonvencionalnim pristupom silueti, desetljećima je predmet brojnih analiza i izložbi. Među njima je i velika retrospektiva u njujorškom Metropolitan Museum of Artu iz 2017. godine, popraćena knjigom Andrewa Boltona "Rei Kawakubo/Comme des Garçons: Art of the In-Between". Ipak, jedan manje poznat dio njezina stvaralaštva i dalje ostaje u sjeni modnih kolekcija – namještaj koji je dizajnirala za Comme des Garçons.
Skulpturalni oblici i sirovi materijali
Kolekcija namještaja nastajala je od 1983. do 1993. godine, a njezina je proizvodnja bila ograničena, kao i dostupnost. U svijetu je postojala samo jedna fizička trgovina u kojoj se namještaj mogao vidjeti i kupiti, i to u Parizu. Projekt pritom nije zamišljen kao zasebna dizajnerska linija, nego kao produžetak iskustva koje je Kawakubo željela pružiti kupcima u svojim trgovinama.
Za dizajnericu su butici bili mnogo više od mjesta na kojima se prodaje odjeća – promatrala ih je kao produžetak modnih revija, prostor u kojem se njezina vizija može doživjeti u cijelosti. Iz takvog pristupa razvio se projekt uređenja interijera, koji je s vremenom prerastao u ograničenu kolekciju stolaca, stolova i pregrada za prostor.
Kawakubo je predmete oblikovala gotovo poput skulptura, koristeći jednostavne, sirove materijale, ponajprije metal i drvo. Iako na prvi pogled djeluju nenametljivo, njihova se posebnost krije u obradi i detaljima: drvo je brušeno i ostavljeno bez završnog laka, metal je pjeskaren i potom pocinčan, dok su aluminijski elementi kombinirani s drvenim dijelovima. Umjesto ukrasa i konvencionalne estetike namještaja, naglasak je na samom materijalu, njegovoj teksturi i načinu na koji je oblikovan.
Kolekcija koja je ostala izvan fokusa
Estetika namještaja Rei Kawakubo oslanja se na elemente brutalizma i minimalizma, a u njoj se prepoznaju i temeljne odrednice njezina modnog jezika: asimetrija, dekonstrukcija i nedovršenost. U interijeru se tako briše granica između funkcionalnog predmeta i skulpture, zbog čega komadi ne odgovaraju nužno uobičajenim očekivanjima od namještaja, poput udobnosti ili čvrstoće konstrukcije.
Prema svjedočanstvima osoba koje su proučavale ovu kolekciju, pojedini stolci navodno nisu bili dovoljno čvrsti da izdrže veću težinu. Takav podatak dodatno pojašnjava da namještaj u početku nije bio zamišljen za svakodnevnu uporabu u domu, nego prvenstveno kao dio opreme trgovina. Neki su ga opisivali i kao privremene objekte, čija je uloga bila stvoriti određeni ugođaj i upotpuniti iskustvo brenda.
Pogledajte galeriju evolucije stila poznatog glazbenika
Čak i kada su komadi postali dostupni za kupnju, proizvodnja je ostala vrlo ograničena, a cijeli je projekt trajao tek desetak godina. Zbog toga mnogi ljubitelji brenda Comme des Garçons ni danas ne znaju da je Kawakubo, uz odjeću, dizajnirala i namještaj. Riječ je, naime, o eksperimentu koji nikada nije zaživio kao komercijalno uspješan projekt, pa je proizvodnja naposljetku obustavljena, a kolekcija je dugo ostala izvan fokusa javnosti.
Ponovno otkrivanje 2017. godine
Zaboravljenu kolekciju ponovno je u središte pozornosti postavio Didier Courbot, poznavatelj rada Comme des Garçons i vlasnik pariške galerije a1043, koji joj je 2017. godine posvetio izložbu. Njegov je projekt bio važan za ponovno otkrivanje ovog manje poznatog poglavlja dizajneričina stvaralaštva, kako kroz prikupljanje originalnih predmeta tako i kroz dokumentiranje njihova povijesnog i konceptualnog konteksta.
U galeriji je bilo izloženo četrdesetak komada, čime je kolekcija prvi put dobila priliku biti sagledana kao cjelina, a ne tek kao usputna epizoda u karijeri jedne od najutjecajnijih dizajnerica suvremene mode. Izložba je otvorila prostor za novo čitanje njezina rada i potaknula daljnje zanimanje za područje koje je dotad ostalo slabo istraženo.
Namještaj možda neće biti ono po čemu će Rei Kawakubo ostati najpoznatija u povijesti dizajna, ali pruža zanimljiv dodatni pogled na njezin stvaralački pristup. I izvan mode zadržala je prepoznatljivu estetiku, odbacujući konvencionalna pravila i istražujući odnos između forme, materijala i funkcije.