Iva Šutić na Instagramu se krije iza imena @iwaiva, a svakodnevno pratitelje oduševljava prekrasnim fotografijama na kojima je najčešće glavna zvijezda njezin desetomjesečni sin Lenon. Prošlog tjedna ona i suprug Marko odlučili su se za potez koji mnogi izbjegavaju - putovanje s bebom u inozemstvo, točnije u Valenciju:
Odmah ću vam priznati. Putovanje s bebom nije uopće tako strašna stvar. Istina je da sam se i ja pomalo pribojavala nekih situacija, ali u realnosti je to bilo slično kao svaki dan doma. Šetnja, samo po novim i ljepšim lokacijama od onih svakodnevnih. Malo više dobre organizacije i nema problema. Mi nismo naučili sjediti doma vikendima, volimo otići jedan do dva puta godišnje na neko putovanje van Hrvatske pa je bilo vrijeme da i bebača uključimo.
Kaže da su najteže bile pripreme jer je ona jedna od onih kojoj - uvijek treba sve!
-Strpati nas troje u 20 kilograma kofera, zvučalo mi je kao znanstvena fantastika. Ali dobra organizacija uključuje seciranje svakog pojedinog detalja unaprijed - što će tko obući koji dan, koliko točno pelena treba, što moram ponijeti od hrane, a da smije u avion, kako zaštititi kolica, kako se spakirati s bebom koja sve vadi iz kofera, još se muž razbolio prije puta pa je bilo frkovito da se ne zarazi i Lenon... Milijun detalja, ali na putu onda ne moraš previše razmišljati, kaže Iva.
Što se tiče pripreme za istraživanje grada, tu je ostala spontana, što je mali odmak od njezine zone komfora, a kaže da Valencia i je takav grad za koji ne treba previše pripreme.
Pitali smo je i kako je Lenon reagirao na novu okolinu:
Putovati s bebom od 10 mjeseci koja sve oko sebe intenzivno doživljava je baš zanimljivo. Dozivao je skoro svakog prolaznika, zavijao na svaki automobil, motor, puhao u svako svjetlo na semaforu, sve je bilo nekako intenzivnije nego inače i njemu zanimljivije, a samim tim i nama. Trudili smo se da mu ne poremetimo ritam spavanja i hranjenja i cijelo vrijeme je bio zadovoljan. Imali smo apartman u najužem centru grada, kroz koji smo više puta dnevno prolazili, pa je i to išlo u prilog tome da nam neke situacije budu lakše.
Za Valenciu kaže da je jako zanimljiv grad. Objašnjava da, kad zatvoriš oči i zamisliš Španjolsku, uopće nećeš zamisliti Valenciju - ona je modernija, a čak i stari grad ima manje duše od onih tipičnih španjolskih gradova. Ipak, šarm je prisutan - u svakoj palmi, na svakom stablu naranče na svakom trgu, u bezbroj malih trgova, u svakom pogledu iz visine...
Pogled na moderan grad opisuje kao prolazak u neku novu dimenziju!
Grad se budi tek oko deset i to jako polako... Što se više bliži kraj dana, grad postaje življi, ulice punije, a u restoranima i kafićima teže je pronaći slobodno mjesto.
Nama je svaki dan započinjao na tržnici, koja je jedna od najvećih u Europi, ali ipak me se ona u Barceloni više dojmila. Sjesti na kavu oko Plaze de la Reina ili Plaze de la Virgen je must, tu je grad najživlji, šetnja po boemskoj četvrti Carmen i gubljenje po malim uličicama su nešto što mi je uvijek najslađe jer tu se skriva hrpa fotogeničnih prizora... Ali ja sam najveći fan pogleda na grad iz visine i na mene je ipak najbolji dojam ostavio pogled s Torres de Serranos (do kojih vodi oko 200 stepenica, ali ne budite lijeni, isplati se!) i pogled iz Ateneo sky bara u zalazak sunca.
Prava suprotnost opisanom je moderni grad do kojeg se dođe laganom šetnjom kroz prekrasne parkove koji su nastali u isušenom koristu rijeke Turie.
Ako nemate bebu, najpametnije je unajmiti bicikle, mislim da je onda dojam potpun. Na kraju šetnice nalazi se moderni dio, grad umjetnosti i znanosti. Wow, koja zanimljiva arhitektura iza koje stoji arhitekt Santiago Calatrava, futurističke zgrade u kojima se među ostalima smjestio i L' Oceanografic koji nam je bio na must visit listi. Navodno najveći akvarij u Europi najviše je fascinirao mog muža, Lenon je isto bio pun doživljaja, a ja sam, da vam budem iskrena, stalno nešto kvocala, ali to sam samo ja, objašnjava Iva.
Kaže da i inače u svemu pronalazi mane, no da joj je ipak bilo odlično iskustvo te dodaje:
Promašaj nam je bio odlazak na plažu, do koje ima sigurno pola sata vožnje autobusom, a s obzirom na to da je zima, bez obzira na ugodne temperature do 20 stupnjeva, tamo trenutno ništa ne živi i nismo se dugo zadržavali. Tri do četiri dana sasvim su vam dovoljna da istražite grad bez prevelikog tempa.
Iva se prisjeća i kaže da ne zna jesu li ikad toliko tog pojeli - na svakom koraku imaju pekare s prefinim pecivima i sendvičima s popularnim "jamonom". Tržnica je prepuna neobičnog svježeg i sušenog voća i povrća koji zovu da ih se isproba, churrosi su posvuda...
Njihovo tradicionalno piće, horchatu, do tad nisu probali pa je bio red da je probaju na putovanju... U Valenciji su pojeli i najukusniju paellu, a kaže da im je ipak bilo premalo dana kako bi sve specijalitete razumno rasporedili!
-S druge strane, moram priznati da mi ovo definitivno nije bilo najomiljenije putovanje. Koliko god je grad lijep, meni je pomalo dosadan, možda je to pregruba riječ, možda sam ja očekivala Barcelonu (koja je ljubav mog života), ali nedostajalo mi je ono nešto. Nemojte da vas poljuljam, i dalje je divno i isplati se otići. Posebno kad ubodeš jeftine karte za 10 eura, tvrdi Iva.
Kao najteži dio cijele priče izdvaja putovanje zrakoplovom, no prošlo je bolje od očekivanog:
Ako pod očekivano misliš da će ti dijete dva i pol sata u komadu plakati. Srećom, nije bilo ni blizu istine, dobro je prošlo i sada sam dobila krila za neke nove avanture. Nosili smo velika kolica i, iako su malo nezgodna i nezgrapna za putovanje avionom, nije mi žao da smo odabrali baš njih. Bitno ih je samo dobro zaštititi da ih ne oštete među prtljagom u avionu. Valencia je povezana metroom s aerodromom pa smo za manje od pet eura po osobi bili kroz pola sata u centru grada.
Ima savjet i za sve mame koje su je pitale kako su se odlučili na putovanje s bebom: misli da trebaju izaći iz zone komfora i odvažiti se napraviti break od svakodnevice i stvoriti nove uspomene s djecom.
To su baš radosti, djeca daju jedan tako lijep feedback i baš si cijelo vrijeme nekako posebno sretan. A umor... Vjerujte mi, da nismo putovali s njim, nabili bismo takav tempo da ne bih noge osjećala danima kasnije. Ovako je sve nekako spontanije, s više pauza, guštaš u više trenutaka i stvarno je jedno prekrasno iskustvo za sve. Valencia je stvorena za djecu, mislim da je s većom djecom puno zanimljivije jer je puno atrakcija koje bi se njima mogle svidjeti. A svi koji su bez djece i trebaju jedan lagani odmor, također savjetujem ovaj city break. Dobar je izgovor za kupiti lijepe nove tenisice za šetnje kroz parkove prepune palmi, za upiti više sunca, za napuniti baterije i želudac, zaključuje Iva i pita treba li još nagovarati. Nas je nagovorila, priznajemo!