Velliki jubilej, 25. godišnjicu karijere Vanna je obilježila nedavno, solističkim koncertom uz Zagrebačku filharmoniju. Mnogi glazbenici takvu suradnju čekaju cijelu karijeru, a mnogima prilika za takav nastup ne dođe nikada. “Pjevanje uz filharmoniju najviši je, ali i najzahtjevniji korak. Morate imati pjesme koje uz takve aranžmane dobro zvuče, morate biti glazbeno obrazovani te znati surađivati i s orkestrom i s dirigentom. Morate biti sigurni da će vaš glas savršeno pristajati uz zvuk violine, engleskog roga ili marimbe”, objasnila je pjevačica. Nismo ni posumnjali da Vanna ima sve to.
Koliko ste se promijenili od početka karijere? Što je drukčije u glazbenom izričaju, a što kod vas osobno?
Za početak ću reći što se nije promijenilo; to je taj moj davno smišljeni PR-slogan koji otprilike glasi: ne želim se baviti glazbom kako bih došla na naslovnice nego ću doći na naslovnice jer se usp još dok sam bila srednjoškolka i koketirala s glazbenim počecima, snimanjima prvih demo-snimki koje su mi plaćali roditelji i odlascima u Zagreb kako bih upoznala Ilana Kabilja kao mog prvog pravog glazbenog suradnika i istomišljenika. Naravno, svi se moramo i mijenjati i prilagođavati. Doduše, ne i odustajati od sebi svetih stvari. Meni su svete stvari ljubav prema dobroj glazbi, visoki pjevački standardi i produkcija te tekstovi kojih se neću posramiti ni kada budem 40 godina starija.
Kakve se emocije bude kada pjevate pred punom dvoranom?
Ha, teško mi je to opisati... Toliko je divnih pjesama koje su posvećene upravo tom trenutku za koji se čovjek sprema, zbog kojeg strepi i strahuje i za koji živi. Ako vaši čitatelji imaju malo vremena i interesa, neka poslušaju pjesmu “One moment in time” koju pjeva nikad prežaljena Whitney Houston; pjesma je upravo o tom osjećaju, a ona ionako ljepše pjeva nego što ja govorim, pa eto...
Nedavno ste bili članica žirija u dječjem showu „Zvjezdice“. Kako se osjećate dok gledate mlade pjevačke nade? Možete li pretpostaviti tko će uspjeti?
Kako se osjećam najviše govori činjenica da sam se naplakala pred kamerama mnogo više nego što sam ikada imala namjeru i to slušajući neke od talentiranih kandidata. Nije tajna da je pobjednica Mia Negovetić rasplakala i ganula pola Hrvatske pjevajući, ne samo nas u žiriju. Najbolji dio showa je taj što se pobjedniku uopće ne nudi mogućnost potencijalne karijere, diskografskih ugovora i sl. Nudi im se samo mogućnost usavršavanja, gostovanje na koncertu afirmiranih glazbenika (Mia je bila sa mnom u Lisinskom), kinopremijera po vlastitom izboru s frendovima i put u Disneyland s obitelji. Kada imate 13, to je puno bolja nagrada nego maglovito obećanje da ćete jednom, kada narastete, biti zvijezda. To je ionako nemoguće obećati bilo kome.
Je li danas teže ili lakše pjevačima?
Mladima koji se žele baviti glazbom danas je mnogo jednostavnije doći do pjesama koje ih interesiraju, do istomišljenika s kojima se mogu povezati, mogu jednostavnije vježbati uz internet i omiljene pjevače, mogu lakše plasirati svoju glazbu i dobiti reakcije na nju, jeftinije snimiti vlastite snimke i gotovo im ne treba diskograf ni skupi studijski svirači. Ipak, teže nalaze vlastitu osobnost i originalnost vlastita izričaja.
Majka ste dvoje djece. Koliko je teško majčinstvo uskladiti s vašom profesijom?
Biti majka znači biti posvećena svojoj djeci više nego sebi, to znači da svjesno dokidate svoje samoljublje, narcisoidnost i egoizam koje svi imamo u sebi zbog dobrobiti djeteta. To znači da slobodne termine za pilates i teretanu mijenjate za kuhanje omiljenog kolača svojoj djeci i nije vam zbog toga žao, to znači da upravo kupljeni idealan komad odjeće koji ste sebi pomno odabrali postane idealan komad odjeće vaše kćeri, a vi pritom samo zadovoljno slegnete ramenima jer ionako znate da njoj sve bolje stoji nego vama. U pauzama od bavljenja djecom ja se već više od 18 godina, koliko ima moj sin, dosta uspješno bavim glazbom. Biti majka nije jednoznačni pojam, to znači da žena daje maksimum na svim poljima jer, nakon svega, želim biti pozitivan primjer djeci i dostojna kći svojih roditelja koji su isto davali sve od sebe.
Jesu li djeca naslijedila vaše glazbene gene?
Mogu reći da Luka i Jana vole glazbu, prate sve što se novo događa, ali ne vidim da se imaju želju time baviti. U glazbi ili na sceni s mikrofonom u principu ne završiš slučajno, to je opcija A, B i C. Barem je tako bilo sa mnom i mislim da mojoj djeci glazba ne predstavlja životnu opciju, samo užitak. Iskreno govoreći, njihova vizija američko-britanskog showbusinessa je miljama daleko od realnosti estradnog života u ovom dijelu svijeta, a ja ne mislim da moraju biti impresionirani mojom karijerom jer ionako ne mislim da djeca trebaju biti pretjerano impresionirana svojim roditeljima. Na meni je da pokažem primjerom da dajem svoj maksimum, a oni neka taj princip moralne i emotivne odgovornosti primjene na svoj životni poziv.
Koji je, prema vašem mišljenju, recept sretnog braka?
Ma dajte, pa nisam ja bračni savjetnik. Meni uspijeva moj recept za moj brak. Netko drugi možda uopće ne voli sastojke koje ja upotrebljavam, možda je netko drugi baš i alergičan na takve sastojke... Uspjeh je u uzajamnoj ljubavi, potpori, razumijevanju, toleranciji, zajedničkim strastima i interesima, međusobnoj fizičkoj privlačnosti... Ne znam, za mene je to tako. Drugi bi vam možda rekli neke nove fore, ja ionako ne volim davati takve savjete.
Vjerujete li u ljubav na prvi pogled?
Da.
Vaši obožavatelji mogu primijetiti kako uvijek vodite brigu o dobrom izgledu. Koliko vremena tome posvećujete?
Svaki put kada poželim obući neku lijepu haljinu iz svoje garderobe, molim Boga da onih desetak čučnjeva, trbušnjaka i ostalih tragikomičnih vježbica koje poluredovito izvodim ujutro daje neke rezultate i da sam i dalje sposobna ući u haljinu koju sam kupila prije nekog vremena. Ako vidim da mi stoji malo “napetije” nego prije, bacam se na dijetu u kojoj varam samu sebe, a kada sam ja na dijeti i cijela moja obitelj mora “pametnije” jesti. Tako obično smršavi i suprug i djeca, čak i psi, a ja otprilike izgubim 40 dekagrama. Vječne su to bitke, ali moram tako iz jednostavnog razloga jer mi je stalo. Svaka nova kila na kameri izgleda kao pet više i toga sam svjesna.
Njega s godinama postaje sve važnija želimo li zadržati lijep izgled. Što vam je važnije, preparativa ili dekorativa?
Jedno u kombinaciji s drugim čini željeni efekt. Već se godinama želim riješiti podočnjaka, često si izgledam umornijom nego što jesam na TV-u, ali još nisam odlučila koja bi to korektivna metoda bila idealna za mene.
Kako njegujete kožu?
Oduvijek detaljno čistim lice od šminke i nikada nisam zaspala našminkana ili poluočišćena. Stavljam zaštitne kreme ljeti, zapravo sve dok ima sunca, ali mi ne pomaže baš savršeno pa muku mučim s mrljama. Srećom, vi to ne vidite jer ima toliko divnih pudera koji su mi u tom slučaju saveznici. Općenito, na tržištu ima toliko fantastične preparativne i dekorativne kozmetike da ne možete pogriješiti u odabiru.
Što smatrate nužnim za lijep izgled?
Ono na što ne možete utjecati – genetsku predispoziciju, a tek onda vlastitu odgovornost da neke svoje prednosti i sačuvate. Koristi i dovoljno sna, zadovoljstvo i pozitiva koju morate osjećati. Ne mogu se oteti dojmu da postoje ljudi kojima se zločestoća, zavist i vječno nezadovoljstvo vide i na licu.
Opišite sebe u tri riječi.
Evo vam malo više riječi, stih iz jedne moje autorske pjesme: “...ja sam samo svakodnevna žena, svakodnevno drukčija od svih...”
Jesu li to ujedno riječi koje čujete i od drugih? Kako vas najčešće opisuju vaša obitelj, prijatelji? A fanovi, novinari?
Najljepše me opisala Gabi Novak koja me nazvala nakon što je bila na mom koncertu u Lisinskom. Ipak, to ću zadržati za sebe, ali bilo je dirljivo slušati njezine dojmove o meni, dojmove s koncerta i razmišljanja o ovom našem zajedničkom poslu. Zahvalna sam joj na svakoj riječi.
Postoji li mjesto na koje bježite kako biste napunili baterije?
Pobjegla bih ja na Tahiti, ali zapravo stavim psa na lajnu i prošetam kvartom. Ima i to svojih blagodati. O. K, obožavam ljenčariti ljeti na Braču, voziti se na našem brodiću, ali obožavam putovanja svake vrste, nisam loš turist, aktivno bauljam znamenitostima, stojim u redovima za muzeje i prezrivo izbjegavam šoping, iako na kraju uvijek završim u nekom dućanu.
Jeste li vi od onih osoba koja, kada otvori ormar, pomisli kako nema što obući?
Naravno. Iako znam da to nije istina. No, uvijek nekako nađem opravdanje za kupnju još jedne “univerzalne” crne haljine iako ih na vješalicama imam nekoliko.
Možete li definirati svoj stil?
Ne mogu riječima jer ne pratim toliko modu da se znam modno definirati. Znam što mi dobro stoji, znam svoje nedostatke i načine kako da ih prikrijem. Ne volim djelovati pretjerano sređeno, kao da sam se trudila satima da se svidim ljudima koje ne poznajem, volim se osjećati ugodno, kao da svake sekunde mogu završiti na rock koncertu iako to nisam imala u planu na početku večeri. Takvo stajalište, dakle, isključuje, neudobne haljine i rigidne, elegantne kreacije, preženskaste detalje i prenapadnu šminku; uštogljene kombinacije nisu moj stil.
Jeste li osoba koja se voli mijenjati ili ste vjerni jednom stilu, frizuri...?
Prije više od godinu dana ošišala sam kosu u salonu Ruža, i nisam požalila. Osjećam se bolje tako, iako mi se jako sviđa frizura koju je Kristina iz Ruže, u suradnji sa Šimom koji je fotkao, napravila. Oduvijek sam plava i takva ću i ostati.
Koliko je zapravo izgled važan u vašoj profesiji? Dosta vaših kolegica igra na tu kartu, ističe seksepil.
Oh, pa mi se očito ne razumijemo! Pa mi smo se dosta potrudili da izgledam seksi za Divu! Šalu na stranu, pojam “seksi” toliko je zloupotrebljavan zadnjih godina da ja više nisam sigurna znači li ikome išta takav opći pojam. Seksepil nema univerzalnu vrijednost, jer ono što nas površni mediji uče jest da je seksepil zapravo čisti neukus i vulgarnost. Privlačnost i estetika lijepog nije za svakoga, a kako svatko tome teži, postalo je najjednostavnije skinuti se u grudnjak i gaćice i tražiti afirmaciju vlastitog seksepila. Ah, da, zaboravila sam pritom dodati i neizostavni duck-face. I da vam odgovorim na pitanje, izgled jest jako važan u šoubiznisu. Volim reći da će vas ljudi htjeti ponovno poslušati ako im je ugodno da vas pritom i vide, i to je istina.
Što prvo napravite kada imate slobodnog vremena?
Ništa neuobičajeno, primim se usisavača, ispeglam zaostatke, pogledam što igra u kinu, ali najviše volim pratiti sport, vrhunski nogomet na primjer.
Jeste li romantična duša?
Ne pretjerano, ja sam samo vrlo emotivna duša.
Imate li omiljenu uzrečicu, stih, filmski citat?
Ovisno o prilikama, često se sjetim one izreke “put do pakla popločan je dobrim namjerama” ili one iz Spielbergovih Ralja – “we’re gonna need a bigger boat”. Uvijek je tako kada se upustite u neko planiranje i realizaciju neke ideje. Uvijek uvidite da vam treba “bigger boat” kad shvatite što vam se na tom putu sprema. I da, moja omiljena: “Dalje stigne onaj koji zna od čega bježi, nego onaj koji zna za čim ide!”
Ima li nešto što biste voljeli napraviti, a niste se (još) usudili?
Da, želim se diskretno tetovirati. No, nisam se još odvažila na to.