Intrigantna povijest badića

Od utega koji su žene nosile kako im se u vodi ne bi nadigla haljina za kupanje i pokazala gležanj ili, ne daj bože noga, do tangi i toplessa, kupaći kostimi imali su uzbudljiv, a katkad i kontroverzan put.
Vidi originalni članak

Naravno da je opće mišljenje kako je bikini izmišljotina 20. stoljeća, no mozaici dokazuju da su se u kupalištima starog Rima žene kupale u vrlo sličnoj odjeći, bandažama od traka koje su im jedva prekrivale grudi i intimne dijelove.

Kupaći kostimi tijekom povijesti imali su svoje “uspone i padove”. Dok u 19. stoljeću u Engleskoj nije postojao zakon koji bi zabranjivao muškarcima da se kupaju u javnosti goli, pa su rijeke i jezera bili puni golaća (zabranjeno je to tek 1860.), kršćansko ćudoređe globalno je bila najveća prepreka pokazivanju tijela koje je danas na plažama sasvim uobičajeno. Do 1670. u engleskim kupalištima i žene su se kupale gole da bi se to kasnije stubokom promijenilo.

Početkom osamnaestog stoljeća žene su se na plažama kupale u haljinama dugačkim do poda koristeći se čak utezima da se haljina plutajući ne bi podigla i otkrila noge. Stoljeće kasnije “moda za plažu” je procvala, a šetnice uz more postale su piste. Ipak, malo se njih doista kupalo, a na haljinama strogo propisanog izgleda pogledi su se napasali na lungomareu.  

U viktorijansko doba izmišljene su “mašine za kupanje” – zapravo drvena kola s kabinom koja bi stajala u plićaku, tako da čedne dame što brže mogu šmugnuti u more. Krajem 18. stoljeća zavladala je pomama za mornarskim stilom, velikim ovratnicima, plavim, bijelim i crvenim prugicama, dok se početkom 19. počela nazirati – koža. Rukavi su se skratili, žene su se kupale u kraćim suknjama do listova, no u ovom su kostimu mogle slobodno plivati, a ipak je i dalje sve bilo pod kontrolom. Na to su na plažama pazili cenzori za ćudoređe...

Zatim su na red došle gege poput dimija koje su sezale do ispod listova, a onda je u 20. stoljeću sve otišlo k vragu. U moralnom smislu. Australka Annette Kellerman u Bostonu je održala svoju predstavu “Podvodna balerina”, verziju sinkroniziranog plivanja u staklenom tanku, odjevena u kupaći kostim kratkih rukava i nogavica koji je sasvim prianjao uz tijelo. Uhićena je zbog nepristojnog pokazivanja, no samo tri godine kasnije Harper’s Bazaar o takvom je kostimu pisao kao o najvećem modnom vrhuncu. Svim moralistima unatoč, kostimi koji prate liniju tijela i otkrivaju sve više i više postajali su put kojim je ovaj odjevni predmet krenuo... Prvo su “izvirile” ruke, noge do pola bedara i područje oko vrata. 1912. žensko je plivanje postalo olimpijski sport, a od 17 natjecateljica devet ih je nosilo badić poput onog Kellermanove.

Naziv kupaći kostim skovan je 1915. u američkoj tvrtki Jantzen Knitting Mills koja je lansirala brend kupaćih kostima Red Divin Girl. U to se vrijeme mijenjaju i materijali; Speedo je 1920. promovirao prvi badić koji nije bio od vune. U tom i sljedećem desetljeću sve popularnije postaje na plažu dolaziti zbog sunčanja, a ne samo kupanja. Chanel je učinila osunčani ten popularnim, a Madeleine Vionnet 1932. dizajnirala je prvu haljinu s golim trbuhom. Prvu djevojku u dvodijelnom kupaćem vidjeli smo 1929. u ruskom filmu “Čovjek s filmskom kamerom”. Nakon toga sve kreće fast forward. Godine 1946. na modnom događanju u Parizu predstavljen je prvi bikini. Glasine kažu kako njegov kreator Louis Réard nije mogao naći manekenku koja bi ga htjela odjenuti pa je angažirao striptizetu Micheline Bernardini – u Italiji i Španjolskoj odmah je zabranjen.

Veliku ulogu u populariziranju bikinija imala je glumica Brigitte Bardot, a u Americi svoj su obol dale i djevojke na kalifornijskim plažama u eri Beach Boysa. Tih je godina i Sports Illustrated na naslovnicu prvi put stavio djevojku u kupaćem da bi 70-ih jednodijelni kostim dubokog dekoltea, kakav je nosila Farrah Fawcett, postao standard. Na plažama Rio de Janeira i St. Tropeza pojavile su se tange, a u 1980-ima bikiniji postaju još oskudniji – ne slučajno u isto vrijeme u modu dolazi i brazilska depilacija. S krajem tog desetljeća dolazi era “Spasilačke službe” i jednodijelni badić koji više otkriva nego skriva promovirao je Pamelu Andersson i ona njega. I evo nas u novom tisućljeću kad je sve dopušteno. Vrhunci: tankiniji s likom Bude koji su izazvali proteste, Speedov revolucionarni materijal koji oponaša kožu morskog psa, burkini za muslimanke....

Pogledajte na Diva.hr
Vezani članci
diva.vecernji.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice diva.vecernji.hr slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice diva.vecernji.hr kliknite na "Slažem se".