Svestrana si mlada žena, uz studij radiš, a i predvodnica si Zagrebačkih mažoretkinja. Kako sve stižeš?
– Jednostavan je odgovor – organizacija je više od pola obavljena posla. Ne samo da jednu od najvećih zasluga pridajem Zagrebačkim mažoretkinjama koje su me uz sve obaveze, a pritom mislim na česte treninge, nastupe, natjecanja, turneje koje iziskuju dnevna, pa i tjedna izbivanja i od obitelji i od fakultetskih obaveza, naučile organiziranju vremena, već i svojim roditeljima koji su mi još od rođenja usadili vrijednosti koje su danas itekako potrebne, a pritom i jako rijetke. Naravno da je uz sve to potrebna i volja i želja za radom i samostalnim napredovanjem, ne samo kao mažoretkinje već i kao samostalne osobe koja me i dovela do ovoga svega gdje danas i jesam, jer ni moje obnašanje pozicije predvodnice neće biti dovijeka. Jedan je život. Uz fakultet radim i studentski posao kako bih sebe “uzdržavala”, jer smatram da se mora odnekud početi, pa bilo to s umanjenim prihodima. Jedan dio dana radim na poslu, drugi dio dana posvećen je fakultetskim obavezama ili nastupima te na kraju dana, kao šećer na kraju, imam trening na kojem se fizički umorim, a psihički odmorim. I to mi dobro dođe. Neću lagati i reci da mi nije naporno, priznajem da je. To znaju biti minimalni sati spavanja, ali sve se na kraju isplati. Uz nekoliko napornih i teških dana, kad-tad dođu dani kad se stignete odmoriti i napuniti baterije za sljedeće izazove koji slijede. I ne žalim ni za čim. Dan mi je ispunjen od najranijih jutarnjih sati pa sve do relativno kasnih večernjih sati.
Kako si postala mažoretkinja? Koje su vaše zadaće i što podrazumijeva funkcija predvodnice?
– Kao i svako dijete, želite se nečime baviti, nekim sportom. S obzirom na to da sam nekako više sportski tip i mogu se prilagoditi svakom sportu i doslovno u tome uživam, mama je odigrala važnu ulogu u svemu ovome. Naime, ona je zaslužna za ne samo početak “karijere” kao mažoretkinje već i ostanak svih ovih godina. Igrom slučaja na jednom eventu bio je juniorski sastav Zagrebačkih mažoretkinja koje su nas “izule iz cipela” svojim plesom, stavom, izgledom. Sve je to onaj prvi dojam koji vas i zainteresira pa poželite dalje gledati i uživati. Nakon tih pet minuta plesa nagovarala me da se upišem, da probam i vidim hoće li mi se svidjeti. Moram priznati, nije mi to bilo baš drago jer tada mi je ples bio u drugom planu u usporedbi s bilo kojim sportom. U tim pubertetskim godinama želja mi je bila baviti se, primjerice, rukometom, košarkom ili možda odbojkom. Ali u moru tih nekih želja prevladalo je ono što nisam prvotno htjela, a dalo mi je itekakav vjetar u leđa u životu pa ne žalim ni minute. Isto tako, izgradilo me kao osobu kakva danas i jesam. Sve te kvalitete i odlike pojedinca, a pritom mislim na stav, zrelost, ozbiljnost, karakter, skromnost i slično, da ih ne nabrajam, uz trud, rad, želju i volju dovele su me do statusa predvodnice Zagrebačkih mažoretkinja. Ne samo što predstavlja svoj grad i državu, predvodnica mora biti i primjer svim članicama, od onih najmanjih i najmlađih pa sve do najstarijih djevojaka. No privatni je život isto tako od velike važnosti jer, kako se ponašate izvan treninga i nastupa, tako ćete se ponašati i na treningu i nastupu.. Predvodnica uvijek mora biti uz svoje cure, biti im podrška i u privatnom i poslovnom dijelu života. Uz sve već navedeno, predvodnica je osoba za koju biste voljeli reći da želite biti kao ona. Nekolicinu puta sam to čula od pojedinih i djevojčica i djevojaka i ne mogu reći da mi to ništa ne predstavlja. To je još jedan dodatan motiv za daljnji razvoj i rado na sebi, da budete još bolji nego što jeste.
Koliko često trenirate, kako treninzi izgledaju? Kao iskusna mažoretkinja, bi li preporučila djevojčicama i njihovim roditeljima da se jave na audiciju?
– Tijekom školske godine treniramo dva puta tjedno po tri sata, a ovisno o potrebi i pripremama za natjecanje, znamo imati svakodnevne treninge po tri sata. Nekad su znala biti i dva treninga u danu, što bi značilo šest sati dnevno. Ali to nije čest slučaj. Na treningu glavnu riječ ima trener koji zna što je najbolje za nas, što nam je potrebno, u čemu smo najbolje, a na čemu treba raditi i na temelju toga organizira trening. Tu je itekako važan kondicijski trening i priprema, jer bez toga ne bismo mogle napredovati, zatim vježbe tehniciranja štapom i plesni dio treninga. Sve se to organizira u tri sata. Naravno da bih preporučila svim djevojčicama, djevojkama i njihovim roditeljima, jer mogu garantirati da, što se tiče fizičke aktivnosti i zadovoljstva među curama, neće požaliti. Naučite funkcionirati među nekoliko desetaka različitih karaktera uz, naravno, samu fizičku aktivnost koja je u današnje vrijeme izuzetno potrebna radi vlastitog zdravlja. Uz sav rad, naravno da se i zabavljamo te uspješno balansiramo rad i zabavu i to nas je dovelo do sad već 27. godine od osnutka. Nadam se da će i djevojke nakon nas nastaviti istim putem kojim smo dosad išle i idemo i dalje.
Što radiš u slobodno vrijeme, kako ga najradije provodiš? Kako se opuštaš?
– Moram priznati da u vrijeme prije pandemije COVID-19 nisam baš imala slobodnog vremena, pogotovo tijekom radnog tjedna, za redovito ispijanje kava i druženja s prijateljima. Barem ne u onoj mjeri u kojoj se kod većine mojih vršnjaka podrazumijeva. Primjerice, takve stvari bile su mi još jedan razlog za organizaciju svih obaveza koje čine mojih 24/7. Morala sam uskladiti i ljubav prema sportu i fakultet i obitelj. Ali uz razumijevanje svih, meni jako dragih ljudi, sve je to bilo uspješno. I to je dodatan razlog za rad, što rezultira daljnjim uspjehom. A otkako je nastupila karantena, slobodnog vremena imam čak i viška. Najviše ga provodim sa svojom obitelji jer su mi oni najdragocjeniji. Oni su moj svijet. Izdvojila bih svoju sestru, iako se to isto podrazumijeva i za roditelje, koja mi je nemjerljiva podrška u apsolutno svemu, moj razum i moja pamet. Ne želim ni pomišljati što bi bilo da je nemam. Tako da ćemo tu stati. Obitelj je sa mnom u svakom aspektu mog života, pa i onda kad je moda u pitanju. Tako da sve ono za čime sam potajno “tragala” prije COVID-19 sad imam i nadoknađujem, stvaram za iduće godine. Pritom mislim na radni tjedan. Vikendom je druga priča, točnije subotom. Dan je to kad se volim srediti bez povoda, iz vlastitog gušta. U tome uživam. To je i naš obiteljski ritual već dugi niz godina. Kad se već od silnih obaveza tijekom tjedna ne možemo naći svi četvero, subotom to nadoknađujemo. I toga se striktno držimo. Gušt nam je svima, kao tipičnim Dalmatincima, sunce i kava. Bez toga ne ide.
Koja su tvoja zlatna pravila šopinga? I kako zapravo najviše voliš kupovati (online, offline...)?
– Nisam osoba koja voli ograničenja ili nametanja, pogotovo kad je moda u pitanju. Pa tako nemam ni zlatna pravila šopinga. Ono što mi se svidi, ako mi dobro stoji, to prolazi, pa bilo to nešto što ima 99% djevojaka ili pak 1% djevojaka. Ne volim podjelu ljudi i stereotipe po pitanju odijevanja. Sukladno vlastitim prihodima i željama, svaka je osoba jedinka za sebe. I kad bi svi na taj način gledali, bili bismo daleko bolji nego sada. Odjeću najradije biram u trgovinama jer u jednom izlasku obavim i isprobavanje i samu kupnju. Riješim i veličinu i estetiku i funkcionalnost, sve odjednom. To je ujedno i najjednostavnije. Ne volim premišljanja tipa “malo bih, malo ne bih” ili “sviđa mi se, ali...”. No moram priznati da i sama to koji put znam reći, ali to su iznimne situacije. Ponekad znam požaliti, ali na greškama se uči.
Što kažeš o gomilanju odjeće, je li došlo vrijeme da se svi oslobodimo te navike?
– Od nagomilavanja odjeće nemamo ništa. Toga smo se trebali odavno riješiti kao društvo. Bit ću slobodna i reći da je to ljudska sebičnost. Jednostavno, ono što trenutačno ne nosimo i ne planiramo nositi trebali bismo dati udrugama jer ima onih koji si to, nažalost, ne mogu priuštiti. Nemamo svi iste mogućnosti i sposobnosti. I trebamo osvijestiti činjenicu da, ako možemo pomoći i na najmanji mogući način, onda to trebamo učiniti.
Imaš li u glavi uvijek unaprijed slože - nu kombinaciju za neku priliku ili to ostavljaš za zadnji čas? Imaš li favorite u ormaru koji uvijek spašavaju situaciju?
– Hoću li imati složenu kombinaciju večer prije ili ne, uglavnom ovisi o prigodi. Ali iskreno, skoro pa uvijek ostavljam za zadnji čas. U zadnji tren rješavam te nedoumice oko modnih kombinacija. Uštedim vrijeme i balansiram raspoloženjem u cijeloj obitelji jer najveći modni kritičar mi je mama. Njen sud teškim trudom prolazim. Ali ni u jednoj situaciji nije pogriješila i uvijek bude u pravu. I to jako cijenim kod nje ma koliko znala negodovati. Što se tiče favorita, naravno da ih imam, ali se više trudim isprobavati nove stvari. Za to je potrebno više hrabrosti, ali sa sigurnošću mogu reći da s tim problema nemam. Smatram da ne stoji svima sve, pa tako ni meni, ali ništa me ne košta isprobati. Barem ću znati za sljedeći put kako postupiti i u takvoj situaciji će definitivno favoriti uskočiti kao sigurna varijanta – ali samo onda kad za nekakve druge ideje nemam vremena.
Što ti je najvažnije kod odijevanja, funkcionalnost, estetika, dress code...? Imaš li neke omiljene brendove, koje?
– Kod odijevanja bitna mi je udobnost i ugodnost u onome u čemu sam ne isključujući i sam izgled pojedinosti, iako se toga baš striktno i ne pridržavam. Sve ovisi što je posrijedi. Pokušavam nekako izbalansirati to dvoje iako sam znala, a i znam i danas zbog izgleda pretrpjeti neudobnost pojedinih odjevnih predmeta (pritom najviše mislim na obuću). Nekada je za ljepotu potrebno i potrpjeti. Jedan je život, neću sigurno dozvoliti da se zbog jednih cipela ne osjećam ženstveno i posebno baš toga dana. Pa koliko god bilo neudobno. Neću lagati i reći da se ne volim sređivati i biti sređena, pa makar to bila i trenirka! Naprotiv. Itekako volim biti sređena, kao i svakoj ženi, taj mali dio svakodnevnice diže mi samopouzdanje i daje mi osjećaj još veće ženstvenosti. Najviše kupujem u Zari, ali isto tako volim i druge brendove poput Pinka, Elfsa i Manga. To su u svakom slučaju moji favoriti.