Dean D. potpis je koji je sinonim za luksuzni i delikatni nakit, a tehnika kojom obrađuje što novo drago, što antikno kamenje, osvojila je domaću publiku. Ono po čemu se Dean razlikuje od ostalih dizajnera nakita jest kreativni proces kroz koji prolazi da bi stvorio savršen komad asesoara. Kada stvara jedinstven komad modnog dodatka za osobu, voli je upoznati, uzimajući u obzir njezin senzibilitet i potrebe, pa tek onda kreće u izradu savršenog dragog kamena. Dizajner Dean u svome radu najviše koristi bisere, koralje, žad, oniks i gorski kristal, no za kolekciju “Bokart” upotrijebio je puhano staklo, što je ujedno i njegov prvi susret s materijalom koji nije dragi kamen. Točnije, jednom je prilikom naglasio: – Zanimaju me isključivo prirodni materijali i veselim se svakom otkriću novog materijala koji mi trenutačno daje inspiraciju. Ne povodim se pomodnim dizajnom niti to, iskreno, pratim. Mene zanimaju trajne vrijednosti i takve stvari koristim, a biram ih po osjećaju koji imam u trenutku stvaranja određenog komada.
Njegova posljednja kolekcija “Post tenbras lux” predstavljena je nedavno, a na malom slavlju okupili su se prijatelji i ljubitelji Deanova dizajna, poput glumica Leone Paraminski, Ivane Roščić, Kristine Krepele i Ive Visković, modnih dizajnera Ogija Antunca, Loredane i Tomislava Bahorića, glazbenika Ibrice Jusića i Nere Stipičević te modnog stručnjaka Boruta Mihalića. – Rekao bih da je većina dragih ljudi koji su me došli podržati na izložbi dugogodišnji dragi i bliski prijatelji i apsolutno svi oni nose moj nakit već godinama. Ta posljednja kolekcija inspirirana je unutrašnjim prosvjetljenjem, krunicama, točnije brojanicama te okom kao simbolom vidljivog sunca iz kojeg izvire život, a dragulji djeluju kao podsjetnici i zaštitnici.
Osim posljednje kolekcije, u prodavaonici Mare u zagrebačkoj Mesničkoj ulici također se nalaze i kolekcija “Dechainement”, u kojoj dominiraju zlatni i srebrni lanci s bi serima, te kolekcija “Incept” za spomenuti “Bokart”, kao prva linija načinjena od stakla. Osim što ga stvara, Dean nakit vlastita potpisa i sam nosi, ponajprije prstenje i to ili antikno ili poneki svoj avangardni komad. Srcu mu je prirastao i jedan antikni delikatni lanac s dijamantnim privjeskom na koji je naišao na jednom putovanju. Na upit o tome kakav nakit svaka žena treba imati, rekao je da bi trebala posjedovati upravo jedan jedini luksuzni komad, pravi “dragulj” koji savršeno pristaje njezinu duhu, karakteru, estetici, senzibilitetu, s kojim se osjeća najugodnije bez obzira na priliku u kojoj ga nosi. Također, taj je komad treba predstavljati i služiti joj kao određena vrsta talismana. Naravno, ako si može priuštiti koji safir, biser ili smaragd, to nikako nije naodmet, štoviše poželjno je.
Umjetnik istančanog ukusa svoju je karijeru počeo školovanjem u Parizu, na prestižnom dvogodišnjem studiju sveučilišta Afedap na kojoj su se školovali majstori poput Mathilde Quinchez, Jane Natier i Nicolasa Favarda. Nakon završenog studija Dean je poduku nastavio kod draguljara Jeana Grisonija, poznatog po kombiniranju luksuznog kamenja s drvom i kamenčićima, za kojeg ističe da mu je veliki uzor, no ne i jedini: – Tu su JAR, Verdura, Viren Bhagat, Hemmerle, Sevan.. Svaki od njih ima potpuno različit izričaj i svaki je od njih prije svega umjetnik, perfekcionist s istančanim i profinjenim ukusom za dragulje. Ne bavim se tržištem, to ostavljam profesionalcima, zanima me umjetnost, smatram da ima mjesta za sve koji stvaraju dušom i srcem. Na pitanje o činjenici kako sve više mladih djevojaka nosi veliku i istaknutu bižuteriju, poručuje da svatko sebi bira što će nositi, a ukusi su različiti: – Moj je nakit samo jedan prijedlog. On jako puno govori o osobi koja ga nosi – od pripadnosti, statusa, identiteta... ali i o vašem karakteru, on vas predstavlja i kada vi šutite.Iza Deana D. zasigurno će biti još puno kolekcija o kojima sada ne želi govoriti jer je tek izašla ova linija. A do tada će svoju inspiraciju pronalaziti u svakom mjestu, pjesmi, a najviše finom kamenu o čemu kaže: – Inspiracija mi može biti upravo sve navedeno, no najveća mi je sam dragulj. Sebe doživljavam kao posrednika koji pri susretu s pojedinačnom osobom, uzimajući u obzir njezin senzibilitet i potrebe, odlučuje o pravom dragulju, formi i materijalu za koji smatram da joj najbolje pristaje, odnosno pripada.